Rerportaža iz Aleppa : Iza sebe ostavljaju samo pustoš, leševe i krv
Dok se u nekim dijelovima naše planete ljudi obasipaju božićnim poklonima, dok traje "blagdansko raspoloženje" popraćeno potrošačkom histerijom, mnogi ove godine nisu te sreće. Ni mi u ovom dijelu Europe, stisnuti krizom kojoj se na nazire kraj, nemamo razloga biti previše veseli u ovo doba godina. No, negdje drugdje, Božić dolazi u sklopu daleko crnijeg, brutalnijeg vremena.Gotovo cijelu ovu, nimalo lijepu, 2012. proveli smo prateći strašnu tragediju koja je zadesila sirijski narod. U orkestraciji međunarodnog imperijalizma još jedna zemlja gurnuta je ravno u pakao.
I dok i dalje solidarno i bez zadrške gajimo nadu da i iz pakla ima puta prema gore, priče koje iz tog mraka pristižu podsjećaju nas, pa i na ovaj dan kojeg bi voljeli tradicionalno provesti u pozitivnim mislima, da ove tragedije mnogi još nisu ni svjesni.Nije ti sretan Božić Sirijo, ne uz tolike neprijatelje koje imaš i sve njihove satelite koji tako bezobrazno daju legitimitet onima koji ti žele krah.A tek Aleppo, odakle danas i stiže naša priča, taj grad čija je povijest tako dugačka da je ona ujedno i povijest svih nas, danas živi u možda i najvećem strahu.Pet milenija stoji grad, prema mnogim izvorima najstariji kontinuirano nastanjen grad na ovom našem planetu, a sada mu temelje pred našim očima ruše oni koji misle da se povijest može srušiti, možda zato što svoju povijest ni nemaju ili je se srame.Danas Vam donosimo osvrt jednog našeg čitatelja iz tog drevnog grada koji je već mjesecima pod opsadom. Ne vjerujemo u tzv. "božićna čuda", no kada bi jedno ipak bilo na raspolaganju, kraj sirijskog tragičnog konflikta bila bi naša želja na vrhu popisa.
Čitatelj iz Aleppa za advance.hr:
Naši životi su postala prava mizerija, bez struje, vode, telefona, zatim, moji neuspjeli pokušaji da upalim vatru u nekoj prastaroj peći, sve me to dovodi do krajnjeg očaja.Vlada Sirije ulaže ogroman napor da nam osigura bar ono najminimalnije, ali, to nema neki efekat, jer su izdaje i sabotiranje na svakom koraku i svim razinama.Otimaju cisterne sa mazutom,ruše dalekovode,vodovode,silose sa brašnom…
To je jedan izdajnički krug, gdje se ne zna ni ko pije ni ko plaća. Okruženi smo tim bradatim banditima i kriminalcima. Sve tvornice su opustošene,razmontirane i sve odnešeno u Tursku i prodato u bescjenje.Isto se dešava i na sjeveru zemlje, koja je poznata kao žitnica Sirije. Nemilice se pljačka, odvoze se svi poljoprivredni strojevi, brašno… Prije neki dan, u selima oko Aleppa su zapalili bale pamuka s kompletnom ovogodišnjom berbom.Zemljom haraju kriminalne bande koje ruše i uništavaju sve što im se nađe na putu. Više nije ni bitno kako se koja grupa zove (imena ne želim ni pamtiti),svi su isti. Iza sebe ostavljaju samo pustoš, leševe i krv.
Ne prođe ni jedan dan,a da nas ne gađaju iz minobacača (iz četvrti koje oni kontroliraju), granate padaju po zgradama i ulicama, strada dosta ljudi. Veliki strah nam ulijevaju i snajperisti, koji pucaju po civilima. Dovoljan je samo jedan snajper da paralizira čitavu četvrt.U centru, na određenim punktovima, je vojna kontrola, ali nas je i dalje strah, ne od vojske, naprotiv, strah nas je da li bi mogao bar jedan od njih izdati i propustiti kamion natovaren eksplozivom koji će raznijeti pola grada.Sve ove eksplozije što se dešavaju svakodnevno i širom Sirije, djelo su izdaje.
Ova lijepa zemlja je postala raj za pljačku, masakre, i sve one ubojice koji daju oduška svojim najcrnjim strastima, bez ikakve bojazni da će biti procesuirani!Sva humanitarna pomoć iz izbjegličkih logora u Turskoj, završava sa kartonskim kutijama, po ulicama Aleppa. Dosta ljudi je pobjeglo u Bejrut, a onda čujemo njihove vapaje, jer ih Libanonci tretiraju s puno prezira i arogancije.Na desetine autobusa, svakodnevno hrle ka Libanonu, Damasku ili Tartusu, bez obzira što je to veliki rizik,jer se dešava da budu izrešetani, putnici oteti ili pokradeni.Alawite i vojnike, na licu mjesta ubijaju.
Čitatelj iz Aleppa, 25.12.2012. (Kliker.info-Advance)
Komentari