Kliker.info

Poštari više ne zvone. Izbušili su im gume na prirodno kabriolet biciklu dvosjedu.

Pred zgradom vlade, škiljavi kandelabri tješe pomrčinu i maze one što kriju svoje pred licem pravde.

Talenti presušuju usljed nedostatka kisika.

Pčele zaobilaze cvjetove otrovane barutnim kišama.

Odbačene školske knjige oglašavaju se šapatom dok im vjetrovi listaju redarstveno popišane stranice.

U narodne (r)amove uhvaćen je eho aplauza onih političara koji nisu stekli priliku biti ponavljači.

Pobjednički izborni životi — čitaj mandati — svakosatno organiziraju maskenbal da ih ne prepoznaju, i uslikaju radari na raskrsnicama.

U strahu da mehanizam koji ih goni ne eksplodira, kazaljke nikako da se poklope u vremenu ili smislu.

Pred zidovima podignutim u njihovu čast, utihnuo je plač migrantskih izubijanih lica.

Ispod etikete što p’jan misli-tr’ezan govori, čepovi i glasački listići u praznim rakijskim bocama kriju trijezne istine. Provlačeći se na silu moreuzima.

Protegli se dani između izbora, svatova, dženaza/sahrana — i plotuna.

Unutra više kabineta u Kući, prozori dišu uzgojene viruse nacionalno-vjerske mržnje i političke netrpeljivosti.

Nomadski dim uzjahao je vjetar i nagriza oči što škilje ispod sunčanih naočala tamnih stakala gologuzih influensera/ica na “službenom putu.”

Vojni dronovi buše i vrte planetu Zemlju k’o folklorna igračica tepsiju među znojnim nogama.

Umjesto potplaćenih biračkih poguzija, sjenke nose njihove stranačke cipele, olovke, diplome,značke, bluze i kišobrane.

U javnim wc-ima nema više napuknutih ogledala pred kojima se nakon male vrši velika nužda tapiranja i zalizivanja frizura, uvijanja obrva, pumpanja usana i bakamljenja lica, češljanja brada i brkova — a sve pred sami skok na zakupljene izborne bilborde.

U strahu od uskrsnuća ponavljačke monotonije, na upustvu kako preživjeti, velika slova se stisnula u mala i niko ih ne može pročitati ni pod lupom.

Ponavljači su jednokratno naučili da ima bliski i daleki istok, a zapad ima… uh, je..te, kakav ono ima zapad…

„Repetitio est mater studiorum“ — ponavljanje je majka učenja.

U slučaju političko-stranačkih izbornih ponavljača,

ta majka postaje maćeha njihovih lažnih obećanja —

koja se potom prenose kao neotuđivo lično pravo.

Olovke se pretvaraju u naredbe.

A školski razredi u uniformisane streljačke vodove

onih kadrovika koji su eventualno preživjeli prethodne izbore

na kojima nisu dobili prolaznu ocjenu iz predmeta

„Priroda i Društvo“ – „Repetitio est mater studiorum“