RSE istražuje : Autobusi iz Srbije vozili Bošnjake iz Srebrenice na stratišta
Da li su autobusi preduzeća iz Srbije korišćeni za pripremu genocida u Srebrenici nad tamošnjim Bošnjacima? Uprkos tome što su neki od svjedoka srebreničkog genocida nad Bošnjacima govorili o autobusima iz Srbije koji su učestvovali u raseljavanju bošnjačkog stanovništva iz Srebrenice, da su prevozili Bošnjake na mjesta gdje su masovno ubijani, u Srbiji o tome niko do sada nije javno progovorio. Niko nije istraživao kako su oni upotrebljavani i po čijem nalogu. Munira Subašić iz Srebrenice potvrdjuje za Radio priču o autobusima:„Bila je Raketa Užice, bio je Beograd-trans, Strela Valjevo, gotovo svi autobusi su bili iz Srbije, Crne Gore i Republike Srpske. To odgovorno tvrdim, to se i na snimku može vidjeti. Znači, sve je pripremljeno, sve se znalo, sve se organizovalo. Organizator je bio Beograd." RSE: Da li su ti autobusi bili upotrebljavani i za odvodjenje na mjesto likvidacije?
Subašić: Naravno, ubijanja naše djece. Čak šta više, držali su našu djecu u autobusima po najvećoj vrućini , držali su ih satima i satima u Bratuncu…Znači, ubili su ih i žedne i gladne ….Ja sam svjedok svega toga, jer sam bila u Potočarima i vidjela sve. Zumra i Sabra dvije srebreničke žrtve su takodje svojevremeno (2.mart 2007.) u emisiji “Peščanik” rekle:“Kažete da se ne slažu Srbi , da neće da nas čuju, da se nije desila Srebrenica…Moram im reći da su u koloni autobusa koji su bili parkirani za srebrenički narod, bili svi iz Srbije. Bili su autobusi 7.juli Šabac, Strela Valjevo, Loznica, Raketa Titovo Užice…. i dalje da ne nabrajam.”Mi smo u našem progamu juče objavili jedno svjedočenje u Srbiji. Ekskluzivno za program govorio je Miroslav Nenadić, dugogodišnji direktor bivšeg užičkog transportnog preduzeća koji potvrdjuje da je Raketa poslala svoje autobuse za Srebrenicu i Žepu ali tvrdi da su se vratili prije masovnih ubistava, genocida nad tamošnjim Bošnjacima:„Oni su vozili iz Žepe i Srebrenice tamo gdje je narod htio. Ima nekih, iz Žepe, na primjer, koji nisu htjeli da idu. Ali su oni razvozili jedno dva-tri dana i vratili se živi i zdravi. I svaki je mogao da ode sa tog terena jer je bilo dovoljno autobusa. Oni su se vratili dan prije nego što se poslije to dogodilo u Srebrenici."
RSE: A kad ste čuli šta se dogodilo?
Nenadić: Pa šta sam ja tu mogao?
PREGLEDATI KNJIGE PREDUZEĆA
Predsjednik Istraživačko dokumentacionog centra (IDC) iz Sarajeva Mirsad Tokača, medjutim, nije mogao da se sjeti informacija o autobusima iz Srbije u obimnom materijalu o srebreničkom genocidu: “Ja nisam imao saznanja te vrste. Mi imamo više od 5.000 stranica različitih izjava, meni to nije ostalo u pamćenju. Govorim po sjećanju. Možda bi se nešto moglo pronaći iz izjava svjedoka. Ja nemam te informacije.”U sudskim postupcima pred Haškim tribunalom je utvrdjeno da su 11. jula 1995. autobusi i kamioni počeli stizati u Potočare, kako bi 25.000 žena, djece i starijih ljudi “prisilno preselili” na teritoriju pod kontrolom Armije BiH. Uporedo s tim, smatra se da su snage VRS-a “osmislile i provele plan eliminacije” vojno sposobnih muškaraca Bošnjaka.“Muškarci su zatočeni, a njihove žene i djeca ukrcani u autobuse i prisilno premješteni na teritoriju pod kontrolom Muslimana. To prisilno premještanje bilo je praćeno terorisanjem, ponižavanjem i krajnjom okrutnošću. Zatočeni muškarci odvedeni su iz Potočara na pogubljenje”, navodi se u presudi Momiru Nikoliću, ali se ne pominju autobusi iz Srbije.
Nataša Kandić, direktorka Fonda za humanitarno pravo kaže da haška sudjenja nisu nepobitno dokazala priču o autobusima iz Srbije ali da bi to moglo da se ispita. "Ono što bi najlakše potvrdilo sve te navode, to je kada bi se pregledale sve te knjige javnih preduzeća i u Kraljevu i u Užicu i u Bajinoj Bašti i u Loznici i u Valjevu…zato što se svako izdavanje vozila, kamiona ili autobusa, uvijek evidentira i uvijek se u knjigama nalaze podaci o tome na koji način su angažovani, kome su dati na korišćenje, kada su krenuli, kada su vraćeni. Svi ti podaci postoje ali, prateći ova sudjenja, još nisam vidjela da su prikupljeni i da se oni nalaze kao dokazni materijal.“
KONSENZUS ŠUTNJE
U samoj Srbiji niko nije pokušao da istraži kakva je bila u ratnim vremenima upotreba javnih preduzeća, poput ovih prevoznika, kaže Nataša Kandić i navodi primjer Željeznica Srbije i otmica grupe Bošnjaka u Štrpcima. Postoji dokumentacija koja je sačuvana i koja potvrdjuje da je uprava Željeznica bila u dosluhu sa policijom u hvatanju takozvanih dezertera.„Ono što bi bilo očekivano, to je da u jednom trenutku sazri ta potreba da se utvrdi koliko su javna preduzeća, firme po nalogu DB-a, MUP-a Srbije i političkih organa učestvovali u deportacijama, u unutrašnjem prinudnom raseljavanju stanovništva unutar Bosne, koliko u odvodjenju zarobljenih lica na mjesta likvidacije.“
Zoran Janić, publicista i prevodilac koji je javnosti poznat kao autor knjige „Tišina u Abardarevoj“ o žrvovanju RTS radnika u NATO bombardovanju 1999. godine, nedavno je napisao:“Njemačke željeznice su poslije rata uputile javno izvinjenje Jevrejima zbog toga što su njihovi vozovi i kompozicije bili korišćeni za transport u konc-logore. Šta da radimo mi u Srbiji, pola vijeka kasnije, gdje do nikakvog izvinjenja još nije došlo, utoliko prije ukoliko znamo da su autobusi kojima su srebrenički Bošnjaci prebacivani do mjesta egzekucije, svi odreda bili odavde.”Janić za program kaže da je poredjenje sa Njemačkom samo na moralnom nivou, obim i sistematičnost zločina su naravno neuporedivi, ali da bi u Srbiji bi moralo da se otvori pitanje odgovornosti institucija koja su u u ratnim 90-im godinama na različite načine bila upotrebljavana, pogotovo što je i nakon 1995. nastavljeno sa sličnim državnim zločinima, sada u samoj Srbiji:„Nije to problem direktora javnih preduzeća, to je problem države. To je problem institucija, zapravo. Ovde ne postoji volja na institucionalnom nivou da se suoči sa prošlošću. Taj konsenzus tišine i dan danas vlada. Navešću primjer RTS-a ili primjer ubistva vojnika u Topčideru. To su, takodje, državni zločini. Isto kao što je državni zločin Srebrenica. Kao i stotine drugih zločina.“ (Kliker.info-RSE)
Komentari