Kliker.info

Sarajevski ratni tunel spasa koji je preživio opsadu i bio jedina komunikacija između opkoljenoga grada i ostatka svijeta doživio je nakon rata sudbinu mnogih poduzeća poharanih u tajkunskoj privatizaciji.Ni država Bosne i Hercegovine ni tamošnje županijske i lokalne vlasti dulje vrijeme nisu bile zainteresirane za tu jedinstvenu uspomenu na stradanje jednoga grada, pa je danas u kući obitelji Kolar, isključivo na osobnu inicijativu vlasnika kuće, postavljen autentični muzejski postav koji svjedoči o bezumnom vremenu.S obzirom na duljinu opsade i vezu s ostatkom  svijeta, tunel je odmah počeo privlačiti pozornost posjetitelja, osobito stranaca, kao i svih koji su imali neku vezu s tunelom – vojnika, ljudi zaposlenih na izgradnji.Iako danas obitelj Kolar optužuju da su ratni profiteri, oni su jedini koji u ljetnim mjesecima znatiželjnim turistima otkrivaju sve tajne tunela spasa, dakako, uz materijalnu naknadu od 5 konvertibilnih maraka. U ljetnim mjesecima zna biti i po petnaestak autobusa s turistima koji se zaustavljaju u blizini kuće Kolarovih kako bi posjetili sarajevski ratni tunel.Podsjetimo, potkraj srpnja 1993. godine u Sarajevu je, nakon višemjesečnog kopanja lopatom i krampom, otvoren “Tunel D-B”, Dobrinja – Butmir, koji je u razdoblju od 1993. do 1995. godine za grad koji je već bio trpio žestoku opsadu značio život.

Bilo je i razbijenih glava            Tunel je napravljen ispod aerodromske piste i povezivao je dva teritorija (Dobrinju i Butmir) koja su bila pod kontrolom Armije Republike Bosne i Hercegovine.Tunel je dug oko 720 metara, a visok između 1,5 i 1,8 metara. Tunel se u službenim razgovorima bivše Armije RBiH s predstavnicima Ujedinjenih naroda vodio pod imenom “Tunel kojeg nema” i u vremenu opsade slovio je kao najstroža tajna Sarajeva jer je kroz njega u Sarajevo dolazila hrana, cigarete, oružje, kava, alkoholna pića…Kroz tunel su prolazile i brojne novinarske ekipe kako bi u svijet poslale neku ekskluzivnu vijest iz opsjednutoga grada, kao i mnogi umjetnici iz svijeta.

Tunel je za mnoge Sarajlije bio put spasa i spajanja s obiteljima koje su ranije uspjele izaći iz grada. Split i Zagreb u to su vrijeme bili gradovi u kojima su spas našle tisuće Sarajlija.Doduše, neki su produžili nakon izlaska u treće zemlje i nisu se vratili, a velik broj njih s takvih se putovanja i vraćao u opkoljeno Sarajevo. Tijekom 1994. godine u tunelu su postavljene tračnice po kojima su prometovala niska kolica kako bi prebacivanje robe i ljudi bilo lakše.

Postavljanje tračnica povećalo je i protok robe i ljudi kroz tunel jer je lakše bilo pakete prevoziti na kolicima negoli nositi ih na leđima kroz uski tunel. Pri postavljanju tračnica događale su se i brojne nezgode. Tako je jednom tadašnji predsjednik sarajevskog Gradskog odbora HDZ-a Bosne i Hercegovine Tomo Obrdalj pri povratku u Sarajevo iz tunela izišao razbijene i krvave glave jer se pokušao uspraviti na kolicima koja su ga prevozila sa stvarima.No, mnogim Sarajlijama u pamćenju će ostati Napretkov božićni koncert u katedrali na kojemu je nastupio glasoviti tenor iz Hrvatske Krunoslav Cigoj.

Cigoj je u Sarajevo stigao kroz tunel i uoči nastupa kazao da mu je to najdužih 720 metara u životu koje je prošao kroz tunel.CNN je objavio snimku dijela tog koncerta koji je te noći većina posjetitelja u prepunoj sarajevskoj prvostolnici slušala sa suzama u očima i sa zebnjom iščekivala Božić te 1994. godine.Iste te godine za tunel je doznala Vojska Republike Srpske koja je po naredbi haaškog osumnjičenika za ratne zločine u Bosni i Hercegovini Ratka Mladića neuspješno pokušavala kopanjem drugog tunela i preusmjeravanjem rijeke Željeznice potopiti jedini zemni spoj grada s ostatkom svijeta.

Turizam na bosanski        ako je Ekonomski institut iz Sarajeva prije dvije godine izradio Studiju izvodivosti realiziranja projekta Tunel spasa D-B Sarajevo kao kulturno-povijesno-turističkog odredišta, malo je toga do sada učinjeno. Naime, u studiji se navodi da, s obzirom na značaj Tunela D-B (Tunel spasa) kao kulturno-povijesno-turističkog odredišta, njegov edukativni aspekt u maksimalnom kapacitetu ne može biti realiziran bez muzejskog ili bez izložbenog postava.S druge strane, prihvaćena varijanta spomeničkog kompleksa, koji osim tunela, pristupnih objekata (obiteljskih kuća) uključuje memorijalni muzej opsade grada Sarajeva na lokalitetu tunela Dobrinja – Butmir, daje vrlo široku osnovu za različite aktivnosti koje u krajnjem mogu voditi održivu kulturnom dobru. Međutim, zbog još uvijek neriješenih imovinskih prava i neprovedene eksproprijacije, taj projekt tapka u mjestu.

Nakon potpisivanja Daytonskog sporazuma i završetka rata, prestala je potreba za korištenjem tunela Dobrinja – Butmir, što je utjecalo i na premještanje stambenih objekata u kojima su bili ulazni dijelovi tunela.Armija Bosne i Hercegovine koja se koristila tunelom u cjelini je napustila taj objekt pa je prestalo i njegovo redovito održavanje. Zbog toga je propao njegov veći dio.Obitelj Kolar samoinicijativno je odlučila sačuvati uspomenu na tunel koji je na neki način bio i dio njezina života. Skupili su dio alata koji je korišten za kopanje tunela, kolica za prijevoz materijala, opremu za nošenje tereta, sačuvan je i mali dio tunela jer se ostali dio urušio.– Učinili smo ono što smo mogli da spasimo tunel radi nas i ljudi koji su izgubili živote braneći grad, da se ne zaboravi – kaže Edis Kolar, sin vlasnika obiteljske kuće u kojoj se nalazi ulaz u tunel. (Kliker.info-Večernji list)