hamburger-icon

Kliker.info

Richard Falk specijalni izvjestilac UN-a : Zapad tolerira izraelsku agresiju na Gazu

Richard Falk specijalni izvjestilac UN-a : Zapad tolerira izraelsku agresiju na Gazu

15 Jula
07:54 2014

FalkR12Izrael je treći put u posljednjih šest godina okrutno sručio puni bijes svoje vojne mašine na bespomoćnih 1,7 miliona ljudi u Gazi, pri čemu je poginuo veliki broj civila i dodatno je uništen osiromašeni Pojas Gaze, koji je već dugo pod opsadom.Uz cinično zanemarivanje stvarnih događaja u ovoj posljednjoj konfrontaciji Izraela i Palestine, umjesto da osude takvo pribjegavanje nasilju kao “agresiju” koja krši Povelju Ujedinjenih naroda i osnovne principe međunarodnog prava, zapadnjačke diplomate i vodeći mediji su reakcijom stali na stranu Izraela.

Piše: Richard Falk (Aljazeera)

Od generalnog sekretara UN-a do predsjednika SAD-a, glavno insistiranje je bilo da Hamas mora prekinuti sve raketne napade, dok se od Izraela zahtijeva, uvijek tako uljudno, da se “maksimalno suzdrži”. Do sada je uslijed izraelskih napada stradalo više od 100 osoba (polovina od tog su žene i djeca), a povrijeđeno je njih više hiljada; dok od raketa, kojih je iz Gaze, prema izvještajima, ispaljeno više od 100, još smrtno nije stradao niko, niti je bilo ko povrijeđen, iako postoji izvještaji da je devet Izraelaca zadobilo povrede prilikom pretrčavanja do skloništa.

Premda su takvi nasumični raketni napadi nezakoniti oblici otpora, isticanje ovog blažeg vida nasilja, a zanemarivanje većeg nasilja iskrivljuje kontekst na pristrasne i neprihvatljive načine. Zasigurno se veće nasilje dešava nad bespomoćnim stanovnicima Gaze, što postaje očito upoređivanjem broja stradalih, i bez sumnje politička osuda odgovornih vlada i, još važnije, UN-a, trebala bi biti usmjerena na agresora, koji je također jedini politički akter koji ima načine okončati eskalirajuće nasilje.

Međunarodna reakcija na ovu zadnju krizu potvrđuje svima koji imaju oči da geopolitički savezi – ne zakon ili pravda – dominiraju diplomatijom vodećih zapadnih država i UN-a kada je u pitanju Bliski istok, i ako se radi o Izraelu i Palestini, a posebno u vezi Gaze. Nakon nekoliko dana napada, koji je Izrael sebično nazvao “Zaštitni rub”, američki predsjednik Barack Obama ponudio je svoje posredovanje pri povratku na dogovor o prekidu vatre iz 2012. godine, koji je dogovoren posredstvom egipatskih zvaničnika nakon ranijeg napada na Gazu.

Histerična Netanyahuova reakcija

Da li američka vlada, neskriveni pokrovitelj i bezuslovna podrška Izraelu, posjeduje kredibilitet za takvu posredničku ulogu – krajnje je upitno. Moguće je da će Hamas, oslabljen razvojem situacije u Egiptu i ostatku regije i očajem teroriziranih i ugroženih ljudi, prihvatiti taj potez čak i ako bude isključen iz direktnih pregovora, što bi značilo da bi se za predstavljanje interesa Gaze morali osloniti samo Palestinsku samoupravu.

Prema zapadnom diplomatskom establišmentu, Hamas ipak ostaje “teroristička organizacija”, iako je dominirao na fer izborima 2006. godine te je posljednjih godina uglavnom žrtva terorizma izraelske države i trebalo bi mu se dozvoliti da diplomatski djeluje u ime Gaze. Problem trenutno može biti sporan s obzirom da izraelski premijer Benjamin Netanyahu insistira da nema tog međunarodnog pritiska koji bi nagnao Izrael da prekine napad dok ciljevi ove vojne operacije ne budu ostvareni.

Aspekt iskrivljenog pristupa odgovornosti za nasilje u Gazi je odbijanje Zapada da poveže “Zaštitni rub” i kidnapiranje i ubistvo tri izraelska tinejdžera 12. juna i val osvetničkog nasilja, koji je kulminirao groznim ubistvom 17-godišnjeg Mohammeda Abu Khdeira. Bez da su ikada otkrili dokaze koji povezuju Hamas s takvim zvjerskim činom, Netanyahuova Vlada i izraelski mediji reagirali su histerično, smjesta pokrećući žestoku kampanju protiv Hamasa širom Zapadne obale i Istočnog Jerusalema, uključujući zračne napada na Gazu i provokativni poziv Izraelcima da se osvete Palestincima.

U ovoj zapaljivoj atmosferi izraelska Vlada je pokrenula veliku kampanju kolektivne kazne, koja je i sama ratni zločin: stotine Palestinaca za koje se smatra da su povezani s Hamasom su uhapšene i zadržane u pritvoru; kuće osumnjičenih su demolirane; šest Palestinaca je ubijeno; čitavi gradovi blokirani, a na Gazu su izvršeni zračni napadi. Sve ovo je učinjeno uprkos sve raširenijem mišljenju nezavisnih posmatrača da su za smrt izraelskih tinejdžera kriva dva Palestinca koja nisu povezana s Hamasom, možda s prvobitnim planom da traže oslobađanje palestinskih zatvorenika zauzvrat.

Groteskna humanitarna kriza

Nikada u visokim diplomatskih krugovima Zapada nije izjavljeno da je užasni zločin obezbijedio izgovor Netanyahuu za kampanju protiv Hamasa, koja je izgleda u manjoj mjeri motivirana otmicom/ubistvom, a u većoj mjeri političkim ciljem kažnjavanja palestinskog vođstva, jer se usprotivilo Netanyahuovoj Vladi za nedavno postignutu mjeru pomirenja između Palestinske samouprave i Hamasa. Još dublje ispod površine nalazi se izraelski interes da prebaci odgovornost sa sebe za neuspjeh pregovora američkog državnog sekretara SAD-a Johna Kerryja, koji su doživjeli krah krajem aprila.

Izrael je na apele za prestanak i suzdržavanje od vatre do sada reagirao s prezirom. Ignoriraju se glasine da je Hamas spreman pristati na primirje. Izraelske vođe odgovorile su prkosno, sugerirajući da “Zaštitni rub” neće prestati dok se ne uništi infrastruktura Hamasa, navodno da se osigura da iz Gaze više ne bude ispaljena nijedna raketa. Kada u procesu ostvarivanja tako nedostižnog cilja stradaju palestinski civili, to izraelski zvaničnici racionaliziraju kao tužnu nus pojavu legitimnog vojnog poduhvata, kako ga izraelske vođe nazivaju. Netanyahu je, u svom maniru, uvijeno, izjavio: “Mi ne želimo borbu, ali sigurnost naših građana i djece dolazi ispred svega ostalog.”

Pojedini izraelski visoki zvaničnici otišli su još dalje nego premijer. Ministar odbrane Moshe Yalon pozvao je na potpuno uništenje Hamasa, što je ravno traženju dozvole za lov u vezi zarobljenih ljudi u Gazi i potlačene populacije Zapadne obale i Istočnog Jerusalema. Zamjenik ministra odbrane, ugledan doseljenik Dani Dayon, javno je podsticao Izrael da Gazi presječe dotok struje i goriva. Ukoliko se takva politika provede, doslovno bi garantirala grotesknu humanitarnu krizu.

Dok Gaza gori, prevaranti u UN-u zadovoljni su što se brinu oko teksta predložene rezolucije Vijeća sgurnosti UN-a. Izviješteno je da Izrael i SAD koriste sva sredstva koja su im na raspolaganju da izbjegnu osudu izraelskih zračnih napada na civilne mete u Gazi i da se čak nadaju da će finalni tekst bilo koje rezolucije uključivati jezik o suverenoj državi koja ima pravo da se štiti. No, izgleda da rezolucije neće ni biti, s obzirom da SAD odbija prihvatiti jezik nacrta.

Raštrkane verbalne osude

Na osnovu razočaravajućeg globalnog odgovora na izraelsku agresiju, trebalo bi postati jasno da se palestinska borba za samoopredjeljenje i pravdu treba voditi širom svijeta prvenstveno na lokalnom nivou, među običnim ljudima. Nikada se razumnijim i moralno neophodnim nije činilo pružanje maksimalne podrške kampanji BDS (bojkot, povlačenje investicija i sankcije), koja se brzo širi. Također je vrijeme da se zahtijeva da vlade uvedu sankcije i da traže od Izraela da okonča okupaciju Palestine. Prikladna reakcija bi potom bila da Generalna skupština UN-a preporuči da se Izraelu uvede embargo na oružje. Ovo bi bila simbolična gesta, s obzirom da je Izrael postao jedan od glavnih proizvođača oružja, koji izvozi oružje u mnoge države, uz reklamu koja naglašava dobrobiti od oružja “testiranog na terenu”.

Bolno je jasno da državna diplomatija i UN nisu uspjeli osigurati pravedan mir uprkos decenijama bezuspješnih pregovora. Vrijeme je da se prizna da su ovi pregovori održavani s lažnim namjerama: dok su diplomate sjedile za stolom, izraelska naselja su se nemilosrdno širila, strukture aparthejda su produbljivale svoj utjecaj na Zapadnoj obali i u Jerusalemu, a Gaza je odsječena kao neprijateljska enklava, koju će Izrael napadati kad želi i krvava osveta je iznuđena.

Bar je generalni sekretar Arapske lige Nabil al-Araby osudio “opasnu izraelsku eskalaciju”, podstakao Vijeće sigurnosti UN-a da “usvoji mjere da se zaustavi izraelska agresija na Pojas Gaze” i upozorio je na humanitarne posljedice. Turska i Iran su dale slične zvanične izjave. Trenutno je tako mnogo regionalnih nemira da je nerealno nadati se bilo čemu do raštrkanim verbalnim osudama vlasti u regiji zaokupiranih drugim problemima, ali s obzirom na ozbiljnost situacije, pažnja se mora ponovo usmjeriti na palestinsku patnju.

Hitno je potrebno vršiti pritisak na Izrael da se zaštiti palestinski narod od daljnje tragedije. Izraelski arapski susjedi i evropske države, koje su dugo dominirale u ovoj regiji, sada su kao nikada prije pred izazovom da učine pravu stvar, ali male su šanse da će bilo kakva konstruktivna akcija biti poduzeta osim ako regionalno i globalno javno mnijenje ne postane dovoljno gnjevno da izvrši pravi pritisak na ove vlade. Ostvarenje ovog cilja sada bi trebalo postati glavni prioritet globalnog pokreta solidariziranja s Palestinom.

Podijeli

Komentari

Još nema komentara

Komentariši

Napiši komentar

Vaša e-mail adresa neće biti objavljena.
Obavezna polja su označena *

Idi na alatnu traku