hamburger-icon

Kliker.info

Šemsudin Mehmedović: Zubac sprečava istragu o sebi, zar tu nema posla za Tužiteljstvo BiH?

Šemsudin Mehmedović: Zubac sprečava istragu o sebi, zar tu nema posla za Tužiteljstvo BiH?

02 Avgusta
14:23 2013
Poslanik SDA u Parlamentu BiH govori o svom hapšenju, Armiji BiH, mudžahedinima, ratnim zločinima, politici svoje stranke, optužbama koje mu se stavljaju na teret i odgovara na pitanje: da li je na poklon dobijao ljudske lobanje?

• Protiv Vas se vodi istraga zbog ratnih zločina: znate li o čemu je riječ?

– Nažalost, do dana privođenja u prostorije SIPA nisam uopće znao o čemu se radi. Nisam znao zato što nikad niko sa mnom nije obavio nikakav razgovor, niti me je iko zvao. Tek kada su me iz SIPA predali tužitelju, pročitano mi je zbog čega sam osumnjičen. To su takve stvari da ne mogu da vjerujem da mi se u mojoj zemlji Bosni i Hercegovini mogu staviti na teret.

• Kakve stvari?

– Radi se o završenim sudskim procesima vođenim 1992. godine, kada je Vrhovni sud RBiH presudio licima koja je SDS tada organizirao da ruše ustavnopravni poredak RBiH, osobama koje su bile pomagači bivšoj JNA u agresiji na BiH. Njima je JNA, kao civilima, ilegalno i tajno podijelila naoružanje s ciljem da, u presudnim momentima, kao "peta kolona" pomognu okupaciju tešanjsko-maglajsko-usorskog prostora. Mi smo tu aktivnost na vrijeme otkrili i, u skladu sa zakonima RBiH, procesuirali, a dalje je to bio predmet Suda. Sada, s ove vremenske distance, neko ko pokušava da riješi svoja statusna pitanja, obezbijedi neke nadoknade, izmišlja priče da je maltretiran i da je držan u neuslovnim prostorima, koji su, uzgred, i danas prostori za zadržavanje… Čudno!

• Budimo precizni: osobe zbog kojih Vas optužuju su žive?

– Da! Govorim i o tome. Mene terete za neuslovne prostorije, što je apsurd. Taj neko je imao priliku da to kaže tužitelju, ili na sudu za vrijeme procesa, ali očigledno je da ovo ima političku pozadinu. Naime, pokušava se ne samo izjednačiti agresor i žrtva nego i agresora staviti iznad žrtve. Mi, koji smo branili ovu zemlju, doći ćemo u situaciju, ako se ovo ovim tempom nastavi, da ne smijemo reći da smo je branili, jer ćemo zbog toga biti procesuirani, osuđeni… Nadam se da ima dovoljno patriotskih snaga u BiH koje će te procese prepoznati i koje će se žestoko suprotstaviti takvoj tendenciji.

• U više navrata ste izjavili da je Tešanj čist kad su u pitanju ratni zločini. No, sudeći po izvorima bliskim Goranu Zupcu, u ovom času aludiram na Dušanku Majkić i medije odane SNSD-u, optužbe protiv Vas odnose se na zločine koji se pripisuju mudžahedinima. Još u ratu su Vas smatrali tešanjskom vezom s njima: šta su Vama bili mudžahedini, a šta ste Vi bili njima?

– Ja sam bio načelnik Policijske stanice Tešanj. Zadužen za unutarnji red i mir, za zaštitu civila, zaštitu porodica onih koji su branili prostore tešanjsko-maglajskog "džepa". Mogu sa sigurnošću da tvrdim da je to vrlo uspješno izvršeno. Iz Doboja je protjerano 25.000 ljudi, iz Teslića 15.000, uglavnom Bošnjaka. Uspjeli smo da spriječimo bilo kakve revanšizme i osvete, što je itekako važno. Ali, kao i u ostale dijelove BiH, i u Tešanj je došla jedna grupa stranih vojnika koji su željeli da se stave na stranu Armije BiH, na stranu odbrane od agresije. Ja nisam mogao ignorisati te ljude. To su živi ljudi. Nisam mogao da kažem: ne želim nikakvu saradnju sa njima. Ali, prvo što sam im rekao jeste da moraju poštovati zakone BiH. Ko god hoće braniti BiH – izvolite, linija je tamo, stavite se na raspolaganje Komandi Operativne grupe, odnosno u početku Štaba TO, i završena priča. Sve drugo su izmišljotine. Vlada RS-a i dan-danas ima plaćenog čovjeka koji je zadužen da stvara veoma ružnu sliku o odbrani Bosne i Hercegovine, o Armiji RBiH, pa i o onim ljudima koji su bili organizatori odbrane, među koje ubrajam i sebe. Od 1996. do danas traje ta bjesomučna kampanja, gebelsovska kampanja, i pokušava se na sve moguće načine iskriviti istina o odbrani zemlje. Nažalost, i neki među nama pokušavaju da u tom pravcu djeluju – što je apsurd. Nazivaju sebe "uglednim privrednicima", a u biti se radi o političkim mešetarima i provokatorima, koji su se svrstali na stranu SANU projekta… Ne radi se personalno o Mehmedoviću, ovo je pitanje čistote i svetosti odbrane zemlje. U konačnici, i ti strani vojnici, plaćenici, islamski ratnici, mudžahedini, zovite ih kako god hoćete, bili su na strani odbrane BiH, branili su zemlju, i ako su uradili nešto loše – to nije pitanje za mene, nego za njih i one kojima su oni bili potčinjeni.

• Za komandu Armije BiH?

– U kojoj mjeri – to je pitanje za vrlo obazrivu i nedvosmislenu procjenu i egzaktnu ocjenu. Uostalom, i u Haagu je dokazivano jesu li bili pod komandom Armije. Ako se veličanstvenoj odbrani Armije RBiH u Tešnju, ili HVO-u Usora, može nešto stavljati na teret kao zločin, lično sam spreman ići na robiju. Ja sam ponosan na te borce koje je, između ostalih, i pokojni general Lisica dobro upamtio!

• Da li su Vam donosili ljudske lobanje na poklon?

– To je tako prljava, odvratna propaganda! To su monstruozne konstrukcije. Da li ja Vama ličim na čovjeka koji bi takve stvari mogao podnijeti? I ko je to radio i kome je radio – ja ne znam, i ne želim ni sada da u tome učestvujem kao što nisam ni tada. Ne sporim da je bilo ružnih stvari – očigledno da ih je bilo. Ja ne sporim da je bilo i onoga što nije smjelo biti – očigledno je bilo. Ali, evo, pitam: po čijem su oni zadatku pravili snimke zločina i kako se taj snimak našao odmah baš u rukama MUP-a RS-a? Kako su dolazili u BiH kada niko nije mogao doći, niti humanitarna pomoć!? Takva vrsta ljudi, koji su ubačeni među oslobodioce, nanijela je ogromnu štetu BiH, a u MUP-u ZDK-a pokazali smo da su se strane obavještajne agencije poigravale sa sudbinom BiH, razotkrili smo ih i razbili… (slučaj Dimon-Karlo, Mazoni-Zeferini Biniam… i dr.). Nudio sam dokaze nekim novinama da demistificiramo tu priču, ali zbog uticaja "sa strane", nije došlo do realizacije!

• Govorite o snimcima sa Ozrena? Vas tamo nije bilo?

– Naravno da me nije bilo. Ja znam za zločin koji se desio na prostorima Želeće, to je općina Žepče, gdje su prije rata živjeli uglavnom Srbi, i znam da su to počinili neki bojovnici HOS-a ili HVO-a. Uvjeren sam da postoji dokumentacija i svjedoci, i neka svako radi svoj posao. To je, što se tiče zločina, bilo najbliže našem tešanjskom kraju. Neka agencije za provođenje zakona ispitaju taj slučaj, i neka utvrde istinu. Meni je jako stalo da se utvrdi istina – ne zbog mene, već upravo zbog odbrane BiH, zbog časnog obraza boraca koji su branili tešanjsko-maglajski "džep" i zbog Armije Bosne i Hercegovine, koja je vodila veliku bitku za odbranu zemlje.

• Otkud Vama saznanje o ratnom angažmanu Gorana Zupca?

– O izvorima neću govoriti. Kao građanin BiH, kao zastupnik – dužan sam da saznanja do kojih sam došao stavim na raspolaganje agencijama za provođenje zakona. To sam i uradio i potpisao se na akt koji sam uputio Federalnoj upravi policije. Sva moja saznanja o tome stavio sam na taj papir. Kao što je poznato, slijedom toga trebao sam dati izjavu u Tužilaštvu tog famoznog 19. jula u 10 sati, ali je, očigledno, to nekom zasmetalo i evidentno je da sam u tome spriječen. Čini mi se da baš tu ima posla i za Tužiteljstvo, da reaguje zbog sprečavanja istrage.

• A da li ste prijavili i ta saznanja za Želeću?

– Naravno. Ja sam svoja saznanja stavio na raspolaganje onima koji se bave provođenjem zakona, a dalje to nije moj posao.

• Šta ste htjeli reći tužiteljici koja vodi slučaj protiv Zupca?

– Sve ono što sam napisao u aktu ja ću ponoviti, a naveo sam i imena svjedoka. Riječ je o – recimo to tako – navodnom događaju iz 1992. kada je Goran Zubac slučajnog prolaznika upitao kako se zove, a kada je utvrdio da je lice bošnjačke nacionalnosti, "isprobao" je pištolj na adekvatan način. Čovjek je mrtav.

• Vrlo ste glasni u optužbama da je manjak Bošnjaka u vrhovima policijskih, sigurnosnih agencija u Bosni. Kako je došlo do toga?

– Gledajte, godinama se prave neke koalicije, partnerske skupine koje čine parlamentarnu većinu na nivou BiH. I svaki put se prave razni ustupci. Nažalost, bilo je ustupaka koje je pravila i moja politička opcija, i ako treba "tražiti" zaslužne – onda su zaslužni svi koji su učestvovali u vlasti od Daytona do danas. Kada je trebalo glasati za direktora SIPA, konkretno za Zupca, uslov je bio da Bošnjak bude pomoćnik direktora za kriminalističko-istražni odjel. Nažalost, tamo sjedi Anđelko Hrgić, dokazani predratni udbaš, specijalist poznat po progonu tzv. hrvatske emigracije, pri čemu su stradavali i oni koji jesu bili ustaše i oni koji su bili demokrate, pa zbog toga protivnici totalitarnog režima. To je kadrovska politika agencije koja je redovno srpsko-hrvatski kompromis protiv Bošnjaka, a od Bošnjaka prihvataju bezbojne, bez stava i bez profesionalnog digniteta, samo da mogu kazati: eto, ima Bošnjak na toj poziciji… Očigledno je to rezultat dugogodišnje loše kadrovske politike.

• Zašto je SDA pristajala na to?

– Zato što oni koji su vodili kadrovsku politiku u ime SDA nisu razumjeli važnost ovih institucija. Traženo je Ministarstvo sigurnosti, koje nije nadležno ni za šta, ili neko drugo ministarstvo, manje važno, a vozovi su prolazili. Agencije su samostalne u provođenju zakona i puno su važnije nego ministarstvo. E, sad, kad vidimo koliko je zla napravljeno u BiH, onda možemo da kažemo – stvarno smo pogriješili. Napravljena je greška, moramo jasno i glasno priznati. Ovaj trend u kadrovskoj politici, nažalost, nastavljen je i dolaskom ove parlamentarne većine koja ne bira sredstva, već nastavlja politiku Alijanse za promjene iz 2001, što je jako štetno po budućnost BiH. Ako se jedna agencija za provođenje zakona bavi monstruoznim konstrukcijama i odstrelom političkih neistomišljenika, onda nam takva agencija ne treba. Neka se agencija registruje kao politička stranka i neka ide u politički ring, pa ćemo tamo voditi političku borbu. Međutim, da zvanična agencija za provođenje zakona izađe na pres-konferenciju i kaže: imamo anonimnu prijavu da je taj i taj, pa navede ime i prezime, uradio to i to, to je totalni neprofesionalizam. Ako je anonimna prijava – onda se prvo vrše provjere. Ovako je jasno: hoće se politički linčovati u javnosti neko, u ovom slučaju ja, pa se kaže – on je naredio zakopavanje oružja, bez jednog jedinog dokaza. Dajte mi jedan dokaz da imam ikakve veze s tim! Nema ga. Mediji, pogotovo fašistički, puni su napisa na naslovim stranicama: "Mehmedović je naredio sklanjanje oružja", i onda se prave razne varijante… I ja i svaki građanin BiH očekujemo samo da rade svoj posao u skladu sa zakonom. Neka budu profesionalci, i nikog u BiH neće boljeti glava. Oni koji su to uradili – neka odgovaraju. Ali, dajte dokaz! Kad ću ja konačno, kao građanin BiH, biti miran od takvih napada?

• Kako ocjenjujete trenutnu politiku svoje partije?

– Mi smo na nivou BiH opoziciona stranka, mada nema potpuno jasne granice između opozicije i pozicije, osim u slučaju provedbe sporazuma Dodik – Lagumdžija. Kad je to u pitanju, mi na dan održavanja sjednice dobijemo zakone po hitnoj proceduri, i oni se izglasaju glasovima zastupnika parlamentarne većine. Mi iz opozicije nešto kažemo, protiv smo, i na tome se završi priča. Ali, kada su u pitanju neki dokumenti, ili zakon koji je štetan po državu Bosnu i Hercegovinu, ipak se probosanske snage svrstaju na jednu stranu. Što je, moram biti iskren, u posljednje vrijeme s ovom parlamentarnom većinom vrlo rijetko. Upravo zato što sve te zakone koji su antibosanski puste po hitnoj proceduri i mi nemamo šansu da bilo šta popravimo. To je izmjena zakona o komunikacijama, zakon o javnim nabavkama, zakon o sukobu interesa, o matičnom broju…, o prebivalištu i dr.

• Da li su to razlozi zbog kojih je Sulejman Tihić ušao u razgovore sa Dodikom, Čovićem i Radončićem?

– Nije ovdje pitanje Tihića, nego je problem što ipak Dodik vodi politiku. I ima svoj cilj. On je bacio mamac: eto, trebalo bi smijeniti Lagumdžiju i istjerati SDP iz parlamentarne većine. Nažalost, neki su se naši politički lideri – da ne pominjem imena – upecali na taj mamac, a, ustvari, Dodik je rekao Lagumdžiji – ako ne podržiš Zakon o matičnom broju i prebivalištu, ja ću tebe zamijeniti! Konačno, mislim da trebaju probosanske političke snage birati partnere iz RS-a, a ne da iz RS-a biraju partnera. Dosta je više ucjena tipa: neće se formirati VM ili nešto drugo. Pa ne mora! Potrebno je hitno uraditi analizu provedbe Dejtonskog sporazuma i, zajedno sa onima koji su garantovali njegovu provedbu, napraviti ocjenu, te donijeti konačnu odluku – moguće i o vraćanju Ustava RBiH. Zašto ne!? Ako se nije proveo sporazum u svim njegovim aneksima!

• Jeste li se zato kandidirali za predsjednika SDA?

– Nisam se kandidirao, ali sam rekao da sam spreman prihvatiti kandidaturu kada dođe vrijeme izbora u SDA. Smatram da svim političkim strankama u BiH treba jedna snažna katarza. Zašto? Čini mi se da smo svi u jednom glibu. Političke stranke postale su stranke jednog ili dva lica, pa to i u nazivu tako registriraju: SNSD – Milorad Dodik, BPS – Sefer Halilović, SBiH – Haris Silajdžić… To, zapravo, ruši demokratski ambijent i potpuno se izmjestilo odlučivanje iz parlamenata. Po kafanama ili stranačkim prostorijama sve se izdogovara, i mi u Parlamentu treba samo da glasamo za ili protiv, što je apsolutno pogrešno. Ja sam više puta iznio svoje mišljenje – nama treba i potpuno novi zakon o političkom organiziranju u BiH: da se definišu okviri političkog djelovanja i političkih stranaka. Ne može u jednoj političkoj stranci biti ničija samovolja. Uzmimo SDP: nama socijaldemokratija kao politička opcija treba u BiH, ali nam ne treba komunizam. Ne treba nam jednoumlje Zlatka Lagumdžije.

Potrebno je vratiti međusobno poštovanje i povjerenje, prvo unutar stranaka, a zatim i na nivou bh. društva. Nije moguće ići naprijed na temelju spletki i podvala ili na temelju dogovora dvojice protiv trećeg. Potreban nam je javni dijalog o minimalnom zajedničkom sadržiocu života u BiH, i taj dijalog ne treba očekivati samo od političara nego od svih: od političara na prvom mjestu, ali i od intelektualaca, medija, organizacija civilnog društva. A prijeko nam je potrebna i moralna obnova društva, jer je tranzicija u surovi kapitalizam od nekih ljudi napravila robote za bogaćenje. To je neodrživo!

• A u SDA nema jednoumlja, nego se narod šali: dvije stranke pod istim krovom?

– Naravno da i SDA treba značajnu reformu. SDA je sve do ove godine imala unutarnji demokratski kapacitet kroz otvorene unutarstranačke izbore. Pokazali smo mali umor, ali mislim da se u ovakvom ukupnom okruženju i to može razumjeti. Ipak, SDA je politička stranka sa velikim iskustvom, sa velikim brojem kadrova, ali mislim da je došlo vrijeme da se kroz reformu SDA ojača kičma BiH, da se ojača politička grupacija koja bi okupila probosanski blok. Na te sam stvari ukazivao i prije. Međutim, očigledno je da nisam naišao na razumijevanje, ali se nadam da će ova mlađa generacija, koja navire i koja razumije o čemu govorim, inicirati unutarnje preslaganje u partiji, sa mnom ili bez mene. To je neminovnost ako hoćemo ojačati državu Bosnu i Hercegovinu. Ja sam spreman biti zadnji u redu u jednoj dobroj ekipi, i to sam već govorio.

• Šta o Vašoj kandidaturi misle Tihić i Izetbegović?

– Ne znam. To je pitanje za njih. Za razliku od drugih političkih stranaka, mi u SDA imamo koliko-toliko demokratske odnose. Zamislite da Lagumdžiji neko kaže ono što ja kažem Tihiću. A o Dodiku da i ne govorim. Mi smo demokratska politička stranka, bez obzira na mane koje imamo, i spremni smo, a to smo i pokazali, da uđemo u demokratsku utakmicu i da imamo snagu da formulišemo najbolja rješenja. Vildana Selimbegović (Oslobođenje)

 

Podijeli

Komentari

Još nema komentara

Komentariši

Napiši komentar

Vaša e-mail adresa neće biti objavljena.
Obavezna polja su označena *

Idi na alatnu traku