Sacirbey i Pejanović u Pressingu : Pokušati sa novom tužbom protiv Srbije
Florence Hartmann gostujući nedavno u Pressingu kazala da su sile znale za Srebrenicu ali i vlasti u Sarajevu. Muhamed Sacirbey i Mirko Pejanović, tadašnji akteri na političkoj sceni su to komentarisali u večerašnjem Pressingu na N1.
“Ja sam čuo prije pada Srebrenice da se napad sprema na Srebrenicu. Ja sam prenio tu informaciju Izetbegoviću. Ne mislim da je iko, izdao Srebrenicu. Tri puta sam ga pitao to. on mi je tvrdio da nije imao nikakvu ulogu. Sada po dokumentima znam. Skoro 20 godina, početkom 1998 ili 1999, sumnjo da tu ima uloge velikih sila i da nikada nismo došli do kraja tome. Govorio sam o tome ispred suda u Hagu”, istakao je Sacirbey, koji je bio agent BiH u tužbi protiv Srbije za agresiju na BiH i genocid.
Može li doći do nove tužbe?
“Mislim da hoće. Problem je da nije pitanje pravde, ali politka više kontroliše legalnost, nego što pravda diktira politiku. Sigurno sam prenio svoje mišljenje o svemu tome, onim ljudima koji su dogovorni za to. Treba gledati politički kontkest u ovom svemu. Na snazi su opstrukcije revizije tužbe. Ako će tužba biti uspješna, Bakri Izetbegović će trebati da ima veću ulogu od samog odobrenja”, smatra Sacirbey.
Slučaj Šešelj je politika za njega. “Poltiika izigra pravo. Treba biti realan, a ne samo govoriti u kontektu legalnosti”.
Pejanović smatra da uvijek vrijedi pokušati sa novom tužbom.
“Međutim, ovdje je splet više okolnosti. niti jedna ne ide u prilog bih za buduće aktivnosti. donesena je presuda karadžiću koja je mnogo toga historijski odredila. Nisam siguran da državno rukovodstvo ima konscenzus. Ni da međunardone institucije žele to. To će ići teško. Žrtve će ostati nezadovoljne”, riječi su Mirka Pejanovića. .
Kako komentariše poruke premijera Srbije, Aleksandra Vučića, da novom tužbom Bakir Izetbegović provocira nasilje
“Nezahvalno je to komentarisati. Sve izjave su poltiizacija. nije se sve ni ohladilo. Najistinitiji komentar je bio jedne od majki, da su sudije u Hagu učinile sve da ga se kutarišu. To nije pravda…”, kaže Pejanović.
Smatra da Šešeljeva politizacija i BiH uvodi u zamku, a da li je amnestiran projekat velike Srbije?
Otvara se pitanje zašto jedna politika koja proizvodi toliko žrtava nije sakncionisana u BiH. Ideološki kriterij nije uredu. Hag se nije vodio pravom i pravdom. S druge strane, Karadžićeva presuda je pokazala da je to historijski propalo.
Sacirbey smatra da nije samo Karadžić osuđen, nego i svi oni koji su radili s njim.
“On i njegov kriminalni krug su osuđeni. Taj krug je ostao. Zato se pitam šta dalje?”
“Šešelja ću komentarisati kao advokat: Amerika je tražila da se radikalni vođa iz Engleske dovede pred sud. On se zvao Abu Hamza. Manje je učinio nego Šešelj”.
“Ovo nije samo pitanje o jednom sudu. Imaju i druge institucije, i sudovi. Kada govorimo o nepravdi, treba znati da to nije historijski koncept, nego se i dalje dešava. Oni koji žive u RS su i dalje žrtve, jer nemaju prava”.
“Za mene kao advokatu je jasno da ono što su oslobodili Šešelja, pokušali u se sebe oslobodili odgovornosti”, komentari su Mirka Pejanovića i Muhameda Sacirbeya, gostiju Pressinga na N1 televiziji.
Voditelj Pressinga je pitao akademika Pejanovića da li su SAD i EU izdale svoje vrijednosti tokom rata u Bosni i Hercegovini, na što je kazao da neko vrijeme i jesu i da svoje odgovornosti nisu pratile u BiH.
“Nastupio je agresivni rat, koji je sa sobom mogao da ruši sve. Tu su vodeće sile jednostavno odgodile to pitanje. Ja sam kroz rat spoznao sa su visoki funkcioneri govorili da je BiH problem Evrope. Ona je tada bila na geopolitičkim pitanjima neujedinjena. I danas je, samo manje”, smatra Pejanović.
“Ratna drama se nastavila i naravno, tu sad možemo analizirati uloge i ove i one, ali tri ne možemo: Ratno Predsjedništvo, mulitetničko, višestranaćko. Bilo je u odbrani u potpunosti jednistveno. Sastavljeno od pet članova, dva iz vladajuće partije. Imalo je viziju. Drugi subjekt je formiranje Armije BiH i oružanih snaga. Na svim linijama je branila BiH. To se nedovoljno favoriziralo. Treći subjekt je međunarodna zajednica nakon što su SAD preuzele odogvornost da se ovdje uvede mir.”
“Što se mene tiče, koji sam živio pod granatama – to je epohalno za svakog čovjeka u BiH. Niko nije bio sretan što se išlo na ratište. Jedan antifašista iz onog vremena mi je rekao, kada se odlučivalo hoće li se popuniti Predsjendištvo, u jednom razgovoru je kazao: Nemojte puno oklijevati, rat je počeo i završit će se. Može li se što prije završiti. Rat sve ruši, sve gori, ali mir sve gradi”.
BiH sada nije ono što očekuju mladi i stariji, ali jeste zemlja mira sa historijskim putem ka EU.
“Sad mogu da se složim sa Sacirbejom, zašto to ide sve usoreno. Integracija BiH u EU mora da se ubrza kako bi unutrašnja išla brže. Biće BiH, i biće evropska država”.
Na pitanje, da li će BiH prije Srbije ući u NATO, Pejanović je kazao da je to zarobljeništvo politčkog uma.
Srbija ima svoju odgovornost, mi svoju. BiH će postati dio euroatlanstkih integracija, i već sada jeste. To se može ubrzati sa odgovornošću srpskih lidera. Za ljude u BiH, najvažnije je da ima mira. Globalni kišobran za mir u BiH je NATO savez.
Da li aktuelna vlast može da podijeli BiH?
“Ne znam šta su spremni uraditi, ali neki koraci to ne dokazuju. Zabavljamo se unutrašnjim začkoljicama, poput pitanja Mostara. To su još posljedice rata, strahovi i nedostatak političke kulture. Imamo diskusiju kako će se Mostar organizovati. To može odlučiti samo sutra izabrano Gradsko vijeće”, pojasnio je Pejanović.
Sacirbeya su okrivljavali da je pristao na podjelu BiH na Federaciju i RS. “To nije tačno, ali tačno je da smo u Dejtonu sve to potpisali. Tajni dokumenti State Departmenta će to objasniti. Rekao sam, ništa nije dogovoreno dok se sve ne dogovori. Prvi napor je bio da se oslobodi Sarajevo. Lošiji mir je bolji nego rat. Zato smo išli naprijed. Znali smo da će biti teško”, ocijenio je Sacirbey.
“Volio bih naglasiti: Onaj mir koji smo dobili nije mir koji smo zaslužili. To je mir koji objašnjava što su nas Evropa i Amerika ostavili”, kaže.
Karadžićev program je ostao cjelovit, smatra Sacirbey, a da je međunarodna zuajednica htjela da ovaj rat bude između vjera i nacionalnosti. Njima je teško prihvatiti ko je gospodin Sacirbej ili Pejanovic.
Neki predstavnici su željeli Srbe na jednoj, Bošnjake na drugoj i Hrvate na trećoj strani u BiH. Ja sam smetao kao Amerikanac. Nisam rastao u Sarajevu i BiH i nisam znao šta je ta zajednica. Znao sam da u jednom vremenu, da smo počeli dijeliti ljude po vjeri.
Kaže, da sve što je prihvatio, ako je išta prihvatio, prihvatio je po instrukcijama Predsjedništva BiH.
Pejanović je ocijenio da je Sacirbey radio kao profesionalac, budući da je tada bio član predsjedništva u vrijeme kada je ovaj bio ministar vanjskih poslova.
“Mogu reći da se to i po Sarajevu postavlja pitanje. Predsjeništvo BiH nije nikada odustajalo od teritorijalnog integriteta. Princip je bio da idemo u pravcu mira. To nije bilo samo u našim rukama. Bilo je pritisaka međunarodne zajednice, s kojima nismo mogli diskutovati”, kaže Pejanović.
Na jednoj sjednici u početku pripreme smo kazali: Ununtrašnje rješenje BiH su sekundarni u odnosu da pitanje mira. Dva entiteta je formula Kontaktne grupe. RS je kasnije dobila ime.
“To nije ni Izetbegovićevo nego Holebrookeovo, Miloševićevo i Ankarino. To će historičari jednog dana reći kada se otkriju dokumenti”.
Bivši ministar vanjskih poslova BiH, i ambasador BiH u UN-u, kazao je da su ratna dejstva u Sarajevu klasični vid terorizma, te da to Evropa i Amerika danas ne vide.
Gosti izdanja Pressinga za Dan Grada Sarajeva, 6. april, bili su prvi amabasador BiH u UN-u i bivši ministar vanjskih poslova ove zemlje, Muhamed Sacirbey i akademik, bivši član Predsjedništva BiH Mirko Pejanović.
Rat, mir, podrška izdaja, o herojima, zločincima na 24. godišnjicu rata u BiH na dan kada je počela opsada Sarajeva bilo je govora u Pressingu na N1 sa Amirom Zukićem.
Sacirbey je mnogo puta znao reći da je Dayton i sve oko njega bio partija pokera, da li je to i danas?
“Ta parija se nikada nije okončana. Primijetio sam da Dejton nije bio kraj. Jeste rata ali i početak nekog drugog. Očekivao sam više od Evrope i Amerike, da idu u korist pluralističke BiH. Nažalost, to se nije desilo kako sam ja očekivao”, kaže Sacirbey.
Smatra da je većina građana je imala veća očekivanja iako su dočekali kraj rata.
Ko su najbolji igrači pokera danas, ko ima najbolje karte?
“Amerika uvijek ima najbolje karte. Evropa ima bolje nego što je Milošević mislio da ima. Problem je da nisu baš imali naše interese u vidu. Imali su svoje interese. Smatrali su da je najbolje završiti rat kako god. Što je duže trajao, to su se duže stidjeli”, smatra.
Očekivali su da će Sarajevo i BiH pasti. Da će doći na našu dženazu, i reći da smo bili hrabri – a da oni nisu mogli više učiniti. Dolazak NATO-a i Dejtona bilo je da se njihov obraz sačuva.
Ko je danas najbolji politički pokeraš?
“Teško je to pogledati sada. Teže je odigrati kada svijet to više ne prati kao interes cjelovite neđunarodne zajednice. Ko god je sjedio oko tog stola, može da smatra da je glavni. Kada naprave blef, nemaju konsekvence”.
On je dodao i to da “sada mnogi sjede oko stola, blefiraju i to šteti BiH. Nema nikakve promjene”.
Sacirbey upotrebaljavam riječ poker, a ne šah – kao bh. političari. Zašto?
“Sve što se dešava nije sve ono što je pred očima. Mnogo toga se ne vidi. Zbog toga. Kada Amerikanci pomognu u demokratiji, mi govorimo o diplomatskom pokeru i blefu. Njima to nije kocka, nego igra gdje najsposobniji pobijede”.
Nastavlja da problem je ako ne znaš da blefiraš – onda možeš odigrati samo svoje karte.
“Sada karte koje su u rukama bh. političara nisu baš najjače. bojim se da dok BiH ne vidi situaciju kroz oči Amerike i Evrope, naći ćemo se pod opsadom glupe nacionalističke politike”.
Da li je ovo država za koju se Mirko Pejanović borio?
“Ovo je moja i naša zemlja. Borili smo se da ostane u teritorijalnom i pravnom integritetu. Sa postizanjem mira, ona ima to svojstvo. Sa tog stajališta mogu reći da ishod je rezultat borbe svih nas, a rezultat je mir i izgradnja BiH u miru i koji se zove izgradnja BiH uz posredstvo međunarodne zajednice”, kaže akademik Pejanović.
Gdje je naša država danas, obnova, demokratija…Tu ne možemo biti zadovoljni. To nezadovoljstvo je izraz socijalne realnosti. Nezaposlenost i nedostatak perspektive. Krajem 2014. i početkom 2015. BiH je imala sreću da joj se široko otvore vrata EU, da se ubrza integracija BiH u EU.
BiH u budućnost ide u mjeri dokle ta integracija bude mogla ići, smatra.
Kaže da poštuje što je Sacirbej rekao ranije , ali ne bi u tom smijeru opisivao BiH.
“BiH je zemlja mira. Ima unutrašnje strukture. Na političkoj ravni intreresi se javljaju kao konflikti. Postavlja se pitanje sopstvene odgovornosti u partiji koju igramo. Mir, razvoj demokratije, usvajanje EU standarda da postanemo status kadnidata za EU. Kada to budemo, onda idemo ka EU i njenim pravnim tekovinama i integracijama.”, pojašnjava Pejanović.
Kako Muhamed Sacirbey komenariše mogućnost raspakivanja Dejtona, usvajanje novog Ustava BiH, budući da je on potpisao, pa povukao potpis na mirovni sporazum, da ostavku na poziciju ministra vanjskih poslova pa postao kritičar?
“Nemam istu sliku ko što vi u Sarajevu imate. Ali vidim iz vana da se BiH ne vidi kao ravnopravna država i dio EU familije. To je jedan od problema, gdje možemo da govorimo u samoj BiH, u smislu političara, potrebnim potezima…”, smatra Sacirbej.
S druge strane, iz vana, kaže da nema neka velika želja da se ono što se desilo u BiH vidi u istom kontekstu kao što se danas vide teroristički napadi.
“Upotrebljavam koncept teorizma, jer to nije samo napad, nego oprez da ima mogućnost novog sukoba, ako neko nešto ne dobije”.
U ovo vrijeme BiH je uporedio sa Kiprom.
“To je ostrvo koje je podijeljeno, imao je rat, i dalje je podijeljen, ali je dio EU zajednice, ima svoje probleme i nema reintegracije”.
“Pitam se, zašto Kipar, ali ne BiH”.
“Pustit ću Pejanoviću i novinarima da sudite o političarima u BiH. Vi ste blizu tome. ali kada ja gledam s perspektive međunarodne zajednice, mislim da su izdali Dejton i Bosnu”, pojasnio je bivši ministar vanjskih poslova.
Zašto da poštujem Dejtonska obećanja, ako oni sami to ne poštuju, pojašvanja Sacirbey.
Brza integracija je jedno od obećanja ka EU. To je uključivalo i NATO. Pitanje, koje je mjesto BiH u Evropi je veoma važno. Ljudi BiH vide kao nejasnu zonu. Nije nesigurna, ali nejasna. Ono što su građani Sarajeva i BiH preživjeli je bio terorizam. Ne možemo to drugačije tumačiti.
Kome etiketira terorizam: “Mi znamo kada je bila opsada Sarajeva, da su nade pale. Najviše na djecu, nego na vojnike. Granate nisu padale na prve linije, nego su dolazile u rundama, direktno na mjesta gdje su se civili skupljali. To je terorizam”.
Kaže i to da je ponosan na profesora Pejanovića, jer su se borili da se Sarajevo i BiH spase. Borili su se za vrijednosti Evrope i Amerike. Zemlju gdje otvorena zajednica će bti dominantna, a ne neki novi fašizam po mjeri nacionalnosti.
“Ponosan sam na sve one koji su branili te vrijednosti u Sarajevu, a Evropa i Amerika to nisu vidjele, negu su to zaboravili. Žele vidjeti podijeljenu BH”.
(Kliker.info-N1)
Komentari