Kliker.info

Sanelu Dianu Jenkins ne treba posebno predstavljati. Ova Sarajka, koju je ratni vihor odveo na Zapad, dokazala se proteklih godina kao poduzetnica, poslovna žena, filantrop i borac za ljudska prava, a nerijetko se može susresti u društvu vodećih svjetskih estradnih zvijezda.

Uporedo, nije zaboravila domovinu iz koje potječe. Bosanci i Hercegovci pamte je po brojnim humanitarnim akcijama, ali i ličnom zalaganju da se od lažnih optužbi svojevremeno brane i odbrane Ejup Ganić, odnosno Jovan Divjak pred sudovima Velike Britanije i Austrije.

Sarajevo je napustila 1992. godine. Više od godine provela je kao izbjeglica u Hrvatskoj, odakle je otišla u London. Nakon što je savladala engleski jezik, nastavila je školovanje i završila fakuktet za informatiku i ekonomiju. Državljanstvo Velike Britanije dobila je nakon četiri godine života u Londonu.

Prva plaća u Londonu

– Ne mogu se tačno sjetiti kolika mi je bila prva plaća, ali znam da sam željela više. U isto vrijeme sam studirala i radila što nije baš jednostavan zadatak u skupom gradu. Međutim, imala sam jak motiv da uspijem kako bih mogla pomoći svojim roditeljima – govori Sanela Diana Jenkins u eskluzivnom razgovoru za Faktor.

Od ušteđenog novca pokrenula je vlastiti biznis, a to je bila prodaja nakita. Udružila se potom s modelom i dizajnerom Melissom Odabash i pokrenula kompaniju za proizvodnju kupaćih kostima, pod istim nazivom koji su postali apsolutni hit. Osnivač je i idejni tvorac međunarodne kompanije za proizvodnju zdravih pića “Neuro Drinks”, čije je sjedište u Sjedinjenim Državama, gdje je trenutno predsjednica i izvršna direktorica. Živi u vili u Malibuu u Kaliforniji. Na pitanje je li joj tu ugodnije ili u Sarajevu, kaže:

– Moj trenutni život odvija se u Malibuu. Tu sam stvorila dom, tu djeca idu u škol,u a tu, u Kaliforniji, je i sjedište moje kompanije NEURO. U kalifornijskom ambijentu se osjećam lijepo i ne mislim da to treba porediti na način gdje je ljepše. Sarajevo je nešto posebno, i uvijek će biti. Trebalo bi mi puno prostora da kažem šta sve osjećam za svoj rodni grad. To je jednostavno moj grad i to sam ja.

Vezu sa Sarajevom i domovinom Jenkins pažljivo čuva. Njena djeca Eneja i Innis svake godine, redovno, tokom školskom raspusta dolaze u BiH.

– Djeca već imaju dugogodišnja prijateljstva koja ih vežu za Sarajevo, Konjic, Mostar… Oboje govore čistim bosanskim jezikom na šta sam ponosna. Neizmjerno me raduje činjenica da su vezani za našu zemlju kao što sam i ja – objašnjava Jenkins.

Bosanski vrt u Malibuu

U Sarajevu žive njeni roditelji Smajo i Rašida Ćatić. Kaže da se u Malibuu raduje svakoj njihovoj posjeti.

– Dolaze često i nikad se ne razdvajamo na duži period, svaki novi susret s njima me neizmjerno obraduje. Najveći poklon mi je samo da su uvijek blizu. Prije nekoliko sedmica su mi dolazili i prijatelji iz Sarajeva i pitali su me da li im mogu pokazati fotografije bašte koju sije moj otac u Malibuu, ili mame kako sjedi uz jutarnju bosansku kafu i čita naše novine. Kad su tu uvijek se čitaju bh. portali ili novine i gledaju naši TV programi. Jede se hrana pripremljena iz bašte, posijane na bosanski način u kalifornijskom vrtu – dodaje.

Jenkins je poznata u svijetu i kao filantrop. Prikupila je i donirala više miliona dolara u razne svrhe, za Haiti, Darfur, Bosnu, te za istraživanja u oblasti AIDS-a. U sjećanje na brata Irnisa Ćatića, koji je poginuo nekoliko dana prije potpisivanja Dejtonskog sporazuma, osnovala je Fondaciju Sanela Diana Jenkins za Bosnu, kroz koju finansijski pomaže, između ostalog, osnivanje škola i sirotišta, gradnju kuća za siromašne, te projekte ekologije.

– Svake godine odvajamo budžet za BiH. Dosta uspješenih aktivnosti imali smo u cijeloj državi i želim da i dalje, koliko sam u mogućnosti, nastavim taj rad. Posljednje što smo uradili bilo je da učestvujem u značajnoj novčanoj podršci Kantonu Sarajevo kroz Fondaciju Dogs Trust u realizaciji Centra za udomljavanja pasa, kako bi i na taj način što više pasa lutalica na human način sklonili sa ulice. Time pomažemo i životinjama i ljudima, jer psima nije mjesto na ulici – govori Jenkins o radu Fondacije.

Na pitanje da li će dio svog novca  uložiti u biznis u BiH, kaže da je imala namjeru “ozbiljnije ulagati i dovesti velike investitore”.

– Još uvijek to nije jednostavno zbog komplikovanog sistema i sporih procedura, što je prepreka  za velika ulaganja. Vjerujem da ćemo primicanjem Evropskoj uniji i NATO-u ubrzanije sređivati sistem i privući značajnije investitore. Ipak, planiram uskoro razgovarati sa određenim partnerima oko proizvodnje i distribucije svog pića NEURO u našoj regiji. To ću raditi u sklopu ekspanzije NEURO-a na svjetsko tržište. Ako se jave ozbiljni partneri brzo možemo biti i na bh. tržištu – pojašnjava Jenkins.

To je razlog zbog kojeg poznati biznismeni, sa kojima se često susreće, zaobilaze BiH.

– Ono što većina zna o Bosni uglavnom se veže za rat. Međutim, uvijek se trudim da im predstavim mnogobrojne lijepe strane naše zemlje: prirodne ljepote, arhitekturu, ogroman potencijal koji imamo u mladim ljudima, fantastičnu bosansku kuhinju itd. Neki su već bili moji gosti u Sarajevu, pa sada drugačije misle – dodaje Jenkins.

Ona je, tako, u Bosnu dovela brojne svjetske poznate ličnosti kao što su Roberto Cavalli, James Blunt, Jerry Weintraub…

– Kao i i svakog drugog posjetioca oduševila ih je spontanost i šarm ljudi, koje su ovdje upoznali. Roberto Cavalli je uživao u Baščaršiji, dok je pokojnog producenta Jerryja Weintrauba zanimala historija zemlje, pogotovo dešavanja devedesetih, pa je i plakao kad je posjetio sarajevski tunel. James Blunt je imao koncert i njega je npr. zanimalo kako mladi žive jer je i sam iz te generacije. Dolazili su i drugi, putovali do okolnih planina ili Mostara. Uglavnom svi su odnijeli pozitivna iskustva – govori Jenkins o tim posjetama.

Efikasniji politički sistem

Iako njen život izgleda poput bajke, između otalog, danas se ubraja među 500 najbogatijih osoba u Velikoj Britaniji, kaže kako joj je jedna od neostvarenih želja da vidi “Bosnu i Hercegovinu kao uređenu državu i sa efikasnijim političkim sistemom i razvijenijom ekonomijom”.

– Rat je odnio mnoge živote, donio dosta nesreće i tužno je vidjeti da i danas građani BiH trpe posljedice toga. Moj brat je izgubio život braneći našu zemlju kao i mnogi drugi. Voljela bih vidjeti prosperitetnu BiH što bi značilo da nije sve bilo uzalud – kaže Jenkins.

S obzirom da joj je matematika oduvijek dobro išla od ruke, na pitanje koliko je potrebno novca i vremena da BiH bude primljena u Evropsku uniju, Jenkins kaže:

– Tu ima previše nepoznatih da bi se jednačina riješila tako jednostavno. Ali ako bi se malo igrali, ja bih to izračunala ovako: Ako smo udaljeni od EU-a 10 godina, a vjerovatno jesmo, pogledajmo koliko je npr. Hrvatska imala budžet 10 godina prije ulaska u Evropsku uniju, a koliki je budžet bio kad je ušla u EU. Ušla bih u strukturu njihovog budžeta, pregledala druge statističke podatke i vidjela šta se sve zbilo na ekonomskom planu u toj dekadi. Na taj način bih došla do podataka koji bi mi dali osnovu za neka preciznija predviđanja.

S vremena na vrijeme pojavljivale su se informacije da bi se Jenkins i sama mogla okušati u politici.

– Nikad to nisam potvrdila, ali sam rekla ako bih se bavila politikom, onda bih išla do kraja, a na kraju je predsjednik. U ovoj fazi života nemam namjeru ulaziti u politiku, ali sam uvijek tu za svoju zemlju. Mnoge stvari se mogu uraditi i ako niste aktivno u politici. Često se može uraditi i više jer političari moraju igrati igru između ličnih vizija i želja s jedne, i glasača s druge strane – njen je zaključak.

Ona lično, kada bi imala vlast u BiH 24 sata, vratila bi “uređenje Bosne i Hercegovine kakvo je bilo prije 1992. godine.”

– Smanjila bih administraciju, poreze i firmama i radnicima, prekomponovala budžet, tako da bih više davala socijalno ugroženim. Potpisala zakone koji bi obezbijedili bolje zdravstvo, školstvo te otkočila prepreke za veći protok novca i investicija. Donijela bih sve zakone koji su preduslov za EU i NATO. Mislim da bi mnogi to željeli, ne samo ja, ali realnost je drugačija tako da ovo ostaje na nivou želja – kazala je Sanela za Faktor.

Clooney će biti kandidat za predsjednika SAD-a

Elton John: Veliki umjetnik i stvarna svjetska zvijezda. Dosta pomaže drugima i ja mu u tome dajem svoju podršku.

Nicole Kidman: Fantastična glumica koja može odigrati različite uloge. Inteligentna žena.

George Clooney: Čovjek koji može pričati o svemu i dobro zabavljati ljude oko sebe. Vedrog duha. Ima političke ambicije i mislim da će se jednog dana kandidovati za predsjednika SAD-a.

Bono Vox: Drag mi je kao i svim našim ljudima. Rijetko nam je ko od umjetnika pomogao kao Bono Vox. Skrenuo je pažnju na dešavanja u našoj zemlji kad nam je najviše trebalo. Zahvalna sam mu na tome, jer da nije dobar čovjek, ne bi to uradio. Jako ga cijenim i dobri smo prijatelji.

Wladimir Klitschko: Jako smo dobri prijatelji, i on odlično poznaje situaciju u našoj zemlji. On je također pomogao kad je u pitanju pravda u Bosni i Hercegovini.

Bill Clinton: Znamo se vrlo dobro, i trebamo uvijek cijeniti to što je Clinton ipak bio ključna osoba za spas BiH. Na dan nezavisnosti 1. marta 2010. godine je došao u Los Angeles na večeru koju sam organizovala za njega, mnoge holivudske zvijezde i poslovne ljude. Taj dan nikad neću zaboraviti, jer u žiži tih priprema oko protokola i dočeka, dobila sam poziv iz Predsjedništva BiH u Sarajevu: “U Londonu je uhapšen bivši član Predsjedništva Ejup Ganić.” Javnost ostalo zna.

Roberto Cavali: Italijanski modni velikan, i moj dobar prijatelj. On je rođeni umjetnik i zvijezda koja dugo sija na svjetskoj modnoj sceni. Veoma duhovit čovjek, uvijek spreman za dobru zabavu.

Šta misli o bh. političarima

HARIS SILAJDŽIĆ: Bez njega bi historija bila drugačija

– O dr. Harisu Silajdžiću mislim sve najbolje, jer ga i lično poznajem i dosta stvari smo zajedno uradili za dobrobit naše zemlje. Bez obzira šta neko misli o njemu u BiH, ja znam dosta toga iz najviših svjetskih instanci. To je osoba kojeg svi sigurno cijene u značajnim krugovima, čak i oni što se s njim ne slažu. Dr. Silajdžić je čovjek koji je za Bosnu dao cijelo svoje biće kad joj je najviše trebalo i da ga nije bilo, historija bi bila drugačija, vjerovatno puno lošija po Bosnu.

Ono na čemu smo zajedno radili bilo je uspješno, pa je tako pitanje da li bi Ejup Ganić bio na slobodi da se nije lobiralo na mjestima gdje se odlučuje. Također i kad je general Jovan Divjak u pitanju. Uglavnom velika gromada od čovjeka koji je sve dao za Bosnu, a dobar dio Bosne to nije prepoznao, nažalost. Sigurna sam da će to znati oni koji dolaze.

BAKIR IZETBEGOVIĆ: Želim mu da napravi što više za građane

– Gospodina Izetbegovića sam upoznala prilikom dodjele nagrade Isa Beg Ishaković prije dvije godine, ali se ne poznajemo lično da bih mogla davati neki sud. Trenutno nemam puno vremena da pratim situaciju, tako da ne mogu govoriti ono što ne znam, to bolje znaju građani. Uglavnom, znam da je trenutno član Predsjedništva BiH i pošto volim Bosnu, željela bih da napravi sve što može da građanima bude bolje.

MILORAD DODIK: Niko ne zna za njega

– Milorada Dodika nikad nisam srela, i u krugovima u kojima se ja krećem, niko ne zna za njega.

 Naši programeri su napravili fudbalski facebook

Veliku šansu za BiH, smatra Jenkis, predstavljaju mladi, naročito oni koji su uspjeli u svijetu.

– Imamo jako pametnih ljudi, od onih koji žive i rade u BiH, pa do onih koji rade po najpoznatijim kompanijama svijeta poput Boeinga, Googlea, Facebooka, Bechtela itd. Vjerujem u naše ljude i ideje, samo je pitanje koliko im okruženje stvara pretpostavke za razvoj. Npr. jedan od proizvoda, koji se trenutno širi u svijetu sporta, je svakako internacionalna fudbalska mreža Footgoll (https://footgoll.com).

Naši programeri i idejni tvorci su praktično napravili fudbalski facebook. To je genijalna stvar, i pozivam sve naše reprezentativce, igrače i druge ljubitelje fudbala bilo da ga gledaju, igraju, bilo da su sudije, menadžeri, skauti, agenti, klubovi ili mediji, da otvore svoje profile i uključe se na Footgoll. Ako vjerujemo i želimo, to će postati planetarna stvar, zato budimo dio toga. Ja sam otvorila profil i pratim naše mlade talente kad god imam vremena. Ovakvih uspješnih primjera je dosta.

Denis Zeba (Faktor)