Kliker.info

SAD nisu otklonile rizik od nove "fiskalne litice", Europa nije riješila ključne probleme, Kina nije u stanju brzo reformirati svoju ekonomiju u cilju rasta prihoda stanovništva i potrošnje kako bi kompenzirala smanjenje izvoza koji je motor njenog razvoja. "Arapsko proljeće" se pretvara u "Arapsku zimu", a mogući rat Izraela i Irana bi izazvao povećanje cijena nafte za 20 posto, što bi ugrozilo ionako krhki oporavak, piše poznati američki ekonomist Nouriel Roubini za Project Syndicate. Globalna ekonomija će ove godine u nekim elementima biti slična kao i 2012. Tu nema iznenađenja: predstoji nam još jedna godina u kojoj će globalni rast u prosjeku iznositi oko 3 posto, ali neujednačen, odnosno u više brzina – ispodprosječnih 1 posto u razvijenim ekonomijama i 5 posto u zemljama u usponu.

 Tu će biti još važnih razlika. Bolan proces smanjenja potrošnje i veća štednja u cilju umanjenja duga bit će nastavljen u većini razvijenih ekonomija, što će voditi usporenom rastu.Fiskalna štednja predstoji ove godine većini razvijenih ekonomija, a ne samo periferiji eurozone i Velikoj Britaniji. Ona se širi ka središtu eurozone, SAD-u i drugim razvijenim ekonomijama (sa izuzetkom Japana). To sve može voditi prema ekonomskom padu u pojedinim zemljama.S obzirom na anemični rast u većini razvijenih zemalja, pojačana trgovina rizičnim vrijednosnim papirima, koja je počela u drugoj polovini 2012. godine nije bila potaknuta poboljšanim ključnim ekonomskim pokazateljima, već najnovijim mjerama nekonvencionalne monetarne politike.Većina centralnih banaka u ključnim razvijenim ekonomijama – Evropska centralna banka, američke Federalne rezerve, Banka Engleske i švicarska Centralna banka – angažirale su se u nekoj vrsti monetarnog popuštanja (quantitative easing), čemu se sada pridružila i Centralna banka Japana, nakon izbora Shinzo Abea za premijera.
 
To je skopčano s nekoliko rizika.Prvo, mini-sporazum u SAD o porezima Ameriku nije u potpunosti udaljio od "fiskalne litice". Prije ili kasnije, uslijedit će još jedna ružna bitka oko podizanja praga zaduživanja, odloženo smanjenje potrošnje i kontinuirane rezolucije Kongresa kojom se omogućava funkcioniranje vlade jer budžet nije usvojen. Tržište može biti zaplašeno prijetnjom od još jedne fiskalne litice, jer i sporazum za Novu godinu uključuje značajna opterećenja za ekonomiju koja raste jedva po stopi od 2 posto u poslednjih nekoliko kvartala.Drugo, iako je Europska centralna banka svojim potezima smanjila rizike u eurozoni – izlazak Grčke ili uskraćivanje pristupa Italije i Španjolske (zajedničkom) tržištu – ključni problemi nisu riješeni. U kombinaciji s političkom neizvjesnošću, oni će su u punom zamahu ponovo pojaviti u drugoj polovini godine.
 
Na kraju krajeva, stagnacija i recesija – produbljene zbog rigoroznih mjera štednje, jak euro i tekuća kreditna kriza – i dalje su prevlađujuća slika Evrope. Kao rezultat, ostaje veliki – i potencijalno neodrživ – privatni i javni dug. Štaviše, imajući u vidu starenje stanovništva i nizak rast produktivnosti, svaki učinak će vjerojatno biti podriven zbog izostanka agresivnih strukturalnih reformi u cilju poticanja konkurentnosti. Zbog toga privatni sektor nema razloga financirati kronični deficit.Treće, Kina se mora osloniti na još jedan krug monetarnog, fiskalnog i kreditnog poticaja kako bi poduprla neizbalansiran i neodrživ rast koji se zasniva na ogromnom izvozu, investicijama, velikoj štednji i maloj potrošnji. U drugoj polovini godine bit će ubrzan investicijski bum u nekretninama, infrastrukturi i industrijskom sektoru. S obzirom da je malo vjerojatno da će novo rukovodstvo zemlje – koje je konzervativno, sklono postupnim potezima i odlučuje konsenzusom – ubrzati reforme neophodne za povećanje prihoda domaćinstava i smanjenje štednje iz predrostožnosti, potrošnja kao dio društvenog proizvoda neće rasti dovoljno brzo da bi nadomjestila taj jaz. Stoga će rasti rizik od naglog prizemljenja krajem ove godine
​​
Četvrto, usporava rast mnogih ekonomija u usponu – uključujući BRIC (Brazil, Rusija, Indija i Kina), ali i mnogih drugh. Njihov "državni kapitalizam" – velika uloga kompanija čiji je vlasnik država, još veća uloga državnih banaka, kontrola prirodnih resursa (resource nationalism), zamjena uvoza domaćom prozvodnjom i kontrola direktnih stranih investicija – u srži je problema. Ostaje da se vidi hoće li ove zemlje provesti reforme čiji je cilj da ojača uloga privatnog sektora u ekonomskom rastu.Peto, prijete ozbiljni politički izazovi. Čitav "Veliki" Bliski istok – od Magreba do Afganistana i Pakistana – socijalno, ekonomski i politički je nestabilan. Zaista, "Arapsko proljeće" pretvorilo se u "Arapsku zimu". Iako je malo vjerojatan otvoreni oružani sukob između Izraela i SAD-a, s jedne, i Irana, s druge strane – očito je da pregovori i sankcije neće navesti vlasti u Teheranu da odustanu od razvoja nuklearnog oružja.
 
S obzirom da je Izrael sve nestrpljiviji i ne prihvaća nuklearno naoružan Iran, sve jače će se čuti ratni bubnjevi. Strah od sukoba može podstaći rast cijena nafte za 20 posto, što bi imalo negativne efekte na ekonomski rast u SAD, Evropi, Japanu, Kini i Indiji kao i svim drugim zemljama koje uvoze ovaj energent.Iako su male šanse od "savršene oluje" – da se svi ovi rizici materijaliziraju u najdrastičnijoj formi – ostvarenje bilo kojeg od njih bilo bi dovoljno da zaustavi rast globalne ekonomije i gurne je u recesiju. Iako se ovi rizici možda neće pojaviti u najekstremnijem obliku, svaki će se iskazati ili je već tu na ovaj ili onaj način. S početkom 2013. godine, jačaju rizici koji mogu imati negativne efekte po globalnu ekonomiju. (Kliker.info-Seebiz)