hamburger-icon

Kliker.info

Rešid Hafizović: SDA je konglomerat nekoliko političkih porodica

Rešid Hafizović: SDA je konglomerat nekoliko političkih porodica

29 Septembra
05:32 2013

Priznajem, spadam u red onih koji su pokušavali proniknuti u tajnu od koga ih zapravo čuvaju. Nisam ništa pametno smislila, nemam niti jedan odgovor vrijedan pažnje, moj je jedini zaključak bio i ostao da bulumenta nabildanih momaka koji razgrću Ferhadiju da bi njome kročile velike partijske vođe i služi najviše njihovom samoubjeđenju da su važni, nezamjenjivi i da ih stoga treba odmaći od nas, običnog puka, ako ni zbog čega drugog ono da im u lice neko ne bi rekao koliko jada nanose. Srećom i po njih, a i za sve nas, nikada se još nije dogodilo da je bilo koji od tih prevažnih funkcionera bio životno ugrožen. Za razliku od njih, nemali je broj mislećih ljudi u ovoj zemlji koji su upravo zato što su naglas govorili svoje misli, stavove, a još i više zato što su upozoravali i razotkrivali zlo, krađe, nepodopštine, naročito ovih dobro čuvanih, primali i primaju prijetnje smrću. Najnoviji primjer je atak na redakciju Slobodne Bosne (policija još uvijek nema nikakvih saznanja o palikući), nekako u isto vrijeme prijetnje su upućene kolegi Nerminu Bisi, prošlog mjeseca javno je oglašena novčana nagrada za smaknuće prof. dr. Rešida Hafizovića, jednog od najvjerodostojnijih islamskih mislilaca i naučnika u bošnjačkom narodu u modernim vremenima. Neposredni povod za licitiranje smrću dr. Hafizovića, bio je još jedan u nizu napada na njega osmišljenih i objavljenih u selefijskom glasilu Saff. Bio je to i neposredan povod za intervju sa dr. Hafizovićem.

Koordinirana hajka

Ovaj profesor akaida na sarajevskom Fakultetu islamskih nauka jedan je od rijetkih domaćih intelektualaca koji se nikada nije libio naglas izreći vlastita promišljanja o domaćoj stvarnosti, pa iako je njegov naučni rad višestruko nagrađivan i priznat na cijeloj planeti, upravo zato nikada i nije spadao u miljenike vlasti. Uz prijetnje smrću, zapravo je to i jedina zajednička nit koju profesor Hafizović dijeli sa Senadom Avdićem, Nerminom Bisom ili bilo kime ko je u proteklih dvadesetak godina zbog svojih javno iznesenih stavova bio i ostao izložen brutalnim napadima. No, ne smije se zanemariti još jedan važan aspekt ovog zajedništva: radi se o skoro pa zaglušujućoj ignoranciji svih razina vlasti spram ovih prijetnji i napada, koje združenim snagama uspijevaju da redovno ne pronađu krivce, a još redovnije nalogodavce.

Profesore Hafizoviću, prije nekog vremena ponovio se atak na Vas: poziv da Vas ubiju upućen je internetom i čak su ponuđene nagrade za Vašu glavu. Znam da je neukusno, ali moram Vas pitati: kako reagirate? Kako se psihički nosite sa konstantnim prijetnjama smrću?

– Više od jedne decenije duga je geneza konstantnih napada na mene i na moj rad. Posljednja prijetnja smrću samo je kruna tih napada i, nadam se, za sigurnosne agencije ove zemlje definitivno prijeđena crvena linija brutalnog, nedemokratskog, neciviliziranog, neljudskog i antiislamskog ponašanja određenih selefijskih skupina u BiH koje su danas samo jedan od užasnih recidiva krvave agresije na Bosnu i Hercegovinu i prepoznatljivih eksponenata jedne militantne islamističke doktrine koja se već od devedesetih godina prošloga stoljeća pokušava prenijeti sa muslimanskog geopolitičkog prostora i implantirati na tlo ove zemlje. Ideološku avangardu rečenih eksponenata danas čini upravo ona pseudonovina koja se nedopustivo skriva iza jednog tako plemenitog pojma islamske kulturne abecede – saff, kakvu naviku skrivanja imaju i druge selefističke grupe u nas i u svijetu. Ta pseudonovina je i inspirirala onaj bolesni um koji je na internetu ponudio novčanu nagradu za moju glavu. Do koje mjere je bila unaprijed iskoordinirana ova najnovija hajka na mene, koja je na kraju rezultirala prijetnjom smrću, vidljivo je iz toga što je pominjana pseudonovina u četvrtak navečer postavila tekst na internetu, a već narednog dana je ‘namjensku’ hutbu održao jedan od njihovih aktivista, izvjesni hafiz koji je svojim propovjedničkim blebetanjem trebao dodatno podgrijati strasti njihovih istomišljenika. No, kada su ipak shvatili da su presegnuli crvenu liniju nedopustiva ponašanja, ali i pritisnuti nevjerovatnim i neumoljivim osudama javnoga mnijenja, kukavički su se počeli posipati pepelom. Međutim, sveukupno ponašanje ove bratije ne treba previše čuditi, jer rečena pseudonovina koju ta bratija pripravlja i nije ništa drugo već dugogodišnje leglo potencijalnih katila koji većma gube strpljenje što se ova zemlja, najzad, ne pretvara u novi Irak, Afganistan ili Siriju, pa da i sami, po uzoru na ‘svoju braću po duhu’, to jest po uzoru na one Dedžadžalove jurišnike koji čak i u Ramazanu liju muslimansku krv diljem muslimanskog svijeta, započnu krvavi pir unutar bošnjačkog nacionalnog korpusa.

Bilo bi, naravno, nepravedno kazati da sam samo ja i moj rad na udaru ovih militanata, jer ovdašnja javnost zna da su oni prigodice odapinjali svoje otrovne strelice i prema nekim drugim mojim uvaženim kolegama na Fakultetu islamskih nauka u Sarajevu, kao i na sami Fakultet kao jedinu respektabilnu visokoškolsku obrazovnu instituciju Islamske zajednice u regiji Balkana koja jedino još nudi punovažnu interpretaciju vjere po mjeri islama i njegovih temeljnih vrijednosti. Ovi ljudi, koji odapinju svoje otrovne strelice iz svog pomenutog ideološkog brloga, kopajući po tuđoj intimi, svakojako etiketirajući i kao legitimnu metu isturajući svakoga u bošnjačkom korpusu ko se ne uklapa u njihovu depresivnu ideološku optiku, jesu ljudi veoma kvarnoga morala i krajnje opasnih namjera, jer nisu ništa naučili iz lekcije koju nam je svima održao Poslanik islama (a.s.), kada je na zoran način ‘natrljao’ nos hazreti Omeru, kasnijem drugom pravovjernom halifi islama, jer je ovaj tokom jedne bitke samovoljno sasjekao jednog idolopoklonika u trenutku dok je on izgovarao ‘Svjedočanstvo vjere’, misleći da mjerodavno čita stanje srca dotičnog idolopoklonika, nesvjesno i nepravedno tako preuzevši u svoje ruke prerogativu koja samo i jedino pripada Bogu.

Zahvalnost medijima

Ovdje je riječ o ljudima kojima nije dovoljno dobar svijet koji je Bog stvorio, pa bi ga oni na svoju ruku popravljali i prepravljali; njima ni Poslanik islama (a.s.) nije dovoljno dobar onakav kakav jest, pa od njega svaki dan prave karikaturu goru od svake karikature kojom njegovu plemenitu poslaničku osobu, pod krinkom slobode govora, prikazuju neki islamofobični časopisi na Zapadu; njima nije dovoljno dobar islam kojeg je donio Poslanik islama (a.s.), a koji promovira mudrost, znanje, napredak, duhovnu radost, slobodu, demokratiju, ljudska prava, socijalnu pravdu i slične vrijednosti koje je Bog vrlinom ove plemenite ideje otkrio civilizaciji krunskog Božijeg stvorenja, pa nam nastoje, ne birajući sredstva, nametnuti svoju depresivnu i militantnu interpretaciju islama koja bezmalo graniči sa terorizmom. Njima nije dovoljna kur'anska Objava, poslanička Predaja i islam, pa većma istrajavaju, i to pod svaku cijenu, ne na mezhepskom pluralizmu kao znaku milosti Božije u muslimanskoj zajednici, kako je to naglašavao Poslanik islama (a.s.), već na mezhepskoj podjeli kao matrici daljeg i nepopravljivog razjedinjavanja i razaranja jedinstvene muslimanske zajednice. Štaviše, oni su priču o mezhepskim podjelama izdigli iznad kazivanja o Objavi, Predaji i islamu unatoč činjenici da Poslanik islama (a.s.) nije donio mezhebe – pluralnost pravnih škola u islamu, nego je baš donio Kur'an, Sunnet i islam kao univerzalan religijski svjetopogled. Oni su nesretni kada se govori o međumuslimanskom dijalogu i međumezhepskoj toleranciji i razumijevanju u muslimanskoj zajednici, jer su navikli prolijevati muslimansku krv i, kao tajno oružje političkih centara moći sa Zapada i političke vrhuške iz kolijevke islama, spremni su služiti samo njima znanim ciljevima i svrhama, uglibljujući muslimanski svijet u živi pijesak mezhepskih podjela, razdora i klanja.

Niste mi rekli kako se nosite sa svim ovim što Vas sustiže u posljednjih deset-petnaest godina života?

– Nosim se onako kako se u takvim situacijama treba nositi i svaki drugi muslimanski vjernik. Ja vjerujem u Allaha i u svaku Njegovu odluku koju je On odvijeka donio vrlinom svog vječnog Znanja, pa i u onu koja se tiče mog krajnjeg životnog usuda, i svesrdno je prihvaćam kakva god da jest. Ja se, također, pouzdavam u Njegovu zaštitu duboko uvjeren da, sve dok je Njegova zaštita nada mnom, ne postoji niko na ovoj Zemlji ko će promijeniti Njegovu odluku ili nadvladati Njegovu zaštitu. Isto tako, ja sam potpuno siguran da ono što danas radim na Fakultetu islamskih nauka u Sarajevu skupa sa svojim cijenjenim kolegama nije stvar samo mog vlastitog izbora, nego i stvar Njegove Volje i Nauma čija tajanstva ja ne znam i ne želim znati, već samo nastojim najbolje što mogu, radeći svoj svakidašnji posao, postići one krajnje svrhe svoga života s kojima će On biti zadovoljan.

Ovom prilikom imam silnu obavezu, a još više čast i zadovoljstvo od srca se zahvaliti medijima koji su bili na vrhuncu svoje profesionalnosti objavivši vijest o prijetnji smrću koja je upućena mojoj malenkosti, proprativši cijeli taj slučaj do kraja, to jest sve dok nisu prodrmali naše sigurnosne agencije i potaknuli ih da se zainteresiraju za cijeli ovaj slučaj. Ja, isto tako, nemam dovoljno dobrih riječi kojima bih izrazio duboko poštovanje i zahvalnost prema svojim prijateljima, poznanicima i nevjerovatnom broju ljudi koje, čak, i ne poznajem, a koji su se javljali na razne načine, nudili svoju pomoć i podršku, slali silne bukete cvijeća i ostavljali ceduljice sa svojim imenima i prezimenima, nudeći svoju nesebičnu pomoć i potporu.

Na kraju, ali jednako važno kao da je na samome početku, dugujem golemu zahvalnost članovima svoje uže porodice koji su mi pružali danonoćnu podršku i bili mnogo zabrinutiji za moju sigurnost od mene samoga. Teško da ću im ikada moći pružiti adekvatnu zadovoljštinu za patnju koju su pretrpjeli u cijeloj toj situaciji.

Znate li da li je policija išta preduzela? Da li se Vama obraćao neko od predstavnika institucija vlasti, eventualno zabrinut za Vašu i sigurnost Vaše porodice?

– Ja ne znam da li ste vi neumorni optimista ili, jednostavno, previše očekujete od institucija vlasti ove zemlje? Podnio sam, dakako, policiji zvaničnu prijavu u vezi sa javno izrečenom prijetnjom, ali više pod pritiskom svojih prijatelja koji su smatrali da to neizostavno treba učiniti nego li sam sam vjerovao da je to baš neophodno. Do danas nemam nikakvu povratnu informaciju o rezultatima istrage. No, želim vjerovati da će policija biti predana svome radu i da će, u konačnici, doći do nekog rezultata.

Pakt s militantima

Što se tiče ostalih institucija vlasti u ovoj zemlji, od njih odavna ništa dobro ne očekujem niti mislim da mogu išta dobro učiniti za građane ove zemlje. Oni su sami sebi svrha, samodovoljni sebi i zaneseni svojom umišljenom ‘veličinom’. Oni se ponašaju tako kao da im nije ni potrebna ova zemlja, a za sitan šićar rasprodaju najbolje resurse ove zemlje, kao da su njihovo vlasništvo, gurajući tako ovdašnje građane u još dublju bijedu i neimaštinu, što ih ni najmanje ne dotiče. Kada bi neko kojim slučajem pomlatio polovinu populacije ove zemlje, ni to ne bi bio dovoljan razlog da ovdašnje vlasti prstom maknu i bilo šta učine da zaštite preostale građane ove zemlje. Štaviše, prije bih od njih očekivao da za račun najsitnijeg vlastitog interesa sklope tajni pakt sa ljudima kakvi su ovi militanti o kojima govorimo, umjesto da zaštite građane ove zemlje u trenucima kada oni, zaista, trebaju njihovu zaštitu.

Rijaset Islamske zajednice Bosne i Hercegovine se jasno odredio spram ovih prijetnji: jesu li i to naznake nekih drugih vremena u IZBiH?

– Ja mislim da jesu. Najmanje što je morao i trebao učiniti u ovom slučaju mislim da je Rijaset i učinio. Drugo je pitanje da li je to određivanje moglo biti još eksplicitnije. No, u svakom slučaju je dobro i, za sada, dovoljno. Prava je sreća za ovu zemlju, naročito za Islamsku zajednicu u BiH kao temeljnu duhovnu instituciju Bošnjaka, da se na njenom vrhu najzad dogodila promjena i da smo na njenom čelu dobili tako razborita i čestita čovjeka kao što je aktuelni reis Husein ef. Kavazović. Da se ova prijetnja smrću dogodila za diktature njegova prethodnika, budite sigurni da bismo danas ovdje i sada imali veoma krvave epiloge. Uz zahvalnost Bogu što trenutno na čelu Islamske zajednice imamo ovoga čovjeka, treba ipak reći da njega čekaju teški zadaci u narednom razdoblju, pa je stoga obaveza svakog muslimana u Bosni, posebice svakog intelektualca u obrazovnim institucijama Islamske zajednice da mu se nađe pri ruci i ponudi mu svoju pomoć kolika god ona bila. Da bi stvorio povoljno ozračje za realiziranje svoga mandata u punom sadržinskom opsegu na koji se obvezao, on najprije mora demontirati poprilično turoban i retrogradan personalni ambijent u institucijama Islamske zajednice u BiH, koji mu je u naslijeđe ostavio njegov prethodnik. Nadalje, budući da je Fakultet islamskih nauka u Sarajevu najrelevantnija obrazovna institucija IZ u BiH, to onda znači da intelektualne i profesionalne usluge njegovih uposlenika aktuelni poglavar Islamske zajednice mora u svakom trenutku imati na raspolaganju. Tim prije što je on već dobrano relaksirao odnose sa ovom prvorazrednom visokoškolskom ustanovom Islamske zajednice u BiH i što ne gleda na nju kao na svoga neprijatelja, kakav je slučaj bio sa njegovim prethodnikom.

Vratit ćemo se Islamskoj zajednici i reisu Kavazoviću. Vaša golgota i progon počeli su za mandata ef. Cerića, koji je bio i lično pogođen Vašim tekstom u kome ste obznanili ko su selefije. Mislite li da su najnoviji ataci na vas zapravo repovi odijuma koji je sustavno prema Vama fabricirao Mustafa ef. Cerić?

– Izvan svake je razumne sumnje to da je ovaj posljednji atak na mene bio djelomično inspiriran i pomenutim odijumom koji je negdašnji prvi čovjek Islamske zajednice poticao protiv mene i moga rada. Sjetite se samo da je on osobno napisao ono sramno saopćenje za javnost, koje ja smatram klasičnom anatemom, i skrio ga iza institucije Rijaseta Islamske zajednice u BiH. Njegova bolesna sujeta je išla dotle da je on osobno pozivao bivšeg ambasadora Islamske republike Iran u Sarajevu, kao i predstavnike ostalih iranskih vladinih i nevladinih udruga u BiH, i otvoreno im prijetio kako će učiniti sve da se raskinu odnosi između Irana i BiH ukoliko oni ne osude moju malenkost i moj rad, kao da sam ja bio njihov uposlenik, a ne uposlenik Rijaseta IZ u BiH. Da bi diskreditirao moj znanstveni opus i kredibilitet, on se rukovodio istom logikom kao i oni militanti koje je skrivao iza naslova ‘novi muslimani’, a koji su tvrdili kako sam ja ‘šiija’ samo zato jer sam član Iranske akademije za filozofiju, na šta sam veoma ponosan. Ukoliko sutra postanem članom Kineske akademije znanosti, vjerovatno će me proglasiti budistom, šintoistom ili konfučijancem. Eto, toliko o njihovoj elementarnoj nepismenosti glede temeljnog razlikovanja nečijeg pojedinačnog ili komunitarnog nacionalnog, kulturnog, religijskog i civilizacijskog identiteta.

Cerićevo zeleno svjetlo

Treba ovdje otvoreno kazati i to da je nekadašnji prvi čovjek IZ u BiH svojim prvim reagiranjem na moj tekst ‘Oni dolaze po našu djecu’ zapravo dao zeleno svjetlo ovim islamističkim militantima za napad na mene, moju porodicu i moj znanstveni rad, napad koji, evo, ne prestaje ni do danas. Ne mislim da je to činio stoga jer je dijelio njihovo ‘uvjerenje’, već će prije biti da razlozi počivaju u sferi čisto zemaljskih interesa. Koliko su ti interesi snažni i koliko su ‘teški’ jasno je bilo iz učestalih posjeta tadašnjeg i sadašnjeg saudijskog ambasadora Rijasetu koji je ondje svaki put dolazio sa novim spiskom želja, a jedna od njih se redovito ticala i moje malenkosti, o čemu štošta ovdašnja javnost već zna.

U nedavnom intervjuu Oslobođenju Mustafa ef. Spahić je nagovijestio da se danas IZBiH stavlja u tešku poziciju jer se od nje traži da se izjasni, uvjetno rečeno, na čijoj je strani: obojica ste bili u toj famoznoj emisiji koju je Saff iskoristio za napad na Vas, možete li objasniti o čemu ste govorili, odnosno pozicionirati bosanske muslimane u odnosu na sukob koji se danas očito želi nametnuti muslimanskom svijetu?

– Nema nikakve potrebe da se Islamska zajednica u BiH stavlja na bilo čiju stranu. Islamska zajednica u BiH treba da promiče ideju međumuslimanskog jedinstva, da se brine o raskošnom duhovnom nasljeđu koje su ovdje stvarali bosanskohercegovački muslimani – Bošnjaci kroz više od pet stotina godina prisustva islama na ovim prostorima. Islamska zajednica u BiH treba da čuva i sačuva tapiju na duhovni, religijski i kulturni identitet ovdašnjih muslimana na isti način kao što državne institucije ove zemlje treba da sačuvaju tapiju na ovu zemlju. I jedna i druga tapija bile su i još uvijek jesu dobrano ugrožene. Onoj prvoj prijeti pogibelj militantnog ‘selefijskog virusa’ koji već danas atakuje na sami bošnjački gen, a ovoj potonjoj, nakon agresije, prijete u Bosni još uvijek aktivni protagonisti velikodržavnih ideologija naših susjeda.

Islamska zajednica u BiH ne smije pasti u stupicu mezhepskih podjela na kojima beskrupulozno inzistiraju muslimanski militanti svih boja i profila. Za muslimane je od sasvim drugorazredne važnosti pitanje pluralnosti pravnih škola, a Kur'an i Sunnet Poslanika islama ( a.s.), kao dva primarna vrela islamske vjere, i sami islam kao cjelovit religijski svjetopogled fundiran na tim izvorima od prvorazredne su važnosti za njih i oni to moraju čuvati kao zjenicu oka svoga ma gdje živjeli. To troje je ono što je donio Poslanik islama (a.s.) i iza sebe ostavio kao trajni zalog jedinstva muslimanske zajednice, a nije donio i ostavio mezhebe. Islam i njegova dva primarna vrela su ono što muslimane povezuje, ujedinjuje i drži na okupu bez obzira na to gdje oni žive i kojoj kulturnoj klimi pripadaju. Muslimani u Bosni i Hercegovini su to znali od samoga početka i nad tim su ljubomorno bdjeli i u najtežim povijesnim trenucima već više od pet stotina godina. Imali su sreće da su pripadali i da još uvijek pripadaju najracionalnijoj i najtolerantnijoj pravnoj školi koju je utemeljio Ebu Hanifa, slavni učenik još slavnijeg učitelja i znalca iz Medine Džafera Sadika, s jedne, i najumjerenijoj školi islamske dogmatike – maturidijskoj akaidskoj školi, s druge strane. I jedno i drugo su uvjetovali to da je najraskošniji muslimanski misleći genij ovoga podneblja kroz sve to vrijeme razvijao najdopadljiviju i najrelevantniju interpretaciju sadržaja izvora islamske vjere i temeljnih vrijednosti islamskog religijskog svjetopogleda. Krunski svjedok tome i najraskošniji duhovni mladarak koji je narastao na duhovnom sedimentu interpretativne tradicije islama kod nas jest Fakultet islamskih nauka u Sarajevu koji nastavlja tu svijetlu tradiciju i, kao najblistavije, a možda i posljednje svjetlo istinskog promišljanja islama u Europi još uvijek nudi živu, suvremenu i cjelishodnu interpretaciju temeljnih vrijednosti islama kao takvog. To je ono što mora znati prvi čovjek Islamske zajednice u BiH i što mora čuvati kao zjenicu oka, tim prije ako se zna da je baš ova baština bosanskohercegovačkih muslimana trn u oku kako domaćim selefijskim militantima, jednako tako i njihovim mentorima i jurišnicima u muslimanskom svijetu koji muslimanskom krvlju danas crtaju fizionomiju novog zemljovida muslimanskoga svijeta, svjesno i namjerno otvarajući tragični front međumuslimanskoga sukoba.

Jedinstvo muslimana

Nije nikakva tajna ako kažemo da se baš ovom dragocjenom duhovnom baštinom bosanskohercegovačkih muslimana – Bošnjaka neko opasno poigravao i u Islamskoj zajednici posljednjih petnaestak godina. Kao da je neko u bivšem vrhu Islamske zajednice tiho i ispod žita na pladnju nudio religijski identitet Bošnjaka tzv. ‘novim muslimanima’ koji otvoreno tvrde kako Bošnjaci, kao tradicionalni muslimani ovog podneblja, prema njihovu mišljenju, nisu dovoljno dobri muslimani. U svjetlu te činjenice treba gledati i razumijevati gotovo pa neprijateljski odnos negdašnjeg prvog čovjeka Islamske zajednice u BiH prema Fakultetu islamskih nauka u Sarajevu koji je bio i ostao najsnažnija brana rasprodaji bošnjačkog religijskog identiteta i njegova sveukupnog duhovnog naslijeđa. I meni samome je bila osobita čast da sam svojim znanstvenim opusom dosada doprinosio promicanju i zaštiti religijskog identiteta Bošnjaka, a moje inzistiranje na jedinstvu religijskih vrela svih muslimana u emisiji koju pominjete, vrela koja jamče jedinstvo muslimanske zajednice, na čemu bi inzistirao svaki razboriti musliman, nije se svidjelo selefijskim militantima u Bosni, pa su stoga uputili javni poziv na moje smaknuće.

Šta može uraditi Islamska zajednica BiH? Šta treba uraditi i kako da se izbori i sačuva svoju autentičnost? Koji su putevi?

– Nismo možda ni svjesni koliko toga može učiniti stisne li svoje redove i osloni li se na najbolju domaću pamet kojom raspolaže, pamet koja svojom dojakošnjom univerzalnom, trijeznom, dopadljivom, progresivnom, živom, kreativnom, fleksibilnom i tolerantnom interpretacijom islama, koja ide u korak sa potrebama vremena i izazovima s kojima se sučeljuju muslimani diljem planete, duboko je ukorijenjena u najboljem duhovnom sedimentu svog višestoljetnog religijskog, kulturnog, civilizacijskog i znanstvenog naslijeđa, gotovo pa jedinstvenog na Istoku i Zapadu. Sa tako jedinstvenim duhovnim naslijeđem Islamska zajednica u BiH može biti dragocjen model mnogima, naročito onima u muslimanskom svijetu da nauče kako kulturna različitost muslimana može biti dragocjena prednost i zalog Božijeg blagoslova i milosti u muslimanskoj zajednici, a ne razlog razdora, ubijanja i razaranja kakvo sada imamo na djelu u muslimanskom svijetu. Da bi sačuvala ono nad čime je ljubomorno bdjela više od pet stotina godina, Islamska zajednica u BiH mora, ponajprije, znati gdje i na kojim univerzama u muslimanskom svijetu se obrazuju neki njeni kadrovi i s kakvim znanjem se vraćaju, jer se često dešava da mnogi od njih se vraćaju kući čak i bez onih mrvica zdrave pameti koje su odnijeli iz Bosne u svijet, posve izgubljeni u prostoru i vremenu. Islamska zajednica mora čuvati tapiju religijskog identiteta Bošnjaka, jer on nije i nikada neće biti na prodaju; mora se oslanjati na domaću pamet, istrajavati na tekovinama Kur'ana, Sunneta Poslanika islama (a.s.) i na univerzalnim vrijednostima islama koje je u Bosni stoljećima unutar njegovih krunskih aspekata promišljao i razviđao raskošni misleći genij Bošnjaka, i nipošto se ne smije zaglaviti u živom pijesku mezhepskih podjela. Ona mora znati da u usporedbi sa gornja tri krunska i nepotrošiva dara, koje je Bog dao svim muslimanima, svaka priča o mezhebima je posve irelevantna stvar.

Bez sumnje ćemo se složiti da je bivši reis Cerić svojim angažmanom nanio dosta štete muslimanima u BiH: vidite li Vi – nazirete li, prepoznajete li – drugačije pravce u djelovanju reisa Husein ef. Kavazovića?

– Dovoljno je samo reći da je učinio sve, zarad bolesne sujete i neviđene posesivnosti njegove osobe, da Bošnjake i njihovu cjelokupnu baštinu svede na privatnu prćiju i sa razine državotvornog naroda svede ih na vjersku skupinu. Nemjerljiva je njegova uloga u dijeljenju i zavađanju Bošnjaka. Nije imao nikakvu vezu sa džematima na terenu, pa stoga nije poznavao probleme ljudi i institucija Islamske zajednice, niti je ijedan suštinski problem Islamske zajednice u BiH riješio za svoga nedopustivo dugog mandata. Zloupotrebom položaja na kojem se nalazio i otvorenim svrstavanjem uz određene političke opcije, dodatno je politički dijelio Bošnjake i činio ih irelevantnim političkim faktorom u zemlji.

Majstor fitne

Ukratko, bio je majstor fitne i toliko je štete iza sebe ostavio da aktuelnom reisu treba pola mandata kako bi samo stvari vratio tamo gdje im je mjesto. A da bi u tome i uspio, za početak će biti dovoljno da oko sebe ne rastjera najumnije glave kojima raspolažu obrazovne institucije Islamske zajednice u BiH, kao što je to ustrajno činio njegov prethodnik, okupljajući oko sebe poslušne, a ne sposobne ljude.

Ne mogu da odolim: ovdašnja politička scena je prilično tužna i tegobna. Kako vidite položaj Bošnjaka danas u BiH?

– Ovo je, zacijelo, najgore stanje u kojem su se Bošnjaci zatekli od kraja agresije na BiH do danas. Što se tiče njihovih političara, svejedno da li je riječ o onima na poziciji ili onima u opoziciji, složit ćete se da je to najgora i najnesposobnija politička klika koju je upamtila ne samo politička povijest Bošnjaka, već i politička povijest ove zemlje uopće. Zahvaljujući njima, njihovoj gramzivosti, bezobzirnosti, spremnosti na bilo koji kompromis i po bilo kojoj cijeni, makar cijena bila i ono što je najsvetije svakom rodoljubivom Bošnjaku i Bosancu, Bošnjaci su danas naprosto zbunjeni i usljed takve prakse svojih političkih predstavnika sve više gube svijest o tome šta je to rodoljublje, šta čestitost, moralnost, pravda, svetost, dostojanstvo, samopoštovanje . . . , jer njihovi politički predstavnici su oličenje svega što je suprotno rečenim kategorijama. Izuzetaka, naravno, ima, ali ih je toliko malo da bar zasad ne mogu ništa bitno promijeniti. Od najbrojnijeg naroda u ovoj zemlji oni su načinili amorfnu, nedefinljivu i svakih prava lišenu manjinu koja se ni za šta ne pita i čiji životni prostor se većma sužava, a tlo pod nogama lagano izmiče. Kao najbrojniji narod ove zemlje, Bošnjaci u zemlji i u dijaspori kobajagi imaju domovinu, ali u toj domovini, blagodareći nebrizi bošnjačkih političara, oni nemaju zavičaj kojemu bi se mogli makar prigodice vraćati, dok im se sva ona prava vrlinom kojih se definira nacionalni identitet jednog naroda većma zakidaju, uskraćuju, brišu. Dok Bošnjaci manjeg entiteta u BiH po ko zna koji put biju bitku za minimum prava svoje djece da u tamošnjim školama slušaju barem reducirani sadržaj iz grupe nacionalnih predmeta i tako razvijaju osjećaj za vlastitu nacionalnu pripadnost, lider najbrojnije bošnjačke političke partije i ne haje za to već otvara priču o trećem entitetu i još više usitnjava i ovako reduciran životni prostor Bošnjaka. Bošnjaci kontinuirano gube pravo na rad, jer njihovi politički lideri, umjesto da dovode investitore u ovu zemlju, koketiraju sa tzv. ‘vječnim bošnjačkim prijateljima’ u svijetu kojima sa neviđenom servilnošću poklanjaju najbolje resurse ove zemlje. Krajnji rezultat toga je sve više Bošnjaka na ulici bez prava na rad, na zdravstveno i socijalno osiguranje. Bošnjački političari jednostavno danas rasprodaju Bošnjake u njihovu svekolikom identitetu i svaki dan povećavaju svoje nekretnine i podebljavaju svoje bankovne račune u zemlji i inozemstvu. Bošnjaci su danas u tako jadnom stanju da sve i kada bi htjeli na predstojećim izborima glasati za neku bošnjačku političku partiju, oni više na političkoj sceni nemaju niti jednu partiju koja djeluje po mjeri ijednog ozbiljnog bošnjačkog interesa. Sve što mogu jest to da svoj glas dadnu rijetkim pojedincima koji na terenu, izvan okvira bilo koje političke partije, daju kakve-takve rezultate u korist bošnjačkih i bosanskih interesa, kao što je srebrenički načelnik Ćamil Duraković, nevladin aktivista iz koalicije 1. mart Emir Suljagić, gospodin Dževad Hodžić, ili kao što su, primjerice, stanovita gospoda iz bošnjačke dijaspore.

Sada već bivši američki ambasador u BiH Patrick Moon angažirao se na reformi Federacije: može li se na ovaj način doći do rješenja? I hrvatski i bošnjački se političari slažu da hrvatsko pitanje u BiH treba riješiti, no veoma se razlikuju u načinima, što će reći da umjesto rješenja dobijamo samo produbljivanje krize. Mogu li Bošnjaci i imaju li političke snage da zaista dođu do rješenja hrvatskog pitanja, tim prije što je pakt Milorada Dodika sa HDZ-om BiH vrlo čvrst?

– Ni govora. To je samo pružanje lažne nade i bacanje prašine u oči. Nikakva djelomična rješenja koja tretiraju tek reducirani zemljovid ove zemlje ne mogu donijeti bilo kakvo prirodno i logično rješenje koje bi bilo na zadovoljstvo svih. Sve dok reforma i političko-pravna reorganizacija u BiH ne uzme u obzir cijeli teritorij ove zemlje i podvrgne ga toj reformi, svaki pokušaj takve vrste biće samo sizifovsko valjanje stijene uzbrdo. Svakom normalnom čovjeku na planeti, poglavito u BiH je jasno da je ovoj zemlji i njenim rodoljubima načinjena ogromna nepravda. Pored velikodržavnih politika naših susjeda koje su vojnom silom načinile krvavu agresiju na ovu zemlju, pored još uvijek politički aktivnih nastavljača takvih politika koji slobodno djeluju na političkoj sceni ove zemlje, pored nesposobnih i nerodoljubivih političara svih boja u ovoj zemlji koji su krivi za stanje u kakvom sada živimo, i međunarodna zajednica snosi veliki dio krivice što zbog ratnih što li zbog poratnih propusta koje svjesno i namjerno čini prema BiH i njenim građanima.

Plutajuća paradržava

A što se tiče dotičnog gospodina kojeg pominjete, on dolazi iz zemlje koju ovdašnji političari nazivaju ‘našim američkim prijateljem’, a koja je dobrano zaslužna za navlačenje luđačke košulje na milenijsko lice Bosne pod vidom znate već kojeg sporazuma. Sve dok barem iskreni prijatelji ove zemlje u međunarodnoj zajednici ne shvate da je, primjerice, SDS zločinačka udruga čijim ratnim političkim i vojnim vođama se upravo sada sudi u Haagu, a čije političko djelovanje bi bilo zabranjeno u svakoj normalnoj zemlji svijeta, dok ne shvate da je manji entitet u BiH rezultat krvavog genocida izvršenog nad Bošnjacima, koji je omeđen još uvijek nepoznatim brojem masovnih grobnica, i dok ne učine najmanje što trebaju učiniti za ovu zemlju i njene narode, to jest da uklone taj rezultat genocida i maknu tu užasnu ‘krastu’, kako bi kazao naš najveći živući bosanski pjesnik, sa milenijskog lica Bosne – taj strašni, zloćudni ‘melanom sa nosa Europe’, pravog i učinkovitog rješenja za ovu zemlju i njene građane neće biti.

Glede političkog pakta između Dodika i Čovića o kojem govorite, on je čvrst samo toliko dok podupire njihove sopstvene, a ne i interese njihovih naroda. Taj politički pakt je samo sredstvo snagom kojeg se oni održavaju na površini, i on će trajati samo dotle dok im daje tako neophodno tlo pod nogama. Budite sigurni da ni oni, niti ostali njihovi politički partneri s obje strane entitetske linije nikada ne sklapaju političke paktove za dobrobit ove zemlje i njenih naroda, već samo i isključivo poradi vlastitih interesa i poradi političkih vrhuški njihovih uskostranačkih političkih udruga. Nema tog političkog ćurka kojeg oni preko noći neće promijeniti i na sebe navući, niti ima tog političko-pravnog preustroja ove zemlje kojeg oni neće podržati ako je u njihovu interesu, ili kojeg neće opstruirati ako takav preustroj i u najmanjoj mjeri dovodi u pitanje njihovu političku opstojnost.

Uvijek ste bili precizan kritičar i angažmana međunarodne zajednice u našoj zemlji: čini li Vam se danas da ta takozvana međunarodna zajednica, taj PIC, OHR, promotori evropskog puta i grupa utjecajnih ambasadora išta čine da bi se ukupno stanje u zemlji popravilo? Ili je naprosto došlo vrijeme da se pogledamo u oči i zatražimo od domaćih političkih lidera da nešto sami učine, ma kako do sada ne pokazivali ambicije da se angažiraju u svojoj zemlji?

– Ne čine niti imaju namjeru išta posebno učiniti za ovu zemlju i njene građane. Sve te međunarodne institucije, formalne i neformalne skupine diplomata i predstavnika tzv. ‘međunarodne zajednice’, u cjelini uzevši, predstavljaju svojevrsnu ‘plutajuću paradržavu’ koja šeta planetom i gleda da se usidri na onim zemljovidnim tačkama svijeta gdje su na djelu krvavi sukobi i teško razrješive političke krize koje, katkada, i sama ta ‘međunarodna zajednica’, pa ma šta to značilo, vještački izaziva i održava. Slična je situacija i ovdje. Raznorazne institucije tzv. ‘međunarodne zajednice’ u Bosni okupljaju cijelu jednu vojsku ljudi različitih profila i ideološki i interesno različito i raznovrsno dizajniranih misija i zadaća koje, uglavnom, pored njihovih uskosopstveničkih, pokrivaju i interese zemalja iz kojih dolaze. Dok usklade i realiziraju sve te interese zbog kojih su tu, oni naprosto nemaju vremena posvetiti se interesima ove zemlje i njenih građana, premda su za to dobro plaćeni. Promatrate li pažljivije ‘profesionalne’ i ‘stručne’ profile većine tih ljudi uhljebljenih u institucijama tzv. ‘međunarodne zajednice’ u BiH, vidjet ćete da su to pretežito ljudi od trećerazredne važnosti koji u svojim matičnim zemljama ne bi mogli ni sanjati o pozicijama i povlasticama kakve ovdje uživaju. Oni su tačno po mjeri naših političara. Ni bolji niti gori od njih. Naš mudri narod bi kazao: ‘Našla vreća zakrpu’. I jedni i drugi su bezobrazno indolentni, nedobronamjerni, pohlepni i čvrsto odlučni da zadrže status quo u ovoj zemlji što je moguće duže, jer im to donosi enormno bogaćenje, a o narodima ove zemlje misle isto ono što je i ludi rimski imperator Neron mislio o svojim podanicima.

Gdje je izlaz? Ima li ga uopće? U ovom času politički analitičari se slažu da je predizborna kampanja već počela – mogu li izbori donijeti stvarnu promjenu ili pak pričamo o nastavku očaja sa eventualno drugačijim partijskim postavkama?

– Izlaz uvijek postoji. Ključ je u rukama građana-birača ove zemlje koji na predstojećim izborima moraju odlučiti hoće li glasati za sebe ili protiv sebe. Ako već ne drže do sebe, kao što je bio slučaj do sada, neka se obazru na svoju djecu i unučad, i neka shvate da njima oduzimaju svaku nadu i izmiču im tlo pod nogama ukoliko nastave sa istom izbornom praksom. Građani ove zemlje, ili njeni narodi, ako više volite, koji imaju pravo glasa, prije polaska na izborna mjesta kod predstojećih izbora moraju se odreći svojih dojakošnjih političkih predstavnika i političkih partija za koje su do sada glasali. Oni moraju shvatiti da oni nisu nikakvi njihovi politički predstavnici i čuvari bilo kakvih njihovih vitalnih interesa. Oni su njihovi grobari, politički ribari nad njihovim dušama koji im piju krv na vatu svaki dan, njima i njihovoj djeci. Svi građani i narodi ove zemlje moraju znati da trenutačno na političkoj sceni u BiH ne postoji niti jedna politička partija za koju vrijedi dati svoj glas.

Samo sposobni pojedinci

U ovoj zemlji postoje samo sposobni pojedinci koji bi mogli izvući ovu zemlju i njene građane iz beznađa, ali ti pojedinci ne žele dopustiti da njihov ljudski i profesionalni resurs posreduje bilo koja aktuelna politička partija ove zemlje. Narodi i građani ove zemlje moraju prepoznati te pojedince i privoliti ih na samostalan i neovisan politički angažman. U protivnom, oni nemaju niti jednog motiva da glasaju na predstojećim izborima za političke partije koje posljednjih dvadeset godina sustavno ubijaju ovu zemlju i na njenoj smrti grade bajkoviti život sebi i svojoj djeci.

SDP je nažalost iznevjerio očekivanja velikog broja svojih birača; SDA je pak ubjedljivo dobila lokalne izbore; no sve se glasnije govori o različitim kursevima u samoj stranci. Koje je rješenje za SDA po Vašem mišljenju: Sulejman Tihić ili Bakir Izetbegović? Ili pak trebaju tražiti nekog trećeg?

– Svi su oni na sebi svojstven način sustavno iznevjeravali svoje birače. Oni su ih odmah zaboravili nakon službenog otčitavanja rezultata posljednjih izbora, okrenuli se sami sebi i zaboravili koju zemlju predstavljaju i kojim građanima i narodima su obećali šta su obećali u svojim predizbornim kampanjama. Na posljednjim općim izborima birači, čitaj Bošnjaci, su nagradili SDP i povjerili mu znatan procenat svojih glasova, jer im je ta politička partija ulijevala novu nadu nakon teškog njihova razočaranja u SDA. Ista stvar se dogodila i na posljednjim lokalnim izborima, s tim što su ove dvije političke partije zamijenile uloge: negdašnji gubitnik (SDA) je postao izborni dobitnik, a negdašnji dobitnik općih izbora (SDP) na posljednjim lokalnim izborima je postao teški gubitnik. Ovakav rezultat na posljednjim lokalnim izborima nije posljedica nikakve posebne pameti koju su kadrovi SDA pokazali i time zadobili povjerenje birača, nego ključni razlog takvog izbornog rezultata za jednu i drugu političku partiju leži samo u intenzitetu razočaranja birača. Da su se birači na posljednjim lokalnim izborima, primjerice, prisjetili samo par činjenica koje odlikuju političku praksu SDA posljednjih godina, to jest da su se prisjetili kako su se u posljednjih desetak godina iz te partije ispilila barem četiri premijera koji su za svoga mandata u crno zavili Bošnjake i ekonomski uništili građane Federacije BiH, kao što su se ispilile i najveće moralne gnjide, nekoć kadrovi ove političke partije od najvišeg povjerenja, a kasnije odmetnute političke jude od čijeg političkog defetizma građani Federacije BiH i danas trpe nesagledive posljedice, nikada im ne bi palo na pamet da dadnu svoj glas ovoj političkoj partiji. Ova politička partija je odavna prestala biti ozbiljan politički projekat Bošnjaka, i pretvorila se u konglomerat nekoliko političkih porodica čiji srodnici godinama obnašaju poklonjene visoke političke funkcije u društvu, a da uopće i ne bivaju izvrgnuti provjeri svojih birača kod općih ili lokalnih izbora. Takvim putem većma korača i SDP, pa stoga i trpi izborne poraze.

Tihić i(li) Izetbegović

Prema tome, na vaše pitanje ko je od dviju pomenutih osoba rješenje za SDA, a ja bih rekao i za Bošnjake: Sulejman Tihić ili Bakir Izetbegović, odgovorio bih sljedeće: davno je bilo vrijeme da se na čelu te političke partije dogodi personalna promjena, čak i da je dojakošnji prvi čovjek ove najbrojnije bošnjačke političke partije nudio najbolje rezultate svog političkog djelovanja, a nije. No, međutim, u nas se političari nikada ne mogu dosjetiti kada je vrijeme da se povuku sa rukovodećih pozicija, ili iz političkog života uopće, dajući šansu nekom boljem i pametnijem. Doduše, ja nisam siguran da li ova politička partija danas uopće ima bolje i pametnije kadrove, jer svi su oni ondje kao neka vrsta političkih klonova. Suštinski gledano, problem ove političke partije nije samo u njenim kadrovskim rješenjima, već u nedostatku političke vizije, odsustvu istinske strategije i kredibilnosti koja je odavno izgubljena, jer ova politička partija je svojim političkim kompromiserstvom, nepotizmom, korupcijom i političkim idiotizmom dovela svoje birače u bezizlaznu situaciju. Ona je proćerdala sav kapital iz prvih godina svoga djelovanja, uludo potrošila jednu poprilično raskošnu političku ideju u kojoj se nekoć bio prepoznao najbrojniji narod ove zemlje, i uništila svaku priliku da bude jedna od najdominantnijih političkih snaga i ključ definitivnog razrješenja ove nepodnošljive krize u kojoj tavori ova zemlja i njeni građani. Sa takvim stanjem stvari u ovom nekoć moćnom političkom projektu Bošnjaka, sada je sasvim nevažno hoće li se na vrhu te partije dogoditi personalna promjena i ko će preuzeti njeno političko žezlo. Vildana Selimbegović (Oslobođenje)

Podijeli

Komentari

Još nema komentara

Komentariši

Napiši komentar

Vaša e-mail adresa neće biti objavljena.
Obavezna polja su označena *

Idi na alatnu traku