Kliker.info

Sada je trenutak da se zaustavi novi rat na Balkanu jer ako smo išta do sada naučili o ratovima, izuzev činjenice da su oni u svakom izdanju apsolutno pomračenje ljudske civilizacije, onda je to spoznaja da do njih neminovno dolazi nakon što se o njima počne intenzivno pisati.

Svjesno ili nesvjesno, s predumišljajem ili iz čiste ludosti, prije izbijanja svakog rata pokreću se određeni mehanizmi kojima je svrha pripremati teren za novo krvoproliće. Ratovi nisu gromovi iz vedra neba, ne izbijaju nenadano. Postoje određeni procesi koji nagovještavaju nove ratove, procesi koji utječu i na političku klima i na ljudsku psihu, dezintegrirajući je do točke da ona prihvaća rat kao nešto neminovno, kao klimaks predratnog žamora.

Na ovim prostorima predratne psihološke pripreme traju već neko vrijeme, a taj žamor se sporadično pojačava. Prihvaćanje rata je, i kod najrazumnijeg pojedinca, stvar mentalnog procesa koji putuje od apsolutnog otpora do pomirenja s novonastalom stvarnošću.

Dok traju pripreme terena za novi sunovrat ljudskih bića uvijek je izražen i prkosni stav “ma neće ovdje biti rata” iako on sam po sebi, nažalost, ne obuhvaća raspravu o kočnicama već služi primarno kao blokada negativnih misli kod pojedinca i njegove ili njezine okoline.

Svaki rat kojem smo za života svjedočili, bilo na našim prostorima ili u svijetu, izbio je na mjestima na kojima su se mnogi nadali da izbiti neće. Pozitivne misli pokazale su se kao nedovoljne da spriječe takve užase i to je nešto o čemu danas moramo govoriti.

Rasprava o mogućnostima rata, rasprava o uvjetima koji bi se trebali desiti da novi rat na Balkanu izbije također je, svjesno ili nesvjesno, pripremanje terena za taj rat, prizivanje istog, stvaranje opće klime za njegovu manifestaciju.

U tom kontekstu treba imati na umu da mediji koji sudjeluju u tom procesu se neće moći zaustaviti. Sloboda medija jest nešto što treba braniti svom snagom jer bez nje možemo se nadati samo jednosmjernom mraku, no, valja pritom reći i ovo – u ovakvim situacijama sloboda medija u kombinaciji s poslovnim modelom koji se svodi isključivo na maksimalnu čitanost biti će toksična.

Svaka rasprava, tema, analiza, spominjanje novog rata na Balkanu biti će “top tema” koju mediji ne da neće zaobići već će je joj prepustiti svoje naslovnice od ruba do ruba. U tom procesu, kao što već i viđamo, javljati će se snažan i moralan otpor čak i bilo kakvom spominjanju rata, ali to ne može zaustaviti približavanje najstrašnijeg scenarija.

Jedino što može, bar teoretski, zaustaviti novi rat na Balkanu je politička pismenost i maksimalno razumijevanje aktualnih stvarnosti. Svi oni koji žive na ovom prostoru morali bi što prije postati svjesni svih tih aktualnih stvarnosti, a jedna od ključnih je činjenica da je ovo geopolitički izuzetno trusno područje.

Za one koji se tek uključuju u ovu raspravu, kratki podsjetnik – na globalnoj sceni trenutačno svjedočimo pojavi još jednog Hladnog rata, odnosno neizravnom sukobu u kojem, preko trećih strana, svoje snage odmjeravaju dva velika rivala – SAD i Rusija. Od Latinske Amerike, sjeverne Afrike, Balkana i istočne Europe, centralne Azije do Korejskog poluotoka – sav svijet prepun je šahovskih polja gdje se ova bitka vodi svim sredstvima, od diplomacije do bombi i raketa.

U svakoj zemlji i svakoj regiji postoje elementi, mnogo njih, koji se mogu jako dobro eksploatirati u svrhu pokretanja novog pokolja, a naša regija nipošto nije izuzetak. Nažalost po sve nas, ovo je također i regija na koju velike sile gledaju kao na novu krvavu arenu u kojoj će moći odmjeriti svoje snage.

Ove republike, federacije, entiteti i etničke i religijske skupine ubrzano gube svaki osjećaj za autonomiju. Zna se čiji je utjecaj najsnažniji u Zagrebu, čiji u Beogradu, a čiji u Sarajevu. Iste te linije utjecaja nadalje se protežu i na Mostar i na Banja Luku.

No, za mnoge ovo nisu nikakve novosti – svrha ovog teksta nije još jednom isticati kako SAD, Rusiju, Tursku, Njemačku i sve druge veće i moćnije aktere no što smo mi nije niti najmanje briga hoće li naša budućnost biti mirna ili ratna. Od ponavljanja već od ranije poznatog nemamo ništa, a sada više nije ni trenutak za to – sada se nalazimo u situaciji kada treba predložiti konkretne kočnice za proces koji se već kotrlja, jer ako to sada ne učinimo, novi rat na Balkanu je neizbježan.

Svjesni smo kako ratovi izbijaju u trenucima ekonomskih kriza, a cijeli ovaj prostor je nedvojbeno u takvoj krizi. To je još jedan katalizator za ratni proces, što znači da ih trenutačno u ovoj regiji imamo poprilično. Dodajmo na sve to još i druge nestabilnosti kao što su i kriza Europske unije i migrantska kriza.

No, sve ove krize će postojati i dolazit će i nove. Možda dođe i do potpunog sloma ujedinjenog europskog modela, naročito u trenutku kada diljem kontinenta jačaju euroskeptičke stranke. Što onda? Što ako je točna pretpostavka da je upravo djelovanje tzv. “međunarodne zajednice” jedino što sprečava ovu regiju od ponovnog pretvaranja u buktinju?

Kao prvo, takve pretpostavke valjalo bi što prije odbaciti jer nisu ništa do projekcija navodno stabilizirajućeg faktora od strane sila koje bi se u slobodnom žargonu moglo nazvati neo-kolonijalnima.

Kao drugo, svi narodi ove regije trebaju biti svjesni slijedećeg – gotovo svi sukobi na Balkanu, a kroz povijest ih imamo velik broj, izbijali su upravo pod utjecajem stranih sila. To je možda i najvažnija činjenica koja, kada bi je dovoljan broj ljudi nosio sa sobom, bi mogla eliminirati mogućnost izbijanja novog rata na Balkanu.

Rusija i SAD ovoj regiji neće donijeti mir i prosperitet. Jedini tračak mira, neovisno o sistemu i modelu, imali smo kada smo uspjeli reći “ne” i jednim i drugima. Potpora Moskve ili potpora Washingtona za ovaj ili onaj regionalni projekt nije nešto čemu bi se trebalo nadati, to je put do propasti.

Kada se o ratu počne pričati, on je već na putu, već stiže u svoj svojoj odvratnosti spreman da uništi nove milijune i dokrajči one koji se još nisu oporavili od zadnjeg.

Sada je trenutak da se novi rat na Balkanu zaustavi, a to se može učiniti jedino apsolutnim otporom prema bilo kakvom spominjanju istog i prema bilo kakvom utjecaju stranih sila na jačanje pro-ratnih sentimenata.

U zadnjih nekoliko godina stotine hiljada ljudi su izginule u vrućim okršajima novog Hladnog rata. Moramo stoga napraviti sve da se jedan takav okršaj ne dogodi i ovdje, jer jedna glava te Hidre već nastoji izbiti iz tla pod našim nogama.

Dragan Marjanović (Advance)