Kliker.info

Skoro 4,4 miliona ljudi je živjelo u BiH 1990. godine. Danas se pretpostavlja da u našoj državi živi manje od 3 miliona ljudi. Neki od njih su 1990. bili veoma poznate ličnosti (Emerik Blum, Raif Dizdarević, Branko Mikulić, Bogić Bogićević, Hakija Turajlić, Nijaz Duraković, Rasim Kadić,..,) dok su većina ostalih bili anonimusi i znali su ih samo ljudi u njihovim lokalnim sredinama gdje su živjeli i radili. Neki od njih su u to vrijeme bili političari i članovi SKJ, Jugoslaveni i Titoisti, JNA oficiri, profesori. glumci, poznati umjetnici, kulturni i javni radnici, uspješni privrednici, lokalni biznismeni, najveći vjerski službenici… dok su neki bili u zatvorima (Alija Izetbegović, Fikret Abdić, Vojislav Šeselj…) i emigraciji označeni kao neprijatelji države, Tita, partije i socijalizma, proglašeni disidentima i stranim plaćenicima.

Piše : Satko Bitanga 

Od 1990. do 1995. i potpisivanja Daytonskoga mirovnog sporazuma dolazi do burnih promjena u BiH i na prostoru čitave bivše SFRJ. Budi se dugo skrivani nacionalizam, jačaju velikodržavne i secesionističke ambicije na jednoj strani, a na drugoj strani sve je bilo manje onih koji pozivaju na mir, dijalog, dogovor, demokratiju i mirnu tranziciju iz jednostranačkog u višestranački društveni sistem. Bilo je sve manje pojedinaca koji su se zalagali za jednakost, slobodu, osnovna ljudska i građanska prava, a sve više onih koji su okrenuli kape naopako i sa govornica bljuvali vatru, širili mržnju, vrijeđali druge i pozivali ljude u ratne sukobe. U tom periodu već se čuju veoma jasni i poznati šovinistički i nacionalistički pokliči, parole i pjesme, a ratni bubnjevi su postajali sve glasniji. Pozivi na mir, toleranciju i zahedništvo su potpuno utihnuli.

Formiraju se i u BiH nove stranke, uglavnom jednonacionalne. Na njihovo čelo i rukovodstvo dolaze do 1990. uglavnom potpuno nepoznati ljudi: Alija Izetbegović, Fikret Abdić, Adil Zulfikarpašić…, Radovan Karadžić, Biljana Plavšić, Nikola Koljević, Momčilo Krajišnik… Davor Perinović, Stjepan Kljujić, Frano Boras, Mate Boban… Dolazi i do prvih višestranačkih izbora u SFRJ i svim republikama i pokrajinama bivše Jugoslavije. Rezultati izbora i sve što je uslijedilo nakon toga svima je već dobro poznato.

Nakon izbora, organiziraju se referendumi za nezavisnost republika, a SFRJ, SKJ, JNA i sve zajedničke jugoslavenske državne institucije se raspadaju kao kule od karata. Nastaju nove, suverene i nezavisne države, nove višestranačke vlade, uglavnom bez komunističkih kadrova. Novi predsjednici bivših republika u sastavu SFRJ, a sada novih samostalnih država, njihovi premijeri, ministri, predsjednici skupština i parlamentarci, predsjednici općina i gradonačelnici, direktori javnih preduzeća i velikih kompanija su potpuno novi, ranije većinom nepoznati ljudi. U BiH pobjedničke nacionalne stranke SDA, SDS i HDZ formiraju vlast na svim nivoima. Predsjedništvo ima 7 članova (Izetbegović, Abdić, Kljujić, Boras, Koljević, Plavšić, Ganić), a predsjednik Predsjedništva postaje Alija Izetbegović (SDA). Za predsjednika skupštine je izabran Momčilo Krajišnik (SDS), a predsjednik prve višestranačke vlade je Jure Pelivan (HDZ).

Novi političari u BiH nisu dobro ni ugrijali svoje fotelje kada je krenulo sve u potpuno krivom i pogrešnom pravcu. Uslijedio je krvavi višegodišnji rat na prostoru bivše zajedničke države. Za većinu jugoslavenskih naroda to je bila otvorena srpsko-crnogorska agresija na njih i njihove republike s ciljem stvaranja “Velike Srbije”, a sve uz podršku JNA koja se potpuno stavila pod komandu i u službu Slobodana Miloševića i ostvarivanju ciljeva Memoranduma SANU. Za većinu Srba i Crnogorca to je bio građanski rat između onih koji su se zalagali za opstanak Jugoslavije i svih drugih koji to nisu željeli. Uglavnom, AVNOJ-evske granice su odjednom postale problem kako unitaristima, tako i separatistima. Te tzv. Titove unutrašnje granice između republika odmetnuta JNA nastojala je tenkovima i ostalom vojnom silom da izbriše, proširi i ispravi. A krivu Drinu niko nikada nije ispravio.

Ovaj rat je dobio odmah i više naziva…domovinski, otadžbinski, agresorski, oslobodilački, kako kada i kako za koga. A svaki rat je uvijek nepravedan, strašan, razarajući i uvijek najgore rješenje. Uvijek je svaki rat prepun ubijanja, protjerivanja, zločina, razaranja i siromašenja na jednoj strani, te enormnog bogaćenja i ratnog profiterstva na drugoj strani. “Nekom’ rat, nekom’ brat”, kako se od pamtivijeka govori.

Mnogi od poznatih i nepoznatih ljudi u BiH su poginuli ili umrli tokom i nakon rata. Neki potpuno anonimni ljudi su postali veliki heroji i patriote, drugi zločinci i izdajice, ali opet kako za koga. Jedni su postali važni političari i vojni komandanti, drugi su se obogatili na tuđoj muci i pljački, a treći umrli u neimaštini i anonimnosti. Mnogi pojedinci su osuđeni nakon završetka rata za počinjeni genocid u Srebrenici, teške ratne zločine, ubistva, tzv. etničko čišćenje i kriminal. A neki pojedinci su od davne 1990. pa sve do sada i dalje aktivni i važni na političkoj sceni u našoj zemlji. Na taj način su postali dugovječniji političari i vlastodršci i od maršala i doživotnog predsjednika SFRJ Josipa Broza Tita.

Od 1999. pa sve do sada bilo je puno pravog patriotizma i herojstva, ali i licemjerstva, osobnih interesa, pohlepe, presvlačenja stranačkih dresova…Tako su neki prijeratni rigidni i zakleti komunisti postali preko noći perjanice nacionalnih i drugih stranaka, narodni lideri i njihovi bezgrešni spasitelji i vođe. Zadnjih godina pojavila se u BiH i nova generacija mlađih političara, ali i oni su uglavnom ostali na istom putu i u starim davno provjereniim stranačkim šablonama. Glavne stare političke parole koje i danas vrijede su davno nastale i sve do danas ostale: “Snađi se”, “Use, nase i podase” i “Povijaj se kako vjetar puše”.

Rat i poslijeratni period nije potpuno promijenio samo političku i društvenu stvarnost u BiH, nego je presudno utjecao na sve pore života, od medija, nauke, prosvjete, umjetnosti, kulture, sporta, do privrede, ekonomije i privatnog biznisa..Sve je manje nezavisnih i mislećih ljudi, a sve više poltrona, poslušnika, preletača, uvlakača, kriminalaca i stranačkih botova. A rezultat svega toga što se dešavalo u BiH od 1990. do danas i evo već punih 30 godina poslije rata, svima onima koji žele da vide stvarnost svojim očima, čuju svojim ušima, žive od svoga novca i misle samo svojim glavom, je veoma vidljiv, jasan i precizan. Aktuelno stanje u BiH opisao bih jednom jedinom riječi “KATASTROFA”, sa dvije “DNO DNA”, sa tri optimistički “MOŽE PUNO GORE”….i na kraju mudro zaključio: “DOBRO JE, MA NEK’ SAMO NEPUCA”

Na kraju, jedno moje osobno zapažanje, bez ikakvih ocjena pojedinaca i simpatija ili antipatija prema bilo kome. Naime, kada bi se izvršila objektivna, profesionalna, nezavisna, argumentirana i precizna analiza svakoga od bivših i sadašnjih političara, članova Predsjedništva, Vijeća ministara, parlamentaraca, brojnih ministara, gradonačelnika, načelnika, direktora, vojnika i vojnih komandanata, vjerskih poglavara, intelektualaca, biznismena, umjetnika, kulturnih i javnih radnika, novinara… , posebno kada bi analizirali njihovu imovinu, položaj, javne govore, postupanje i učinjena djela prije, tokom i nakon rata, sve do njihove smrti, ili do danas ako su živi, mislim da skoro ni jedan od njih, ne bi mogao u čitavoj BiH konsenzusom, općom podrškom i suglasnošću biti proglašen za bh. patriotu, heroja i pravog državnika. U BiH i danas postoje bar tri istine o prošlosti i proteklom ratu, a koje su potpuno suprotne. Upravo zato oni pojedinci koji su danas za brojne ljude velike bh. patriote, ratni heroji, pravi državnici i dobri političari, pošteni i sposobni ljudi, su istovremeno za neke druge i dalje neprijatelji, nacionalni izdajnici, kosovci, udbaši, lopovi i kriminalci…