hamburger-icon

Kliker.info

Semir Halilović : Ubice članova moje porodice do kraja godine očekujem u zatvoru

Semir Halilović : Ubice članova moje porodice do kraja godine očekujem u zatvoru

09 Marta
08:04 2014

Semir Halilović naredne sedmice promovirat će svoju treću knjigu „Atentat“. U tom djelu sabrani su brojni dokumenti, koji će, prema tvrdnjama Halilovića, dokazati kako su po nalogu tadašnjeg bošnjačkog političkog vrha 1993. godine u pokušaju atentata na njegovog oca, generala Sefera Halilovića, prvog komandanta Armije RBiH, ubijeni Halilovićevi majka i daidža. Ovaj mladi istraživač, pisac i publicista povodom promocije „Atentata“ u intervjuu za „Dnevni avaz“, između ostalog, govori o novoj knjizi, nerazjašnjenim slučajevima političkih ubistava u BiH, ali i o tome zašto prestaje pisati o ratu.

Ozbiljno istraživanje

Halilović otkriva i to kako je sakupljao dokaze o ubistvu svoje majke i daidže te o očekivanjima od Tužilaštva BiH, koje vodi istragu u tom predmetu.

Je li knjiga „Atentat“ svojevrsni nastavak prethodne dvije knjige, hoće li na ovaj način biti zaokružena cjelina Vašeg pisanja o ratnim dešavanjima, političkim ubistvima, bošnjačkim obavještajnim krugovima…?

– Nekako se samo nametnulo da sam knjigom „Atentat“ zaokružio ratnu trilogiju koju sam ispisivao proteklih godina u prethodnim knjigama koje sam objavio. „Atentat“ uskoro dolazi među ljude, a ja sam već počeo raditi na nečemu drugom, jer je pisanje jedna vrsta ovisnosti, a inspiracija i tema u Bosni nikada ne nedostaje.

Dosta sam vremena posvetio ozbiljnom istraživanju, pronalasku dokumenata, druge vrste arhiva i dokaza kako bi moje pisanje, prethodno „Državne tajne“, a sada „Atentata“, dobilo dodatni pečat autentičnosti, jer živimo u vremenu kada gotovo niko nikome ne vjeruje, pa je, stoga, moje objavljivanje autentičnih dijelova dokumenata i stenograma bila zastava koju sam na ovaj put morao ponijeti sa sobom.

„Atentat“ je kraj mog pisanja o ratu, odnosno ratnom miru, jer dobar dio događaja se, nažalost, proteže do današnjih dana, jer smo mi i danas, po kapitalnim pitanjima, na istom mjestu gdje smo bili i prije 20 godina. Kada vidite da je privatizacija aktuelna kao što je bila i 1994., kada spoznate da u zgradi Predsjedništva BiH možete sresti Fikreta Muslimovića, baš kao i 1993., kako izlazi iz kabineta jednog od Izetbegovića, onda shvatite kako je svijet nastavio da putuje bez nas. Štaviše, napisati o bivšem režimu koji se čak ni personalno nije puno izmijenio!?

Toliku količinu dokaza i arhiva ljudi nisu imali priliku vidjeti za vrijeme cijele vladavine Saveza komunista. Pisati o historiji u vrijeme kada je većina njenih dobrih i zlih aktera prisutna nezapamćen je presedan i mislim da će ljudi tek shvatiti šta su u prve dvije, posebno u trećoj knjizi „Atentat“, imali prilike saznati i pročitati, a ne bi da nije bilo šta je bilo.

Koji su to novi dokazi i rezultati do kojih ste došli istraživanjem?

– Dugo sam čekao da policija, „pravdoljubive“ agencije i razna tužilaštva urade svoj posao. Nisu uradili ništa sve do sredine 2013., čekajući da predmet atentata na moju porodicu stave „ad acta“ ili da se mi kao porodica prestanemo interesovati za pravdu u tom slučaju. Paralelno s njihovim sistemskim ometanjem istrage, jer tako je uvijek kada iza ubistava stoje oni „ljudi“ koji umisle da su oni jednako država, ja sam radio na tom predmetu, prikupljao dokaze koji dokazuju planiranje, stvaranje pretpostavki i umišljaja, provođenje i potom zataškavanje atentata na moju porodicu.

Mogu reći da sam pronašao većinu svjedoka i dokaza pa je sada, zaista, pitanje Tužilaštva BiH da urade finalni posao, saslušaju svjedoke, a ima ih, pregledaju dokumente, a ima ih mnogo, te završe posao do kraja. Imam povjerenja u tužioca Olega Čavku da će ovaj predmet dovesti do kraja i procesuirati sve upletene u ovaj politički motiviran zločin.

„Atentat“ otkriva veliki broj dokaza o razlozima za atentat, njegovim inspiratorima, naredbodavcima, provodiocima i zataškivačima. Knjiga je puna dokumenata, stenograma, prisluškivanih razgovora, pisama, svjedočenja. U „Atentatu“ postoji toliki broj dokaza da bi radi ovakve jedne knjige, kada bi sistem radio nezavisno kako i piše, morao pasti jedan cijeli režim. Ujedno, „Atentat“ je najbolje što sam do sada napisao.

U Vašim knjigama objavljujete mnoštvo dokumenata. Koliko će oni poslužiti u istrazi i otkrivanju istine?

– Pazite, „Atentat“ vrvi od podataka za optužnice za ubistva i atentate, o raznim tajnim akcijama „naše“ službe, tajnim izjavama šefova i agenata KOS-a kao i srbijanske službe koji su ubačeni u naš sistem s ciljem njegovog razbijanja. Nadalje, „Atentat“ je prepun stenograma, pisama i snimljenih razgovora o podjeli naše države kao okidača mnogih zala koja su proizašla iz slaganja, odnosno neslaganja s takvom odlukom tadašnjeg režima. Novac, kao jedan od osnovnih motivacionih faktora, bio je i u Bosni, u ratu i miru, razlog mnogih patnji poštenih ljudi koji su postavljali pitanja o tome gdje je nestao pa se i u „Atentatu“ o tome govori na krajnje dokumentovan način: koliko je novca došlo, koliko je dato za Armiju, a koliko je nestalo. Sve su to bili uzroci mnogih zala koje je režim provodio.„Atentat“ je dinamično štivo, čak i za mene, koji sam ga stotinu puta pročitao i koji sam priličan broj puta imao prilike vidjeti pomno skrivane tajne materijale koji su sada, s „Atentatom“, krenuli prema ljudima. Ne znam da li bih imao snage ponovo napisati ovakvu knjigu jer ni za deset, ni za 20 godina, čini mi se, neću imati šta u njoj oduzeti ili dodati. Činjenice u njoj su teške, ali takva je svaka istina.

Nema zaboravljenih

U toku je istraga Tužilaštva BiH o ubistvu članova Vaše porodice, imate li podatke o tome u kom smjeru ona ide?

– Kao član porodice imao sam pravo da prisustvujem određenim radnjama Tužilaštva BiH i SIPA-e. Svjedoci i dokazi se pojavljuju, pa i onaj, o čemu su već pisali mediji, da je pronađen dio eksploziva koji prilikom aktivacije bombe nije eksplodirao, što se, kada je u pitanju granata, ne događa. Dakle, jasno je o čemu se ovdje radilo. Istraga ide svojim tokom i ja o drugim dokazima ne bih govorio, jer je tajnost cijele istrage vrlo važna. Mogu samo reći da do kraja godine očekujem da organizatori i izvršioci atentata na moju porodicu dospiju u zatvor. Mislim da je ta dinamika vrlo realna.

Koliko su tadašnja bošnjačka politika i nosioci funkcija na bilo koji način učestvovali u slučajevima političkih ubistava Nedžada Ugljena, Joze Leutara, Vaše majke i daidže?

– O ubistvu Joze Leutara nemam materijalne dokaze jer, jednostavno, nisam se time bavio, to nije spadalo u opseg istrage koja se ticala moje porodice. Znam toliko da je ubistvo bilo kojeg visokog funkcionera, pa i njegovo, nemoguće bez političkog odobrenja pa u svemu tome pokušavam da iščitam razloge zbog kojih hrvatske stranke uglavnom šute o Leutarovom ubistvu dok ga bošnjačke potenciraju.

Kada je u pitanju atentat na moju porodicu, i to je najpomnije planiran, izveden i zataškan zločin režima, tadašnji nosioci najviših državnih funkcija koji su bili umiješani u atentat na moju porodicu su Bakir Alispahić, Fikret Muslimović, Enver Mujezinović i Nedžad Ugljen, dok su izvršioci ovog atentata bili Nedžad Herenda i Dragan Šošić. To su imena koja su imala raznu vrstu učešća u atentatu na moju porodicu i zataškavanju.

O svemu je podatke imao i Munir Alibabić, ali on se odlučio na verziju da neko drugi ispriča ono što je on znao jer je to način rada u osnovi moralno bolesnih čelnika službe. Atentat na Sefera Halilovića i njegovu porodicu nije mogao biti izveden bez odobrenja Alije Izetbegovića i o tome, svjedočeći, ja pišem. Bilo je, u vezi s atentatom, još nekoliko, posredno-neposrednih, pomagača. Ali, o tome opširnije pišem u knjizi i niko neće biti ni zaboravljen ni zaobiđen.

Što se tiče Ugljenovog ubistva, jer tu se dogodilo da država ubije vlastitog izvođača prethodnih ubistava, njegova likvidacija je, također, dirigovana iz tadašnjeg vrha države i o njegovom ubistvu, također, pišem u knjizi jer je njegova smrt i pokušaj Herendinog ubistva bila akcija uklanjanja tragova zločina „Ševa“, posebno tragova atentata na moju porodicu, o čemu i danas šuti Kemal Ademović koji, ako ovako nastavi, ima odličnu zatvorsku perspektivu jer će država kad-tad proraditi. Njegove riječi: „Izdao me je predsjednik“, koje je izgovorio plačući pred nekim ljudima, govore o stanju činjenica o kojima bi on možda i progovorio, ali mu je jasno, kao i svim sličnim njemu, da bi mu, nakon svjedočenja, život bio ugrožen od „demokratskog sistema“ u kojem živimo.

Pedesetak ljudi je umiješano u politička ubistva i sistemsko pustošenje države

– To što su mnogi funkcioneri koji imaju ulogu u političkim ubistvima i danas na sličnim pozicijama i još nikada nisu odgovarali ni za jedno krivično djelo, dokaz je da BiH stoji na istom mjestu već decenijama. Čovječanstvo je krenulo i na Mars, ali mi nismo u stanju da uhapsimo pedesetak ljudi, o tolikom broju je riječ, koji su umiješani u politička ubistva i sistemsko pustošenje naše države te na taj način uputimo poruku da su ozbiljni procesi i kod nas krenuli na ispravan put.

Stravična je slika Sarajeva u kojem izađete u šetnju i sretnete čovjeka koji je imao ulogu u ubistvu članova vaše porodice. Ne govorim samo o slučaju atentata na moju porodicu, već su mi poznati i drugi primjeri, desetine njih. To govori da država ne radi, da je sistem korumpiran, da su kadije i sudije uvijek na istoj strani. Upalite televizor – ugledate iste te ljude. Odete u Predsjedništvo BiH – tamo imaju kancelarije, dolaze, prolaze… Napisao sam to, a ponovit ću i kod vas: Današnja Bosna, ona koju je režim napravio ovakvom, ima sve elemente predvorja Džehennema jer, razmišljao sam o tome, ko preživi ovakvu Bosnu, a dopadne džehenemske vatre, njemu će ulaz u Džehennem odnekud biti poznat – potcrtava Semir Halilović.

Ako ne dođe nova generacija ljudi, Bosni se piše crno

– U BiH ili će pobijediti podjele i podvale ili će ona postati marginalna zemlja. Mi nikada nismo umjeli biti na sredini historije, uvijek smo pripadali određenoj krajnosti. Na kraju, čovjek može završiti u Džennetu ili Džehennemu, nema između, ne može na pola puta, između kazne i nagrade. Tako i Bosna i Hercegovina mora shvatiti da će je svijet cijeniti onoliko koliko bude cijenila samu sebe. Ukoliko za četiri godine ne izraste nova generacija ljudi, koji nisu podanici trenutnih režima, onda se Bosni, ne bih volio, ali čini mi se, crno piše jer ko bi htio živjeti pod ovakvim okolnostima još dvadeset godina – pita se Halilović. Seđan Muhić (Avaz)

Podijeli

Jedan komentar

Napiši komentar

Vaša e-mail adresa neće biti objavljena.
Obavezna polja su označena *

Idi na alatnu traku