hamburger-icon

Kliker.info

Senad Avdić : Kadrovska reforma pravosuđa – Uspavanka za Meddžidu Kreso

Senad Avdić : Kadrovska reforma pravosuđa – Uspavanka za Meddžidu Kreso

28 Decembra
06:15 2010

Piše: Senad Avdić (Slobodna Bosna)

Stidljivo sam i obazrivo, delikatno, dakle krajnje nenametljivo, prije pola godine prijavio policiji da se o meni okolo, po gradu, raspituje gospodin međunarodno priznati kriminalac Zijad Turković, što za mene nije predstavljalo ni bogzna kakvo priznanje, a ni obavezu. Znao sam tada o Turkoviću taman onoliko koliko je on imao informacija o meni; što će reći ništa. Međutim, u najmanju ruku nije ugodno kada vam se jedan takav problematični tip raspituje za „mapu puta“.

To sam rekao i policajcima kojima sam se dobrovoljno prijavio, stavio na raspolaganje. Dečko, Turković, prije rata nešto je malo pucketao (sa smrtnim posljedicama, doduše) po Sarajevu, pa se nakon početka „nemilih događaja“ u Sarajevu ispalio negdje u Evropu, Italija, Njemačka, Holandija…; imao bogomdani dar, laku i nepogrešivu ruku za pljačkanje sefova i srodnih zaštićenih privatnih dobara.

Moj je iskaz, rutinska građanska pritužba, prošao kroz federalna policijska sita i kantonalna rešeta: već narednog je dana Turković, predupređujući policijsko hapšenje, dragovljno došao u odgovarajuću policijsku stanicu da ponudi svoju verziju istoga događaja, „prijetnje novinarima“.

U međuvremenu, stvar s Turkovićem je frapantno eskalirala, malo pomalo, s više ili manje dokaza, utvrđuju se činjenice o jezivim zločinima koje su počinile njegove razularene. krvoločne banditske grupacije. „Turković te traži“, poručivale su mi sitne kapilarne bande po Sarajevu. „Turkoviću će pakao nastati tek onda kad me nađe“, uzvraćao sam iz neobjašnjivih razloga samouvjereno…

Imao je Zijad Turković još nekakvih pomirbenih inicijativa usmjerenih prema meni, od kojih me nijedna nije ni na šta obavezivala. „Neka institucije sistema rade svoj posao“, rekla bi na tu vrstu nemoralne ponude hrvatska premijerka Jadranka Kosor.

Nemala me radost obuzela nakon što je moj, činilo se jedno vrijeme, privatni problem sa pasioniranim, nemilosrdnim ubicom Turkovićem, dobio opći pravosudni okvir. Zijad Turković je uhapšen dva-tri mjeseca nakon što sam ga ja prijavio policiji zbog neovlaštenog praćenja, odnosno, kako su mi to pojasnili upućeni pravnici, „djela u pokušaju“.

Nadležna državna tužiteljica Dijana Kajmaković početkom ove nedjelje je, tražeći produžetak pritvora za Zijada Turkovića, navela desetine teških krivičnih djela o kojima ja pojma imao nisam (ubistva, otmice, pljačke…) zbog kojih se Turkovića do daljnjeg, to jeste do početka suđenja mora držati u pritvoru-kavezu. Kako će se stvar dalje rasplitati, hoće li Turkoviću tužiteljstvo uspjeti dokazati kontrolu nad jezivim lancem zločina kojim je, blago rečeno, koordinirao, ostaje da se vidi.

Ostaje nam, dakle, da čuvamo, zadržimo povjerenje prema pravosudnim institucijama ove zemlje u čiju je nadležnost dospio Zijad Turković; da deklarativno, ali i suštinski damo podršku Tužiteljstvu i Sudu Bosne i Hercegovine da će ovaj slučaj pedantno i profesionlno dovesti do kraja.Imamo li razloga vjerovati, postoje li čvrste garancije da će Turkovićeva zločinačka grupacija (malo sam bacio oko na dokazni materijal koji je prikupilo sarajevsko kantonalno i državno tužilaštvo – strašno, jezivo, nepojmljivo) biti sankcionirana u skladu s važećim pravosudnim standardima? Možemo li, to hoću kazati, izoštriti, vjerovati državnom pravosuđu?

Niko sretniji od mene ne bi bio kada bi odgovor na ovo pitanje bio nedvosmisleno pozitivan. Nažalost, stanovite okolnosti, prevashodno unutarnje, u Sudu Bosne i Hercegovine ne idu na ruku nama optimistima.

Gospođa predsjednica suda Meddžida Kreso,
otkako je izabrana na tu dužnost prije sedam, osam godina, vodi permanentnu kampanju da nikada i nipošto ne prestane biti na čelu Suda BiH. Nikada se predsjednica suda, Kreso, nije očitovala povodom frapantnog događaja temeljem kojeg je urođenik Tasim Kučević nakon izrečene presude (dvanaest godina zatvora) mirno prošetao sudskim parkovima i usput masakrirao nesretnu ženu koja je svjedočila o njegovim zvjerstvima.

Znam, nije Kučeviću presudu izrekla sutkinja Kreso, nego napirlitani sudija Hilmo Vučinić, ali elementarni osjećaj za odgovornost, pravdu i zakon nalaže da se bilo koga ko bude presuđen na više od pet godina automatski ima strpati iza rešetaka.

Neka predsjednica Suda BiH, uz logistiku pridruženog nezavisnog novinarskog puka, vodi svoju predizbornu kampanju u BiH (i van nje, recimo u Skandinaviji gdje je na vrijeme izmjestila potomke), ali mora odgovoriti na nekoliko teških pitanja, prije svih sljedeće: kako je moguće da optuženik za najteža krivična djela, zločin protiv čovječnosti… (Janković se preziva i bio je šef policije u jednoj krajiško-bosanskoj općini) na slobodi čeka presudu za zločine počinjene na Korićanskim stijenama. U kojem je pravnom poretku moguće da čovjek kojem se presudi dvadeset i sedam godina robije sam odluči hoće li presudu saslušati u sudnici, ili nekom, za njega prihvatljivijem mjestu?

Apsolutno me ne interesuju podzemni ratovi koji se vode po medijima, okruglim stolovima, simpozijima… za predsjednika Suda Bosne i Hercegovine. Baš me briga, eto ih tamo. Recimo da mi je (a imam pravo na tu vrstu pistrasnosti) draži Nenad Šeleda, pa čak i Davorin Jukić od vječito nakostriješene Meddžide Kreso.

Ko god iz te bitke izađe kao pobjednik, imat će od mene istu provjeru: hoće li se do izdržavanja zaslužene kazne Zijad Turković nalaziti u pritvorskoj jedinici, ili će biti na slobodi i opet me ganjati po sarajevskim javnim prostorima?!

Pobjegao zločinac Dušan Janković prije izricanja presude: Meddžida, ubijte se namrtvo!

Podijeli

Komentari

Još nema komentara

Komentariši

Napiši komentar

Vaša e-mail adresa neće biti objavljena.
Obavezna polja su označena *

Idi na alatnu traku