Kliker.info

Nakon što su se u kampanju „Dnevnog avaza" i njegovog vlasnika Fahrudina Radončića protiv Safeta Oručevića, bivšeg gradonačelnika Mostara uključili i pojedinci iz tog grada koji nečasno i iskrivljeno govore o karakteru rata u Mostaru i ulozi pojedinaca u odbrani od agresije, u našoj Redakciji javljaju se Mostarci koji iznose dokumentovane detalje o ratnim dešavanjima u ovom gradu. Jedan od njih je i prekaljeni borac Semir Dizdarević, ratni komandant 3. bataljona 41. slavne mostarske brigade Armije RBiH.

Živi svjedoci    On ne krije ogorčenje zbog kampanje koju vodi „Dnevni Avaz" i u koju se uključuju, kako kaže, oni koji na to imaju najmanje prava.Čitam u „Avazu" izjave muftije mostarskog Seida ef. Smajkića i ne mogu da vjerujem da je moguće da on napada i optužuje pojedince koji su časno branili Mostar, nastojeći da ih diskreditira. Postoje stotine boraca koje mogu posvjedočiti o doprinosu Safeta Oručevića odbrani Mostara – kaže Dizdarević i podvlači:Danas, svi koji istinito progovore o ratnim dešavanjima u Mostaru na način koji ne odgovara aktuelnim vlastodršcima, nazivaju se Oručevićevim ljudima.Dizdarević kaže kako lično pamti da je Oručević kao zamjenik komandanta 4.korpusa, u najsudbonosnijim trenucima kada je odbrana grada došla u pitanje, svake večeri tokom mjesec dana, obilazio svaku jedinicu pojedinačno i borcima na terenu pojašnjavao situaciju i govorio o tome kako izaći iz gotovo bezizlaznog stanja što mogu posvjedočiti hiljade boraca.- Za razliku od mnogih koji danas vedre i oblače Mostarom i koje muftija podržava, Oručević je bio sa nama i uz nas kad je bilo najteže – kaže Dizdarević.Dizdarević se prisjeća jednog od događaja koji svjedoče o ulozi muftije Smajkića i njegovih saradnika tokom agresije na Mostar.

Slagao komandanta      – To se dogodilo u jeku agresije na Mostar, tokom ljeta 1993. godine. Komanda 3. bataljona 41. slavne mostarske brigade dobila je dojavu da se u Koski-Mehmed pašinoj džamiji nalazi uskladištena veća količina hrane. Mostarci znaju da su u to vrijeme i vojska i narod bili gladni i da je na snazi bila naredba komandanta 4. korpusa Armije BiH Arifa Pašalića da sve institucije i pojedinci koji posjeduju zalihe hrane moraju ih staviti u funkciju odbrane. Postupajući po toj naredbi, odmah sam lično poveo vod svojih vojnika u džamiju naredivši im da ostave oružje, zbog poštovanja prema instituciji Islamske zajednice. Kada smo bez oružja došli pred vrata džamije, Šefko ef. Tinjak nam prvo nije dozvolio da uđemo, ali nakon našeg insistiranja, popustio je i u prostorijama koje se nalaze uz džamiju pronašli smo velike količine hrane – masla u kantama, ulja, brašna, konzervi, mlijeka i kikirikija. Hranu smo utovarili u kamion, a naš logističar Rasim Prguda je popisao količine i vrste artikala. Hranu smo prebacili u prostorije logistike 3. bataljona u zgradi „Šipada" kod Zije Žuljevića i Nedima Efice.Dizdarević navodi da sva trojica i mnogi drugi borci mogu posvjedočiti o ovom dogadjaju.- Dok smo utovarali hranu u kamion, zajedno su se pojavili muftija Smajkić i rahmetli Arif Pašalić. Saznao sam da je muftija pozvao komandanta i da je Pašaliću rečeno da vojska krade hranu. Tada sam komandantu predočio naredbu i pokazao hranu, a zna se da su borci i djeca Mostara gladovali. Jedna kolilčina mlijeka bila je pokvarena. Principijelan kakav je bio, Arif Pašalić nam je rekao da radimo svoj posao i izvršavamo naređenja i nastavimo sa utovarom" – kaže Dizdarević.Koliko borci 3. bataljona bili pogođeni nemoralom službenika Islamske zajednice, najbolje govori činjenica da su svi borci koji su učestvovali u izvšenju ove naredbe, napisali pismo Rijasetu Islamske zajednice u BiH u kojem su tražili da u slučaju njihove pogibije neki od mostarskih vjerskih službenika ne mogu klanjati njihovu džennazu.- Danas nam ti isti pričaju ko se i kako borio za Mostar. Mi to nećemo dozvoliti. Istina se ne može sakriti ili falsifikovati, bez obzira svidjelo se to nekome ili ne svidjelo – poručuje Semir Dizdarević i zaključuje: – Kao čovjek koji se rodio i čitav život proveo u Mostaru, kao suprug i roditelj, želim istaći da je bilo puno bolje živjeti u Mostaru dok je Oručević bio gradonačelnik nego danas i proteklih sedam godina. Siguran sam da ovo moje mišljenje dijele mnogi Mostarci i to će vrijeme pokazati. (Kliker.info-San)