hamburger-icon

Kliker.info

Roy Gutman: Bosanci ponovo traže protektora

Roy Gutman: Bosanci ponovo traže protektora

01 Maja
06:18 2010

Američki novinar i publicista Roy Gutman bio je među prvima koji su alarmirali međunarodnu javnost o postojanju srpskih koncentracionih logora u BiH. Petnaest godina poslije, ponovo je došao u Sarajevo, ali ovaj put povodom dodjele priznanja Ključ Grada Sarajeva. Za Dane govori o impresijama po povratku u Bosnu, opasnosti od izbijanja novih sukoba, Obaminoj politici prema Bosni, slučaju Ganić, sjećanjima iz ratnih dana te upozorava da vizija i vodstvo moraju doći iz Bosne a ne izvana …

DANI:  Početkom aprila posjetili ste Bosnu i Hercegovinu. Kako Vam naša država izgleda danas?

GUTMAN: Krovovi više nemaju rupe i većina građevina djeluje uglavnom popravljena. Opća slika svakako djeluje mnogo bolja. Moja impresija je da se zemlja u velikoj mjeri oporavila od ratnih razaranja. Ali, s druge strane, Bosna i Hercegovina ne izgleda kao prosperitetna država koja se rapidno razvija.

DANI: A ljudi u njoj, među kojima ima i dosta Vaših prijatelja?

GUTMAN: Svi moji prijatelji koje znam otvorili su mi svoje domove i svoja srca. Moja supruga i kćerka su po prvi put došle u Sarajevo i bile su očarane – gradom, ljudima, ambijentom. Bilo je to posebno iskustvo, pošto sam ja tokom rata u Bosni proveo mnogo vremena udaljen od porodice. Mnogo mi je značilo to što su moja supruga i kćerka nakon dolaska u Sarajevo konačno razumjele zbog čega sam se stalno vraćao i zbog čega sam imao taj osjećaj obaveze izvještavanja iz Bosne.

DANI: Postali ste počasni građanin Sarajeva. Dok smo Vas gledali kako na sceni Narodnog pozorišta primate nagradu, djelovali ste ganuto. Koliko Vam znači nagrada koju ste dobili?

GUTMAN: Za Narodno pozorište me vežu uspomene na dva događaja, i oba su poprilično emotivna. Bio sam tu kada je Susan Sontag usred rata režirala Čekajući Godoa, što je bila neka vrsta odavanja počasti Sarajlijama, njihovom osjećaju za crni humor, svjesnosti o apsurdnosti situacije u kojoj su se našli izloženi granatama s brda dok svijet gleda. Ja sam prisustvovao generalnoj probi, koja je bila u podrumu susjedne zgrade i bio sam naprosto zapanjen time kako se sarajevski glumci ponašaju kao da su vremena potpuno normalna. I druga uspomena u vezi je s novogodišnjom noći 1995., kada je Charles Ansbacher dirigirao Sarajevskom filharmonijom. Bio je to jedan od najsretnijih dana koji sam mogao da zamislim i osjetio sam se veoma privilegiranim što sam prisutan. Na njegovom programu bila je Beethovenova Peta simfonija i do ovog dana sam sebe kritiziram kako u članku koji sam o tome napisao nisam spomenuo da je to bila tema koju je Winston Churchill koristio da u najgorim vremenima II svjetskog rata kaže da će civilizacija trijumfirati.

Osim tih sjećanja, moja porodica je bila sa mnom. Moje drage prijateljice došle su iz Beograda da budu sa mnom za tu priliku, kao i moj bivši šef ureda koji je stigao iz Bonna. Dobiti počasno građanstvo i ključ grada, a pored sebe imati porodicu i prijatelje – ko ne bi bio veoma ganut? Trebam li spomenuti da u pozivnici koju mi je poslao gradonačelnik ništa nije rečeno o nagradi! To je bilo iznenađenje dok sam bio na sceni Narodnog pozorišta i bio sam veoma dirnut.

DANI: Jesu li bila nerealna očekivanja da bi administracija predsjednika Obame mogla biti "odlučujuća snaga" u dovršavanju posla na stabilizaciji BiH tek započetog mirovnim sporazumom u Daytonu?

GUTMAN: U ovom trenutku baš i ne znamo šta to Obamina administracija namjerava da uradi da donese trajnu stabilnost u Bosni. Otkako je potpredsjednik Biden posjetio Bosnu prošlog maja, Amerikanci nisu imali aktivnu ulogu za koju smo očekivali da će uslijediti. Prije svega potpredsjednik nije više aktivan po pitanju Bosne. On je dobio mnogo drugih zadataka u okviru State Departmenta. Administracija se jednostavno još uvijek nije ozbiljno pozabavila Bosnom. Situacija kreirana Dejtonskim sporazumom mora se izvesti na čistinu. Taj sporazum je bio užasan kompromis, koji je efektivno nagradio agresiju i ustoličio nefunkcionalnu vlast s izuzetno slabim državnim aparatom. Na toj osnovi ne možete graditi stabilnu državu. Administracija odugovlači u zauzimanju kursa. Da li će uraditi pravu stvar – osim što su pozvali Bosnu da se pridruži NATO-u – to ćemo vidjeti. Na osnovu nedavnog svjedočenja u Kongresu, u kojem je pomoćnik državnog sekretara propustio da izloži dinamičan programski pristup, mogu reći da sam i dalje veoma zabrinut.

DANI: Koliko su 11. septembar i El-Kaida utjecali na promjenu recepcije rata u Bosni i Hercegovini i odnos američke politike spram činjenice da muslimani u njoj predstavljaju većinu?

GUTMAN: Uvijek sam bio iznenađen kako su sukcesivne američke administracije propustile da navode Bosnu kao primjer američke odanosti multietničkom, pluralističkom društvu u kojem žive evropski muslimani, kao argument da su SAD otvorene prema islamu u svijetu. Bosna je najbolji primjer proaktivne tolerancije, tolerancije kao stila života, i američka je intervencija pomogla da se sačuva zemlja, njeni ljudi i bosanski doprinos civilizaciji. Uz sve greške koje su SAD pravile – intervenirale veoma kasno, predugo su umanjivali razmjere tragedije, pod rukovodstvom američke administracije izrađen je nefunkcionalni Dejtonski sporazum – usprkos svemu tome, američke zasluge se ne smiju zanemarivati. Mislim da je razlog zbog kojeg Bushova administracija nikada nije isticala ove zasluge ustaljena greška američke vanjske politike da se odriče svega što je prethodna administracija postigla. Ali smatram da Amerikanci nikada nisu vidjeli Bosnu u drugačijem svjetlu nakon 9. 11., uz izuzetak volontera mudžahedina, od kojih su neki operirali na veoma surov način protiv nemuslimana u centralnoj Bosni.

DANI: Konsekvence korištenja stereotipa radikalnog islama u američkoj propagandi nakon 11. septembra 2001. nedavno je komentirao i Brzezinski koji smatra da je "demagoška islamofobija" oslabila jedinstvo NATO-a i proizvela negativne stavove muslimana širom svijeta prema SAD-u i Zapadu općenito. Njegova preporuka je da je najbolja borba protiv terorizma "osvojiti srca i umove" (Win Hearts and Minds) muslimana širom svijeta. S obzirom da je Brzezinski jedan od glavnih stratega sadašnje američke administracije, ima li nade da će se američka politika u Bosni također promijeniti u skorijoj budućnosti?

GUTMAN: Mislim da je ono što je neophodno to da SAD što prije pomognu da se Bosna stavi na čvrste i stabilne noge. Stabilna, ujedinjena i nezavisna Bosna bila bi najbolja moguća reklama za američku politiku. Da bi se do toga došlo, administracija na najvišem nivou mora odlučiti da preduzme potrebne korake i to na vrijeme. Ali SAD još uvijek vode dva rata, i to uzima dosta vremena, energije, krvi i sredstava. Bosanski intelektualci mogu tom procesu također doprinijeti: umjesto da egzistencijalna i strateška pitanja ostavljaju političkim elitama, moraju naći načina da razviju strategiju za preživljavanje i oživljavanje jedinstvene države. Vama je potreban institut strateških studija i tim mislilaca koji mogu pomoći da se iznađe put naprijed. To je prijeko potrebno, a, nažalost, ne postoji.

DANI: Kako objasniti paradoks da i SAD i Evropska unija priznaju da Dejtonski ustav BiH predstavlja prepreku postojanju funkcionalne BiH sposobne da odgovori zahtjevima integracija u NATO i Evropsku uniju, a s druge strane nisu spremne založiti se za ustavne promjene koje bi svojim obimom otklonile tu prepreku?

GUTMAN: Problem s ovim pitanjem je da se sudbina Bosne stavlja u ruke vanjskih zaštitnika, umjesto da se Bosanci pitaju kako mogu sami iznaći put prema stabilnoj, jedinstvenoj i nezavisnoj državi. Bosanski lideri su prije rata imali naivnu vjeru da će Ujedinjene nacije spasiti Bosnu. Očito nisu bili svjesni da Ujedinjene nacije zapravo ne postoje, osim u totalnoj sumi. Historijski, Turska i kasnije Austro-Ugarska, pa onda Titova Jugoslavija i najskorije SAD, funkcionirali su u ulozi protektora. Ja nekad imam osjećaj da Bosanci ponovo traže protektora umjesto da grade svoj sopstveni put. Ova zemlja ima nešto jedinstveno u Evropi, zapravo više je evropska nego takozvana Evropa, kao "melting pot" i oaza tolerancije tokom mnogo stoljeća. Ta ideja, ta vrijednost je preživjela kroz najgore zamislive periode – tri i pol godine opsade u kojima su velike sile igrale uglavnom ulogu spektatora. Ovo je historijsko dostignuće Bosanaca u 20. stoljeću. I Bosanci bi trebali biti ti koji pronalaze način ne samo da zaštite i održe dragocjenu civilizacijsku prednost predstavljenu tim vrijednostima, nego da i druge pridobiju za te vrijednosti. Istina, trebat će vam pomoć izvana, ali vizija i vodstvo moraju doći iz Bosne.

DANI: Većina stranih novinara koji dolaze u Bosnu i Hercegovinu vrlo su pesimistični. Uglavnom ispituju da li je na pomolu novi rat. Kakve su Vaše impresije o mogućnosti izbijanja novih ratnih sukoba u Bosni?

GUTMAN: Nakon brojnih intervjua koje sam obavio dok sam bio u Bosni, bojim se da je zaključak da je konflikt svakako moguć. Ako Dodik procesuira svoju prijetnju da organizira referendum o secesiji, od većine Bosanaca širom političkog spektra sam čuo da moraju intervenirati – vjerovatno u Brčkom – da bi sačuvali državu. I bivši predsjednik Hrvatske Stipe Mesić je prijetio da će Hrvatska intervenirati sa svoje strane. Dakle, moja impresija je da je to svakako mogućnost.

DANI: U Sarajevu ste početkom aprila istraživali i slučaj Ganić. Kakvi su nalazi Vašeg istraživanja?

GUTMAN: Iz serije članaka koja sam objavio u McClatchy novinama, izdvojio bih nekoliko reakcija. Glasnogovornik State Departmenta P.J. Crowley izjavio je: "Mi smo veoma svjesni tog slučaja koji je u proceduri pred britanskim pravosudnim sistemom." S druge strane, američki (senior) zvaničnik, koji je zahtijevao da ne bude identificiran zbog osjetljivosti slučaja, rekao mi je da je Međunarodni krivični tribunal za bivšu Jugoslaviju "istraživao gospodina Ganića i da nije našao osnove za optužbe. Mi se nadamo da će na kraju ovoga procesa britanski sud doći do istih zaključaka." U članku sam također interpretirao nalaze Philipa Alcocka, britanskog međunarodnog tužioca, koji je dvije i po godine proveo analizirajući dosje Ganić. Prije nego što je napustio ured u decembru, donio je odluku da slučaj Ganić nema osnova za procesuiranje Ganića zbog ubistva vojnika JNA 3. maja, kao ni za smrt srpskih vojnika prethodnog dana.

U podnesku Britanskoj vladi, a do kojeg je došao McClatchy, Alcock je bio vrlo kritičan u ocjeni Srbijanskog tužilaštva za ratne zločine, koje je iniciralo optužbe protiv Ganića. "Jasno mi je da su pokazali pristranost do tačke nelogičnosti kada su istraživali zločine počinjene protiv pripadnika njihovog naroda", rekao je. On kaže da su srpske vlasti napravile "neosnovane pretpostavke bazirane na pogrešnoj interpretaciji i predrasudama" i da je njihova optužnica bazirana na "političkom imperativu".

DANI: Možete li našim čitateljima objasniti obim, veličinu i značaj reforme američkog zdravstvenog sistema koju je uspio progurati predsjednik Obama?

GUTMAN: SAD je posljednja od naprednih država svijeta koja je uvela univerzalnu zdravstvenu zaštitu. Propali pokušaji sežu unazad 60 ili više godina. Postoji tradicija u američkoj političkoj kulturi koja favorizira "small government", odnosno prema kojoj je "vlada najbolja kada vlada najmanje". Ovo je moto koji se pripisivao različitim očevima nacije. Dakle, opozicija novom i mamutskom vladinom programu bila je duboka i to ne samo među republikancima. Davanje podrške u Kongresu za program zdravstvene zaštite, za mnoge članove Kongresa podrazumijevalo je ignoriranje zbog političke cijene koju mogu platiti zbog toga. Činjenica je da desetine miliona Amerikanaca trenutačno nemaju osiguranje za zdravstvenu zaštitu, ali će to vrlo brzo dobiti. Za nas koji to imamo – kao dio naših benefita koje dobijamo zaposlenjem – skoro niko ne zna, uključujući i mene, kakve će to promjene prouzrokovati. Nedostatak Obamine administracije je da oni tek treba da pojasne pojedincima šta će se desiti s njihovom zdravstvenom zaštitom nakon što novi program zaživi. Senad Pećanin i Edina Bećirević (BH Dani)

Podijeli

Komentari

Još nema komentara

Komentariši

Napiši komentar

Vaša e-mail adresa neće biti objavljena.
Obavezna polja su označena *

Idi na alatnu traku