Reporteri AP-a 12 sati se vozili kroz državu usred rata i ostali u čudu: ‘Ovako se zapravo živi u Iranu‘
Tokom subotnje 12-satne vožnje od tursko-iranske granice do Teherana, novinari agencije Associated Press svjedočili su svakodnevici koju ratni sukob, izbio nakon napada SAD-a i Izraela, tek povremeno remeti.
Prvi značajni znakovi razaranja vidljivi su u sjeverozapadnom gradu Zanjanu, udaljenom oko šest sati vožnje od granice. Iranski dužnosnici navode da je u zračnom napadu pogođena hoseinija – specifičan šijitski vjerski i društveni prostor namijenjen okupljanjima, komemoracijama i vjerskoj pouci. U napadu su poginuli domar knjižnice i volonter iranskoga Crvenog polumjeseca, a uništene su i popratna klinika te knjižnica.
Prema riječima Džafara Muhamadija, pokrajinskog direktora za kulturu i islamsko vodstvo, siromašni su građani u toj klinici imali besplatno liječenje, dok su se studenti koristili knjižnicom koja je čuvala više od 35.000 knjiga, uključujući i antikne rukopise. Ostali dijelovi kompleksa, od kojih su neki stari stoljećima, pretrpjeli su teška oštećenja, a nastradala je i prepoznatljiva zlatna kupola.
„To me jako povrijedilo i potreslo”, rekla je Somajeh Šodžaei, lokalna stanovnica koja je u centru redovito posjećivala vjerska i kulturna događanja. „Ovim zračnim napadima SAD i Izrael cijelom svijetu pokazuju svoje zlonamjerne namjere”, dodala je.
Mahmud Masumi, umirovljeni vojnik, izjavio je da sukob sa SAD-om – „svjetskom arogancijom” – seže do državnog udara iz 1953. godine koji je poduprla CIA, a koji je urezan u sjećanje mnogih Iranaca. Izrazio je nadu da će iranski vođe obraniti zemlju. „Neprijatelj vidi da nikada nećemo pokleknuti”, poručio je Maasoumi.
Unatoč tisućama američkih i izraelskih napada na ciljeve u Iranu, iranskim protunapadima na američke i izraelske mete te one u susjednim zemljama naklonjenima Washingtonu, kao i zatvaranju Hormuškoga tjesnaca – ključnoga pomorskog puta za opskrbu naftom i plinom – svakodnevni život u državi teče dalje.
Promet u gradovima između tursko-iranske granice i Teherana odvija se uobičajeno, trgovine su otvorene, a građani normalno borave na ulicama. Iz jednog restorana s iranskim specijalitetima dopirali su taktovi pjesme „Losing My Religion” američke rock skupine R.E.M. Mnoge žene na ulicama ne nose pokrivala za glavu, čije se korištenje posljednjih godina slabije nadzire. Novinari AP-a na tom su putu prošli kroz dvije kontrolne točke, a da pritom nisu bili zaustavljeni.
Kad su iza ponoći stigli u Teheran, grad je bio tih, uz vidljiva oštećenja na nekoliko vladinih zgrada i policijskih postaja. Prošli su potom više kontrolnih točaka na kojima su bili operativci Basidža – iranske režimske milicije za kontrolu društva – odjeveni u civilnu odjeću te uniformirani pripadnici Revolucionarne garde. Na jednoj kontrolnoj točki istražitelji su pregledali automobil, a novinari su morali pokazati svoje iskaznice.
Država i dalje obilato subvencionira gorivo pa litra benzina košta tek 3,25 eurocenta, no pojedinac odjednom može kupiti najviše 20 litara. Redova na crpkama nije bilo.
Motociklisti se voze pokraj velikoga političkog transparenta na Trgu Valiasr u Teheranu 6. aprila 2026. na kojem su prikazani iranski prosvjednici u znak solidarnosti s vladom i ispaljivanje projektila.
Komentari