Reportaža iz ranjenog Beča: ‘Ljudi u šoku, neki krvavi. Sjede, ne žele se maknuti…‘
Beč. Dva su sata poslije ponoći. Grad ne spava, nikome nije do sna. Krvavi užas iz centra grada svima je pred očima. Iako su vlasti zamolile da se ne objavljuju slike i videosnimke napada koji se dogodio nekoliko sati ranije, društvene su mreže preplavljene njima.
Stanari okolnih zgrada s prozora su snimali video užasa. Objavljuje ga lokalna senzacionalistička tv postaja, OE24.
Vidi se napadač u bijelom, s dugom cijevi u rukama. Puca u mladića. Ovaj pada u nevjerici. Napadač se približava i puca u njega dok ne izdahne.
U blizini je upucan policajac. Na videosnimci čuju se uzvici užasa.
Na Twiteru objavljena zlokobna poruka: ‘Ovo je tek početak.’
Strah je zavladao gradom.
Manjak informacija ne pomaže. Štoviše.
Već pet sati pratim sve vijesti i portale. Prijateljica mi šalje slike iz kafića u centru, blizu mjesta napada i iz podzemne.
Ljudi u šoku, neki krvavi. Sjede i ne žele se maknuti. Iako je počeo lockdown, svi još čekaju.
Na Twiteru i Facebooku stanari okolnih stanova nude im prenoćište. Svi ostaju gdje jesu. Boje se izaći. Jedan je napadač uhićen, zna se, ali bilo ih je desetak.
Gdje je ostalih devetero i hoće li nastaviti ubilački pohod?
Jedna od rijetkih službenih informacija kaže da se pucalo na šest lokacija.
Najnovija informacija: Škole danas neće raditi. Svi Bečani koji to mogu, zamoljeni su da ostanu doma i ne izlaze iz kuće.
Samo nekoliko sati ranije, malo prije 20 sati, skroz drugačija slika.
Za ponoć je najavljen lockdown pa je centar Beča prepun ljudi koji koriste zadnji izlazak za ovaj mjesec.
Politički talk show na TV kanalu Puls 24. Tema: korona. Novinarska ekipa radi prilog uživo o zabavi Bečana uoči lockdowna.
Umjesto zabave, stravična vijest. U centru Beča se puca… Slike policijskih auta.
Čuju se pucnjevi iz automatskog oružja. Ljudi panično bježe. Nevjerojatan osjećaj strave.
U središtu Beča se puca? Nemoguće… Pa Beč je siguran. To se uvijek događa negdje drugdje.
I onda kreće… Nevjerojatne slike na informativnim emisijama I na društvenim mrežama.
Po neprovjerenim izvorima deset terorista su u centru grada otvorili vatru po prolaznicima, ljudima koji su mirno sjedili u kafićima. Na šest mjesta je pucano.
Svjedoci pričaju o strahu, kaosu, bježanju, vrištanju, panici.
Na početku se pretpostavljalo da se radi o napadu na sinagogu, s obzirom da se pucalo u njezinoj blizini. Kasnije je ta vijest demantirana.
Totalni užas.
Jedan je napadač ubijen, jedan uhvaćen. Nova je vijest da je ranjenog policajca iz zone opasnosti izvukao dvojac podrijetlom iz Turske.
U blizini se održavao koncert bubnjara Martina Grubingera na kojemu je bilo tisuću ljudi. Glazbenik je saznao što se događa, ali koncert nije prekinut. Da se izbjegne panika.
Žrtva je zasad jedna, 15 ih je ranjeno. Informacije je objavila državna televizija.
Ostali su napadači još uvijek u bijegu i policija upozorava građane Beča da ostanu u svojim kućama i da na društvenim mrežama ne objavljuje nikakve slike ili video.
Cijeli centar Beča je zabranjena zona. Gradski promet je stao… Podzemna ne vozi.
Time Durmischi, mlada djevojka koja je u vrijeme napada bila u kinu u centru grada kaže da su nakon završetka filma svi izašli i vidjeli kaos. Čuli su pucnjeve i vidjeli ljude kako panično bježe i traže zaklon. Nije znala što se događa. I trčeći gledali kako da se sklone. – Gledala sam samo kako da se dokopam auta. Taksija. Bilo čega. Samo da se maknem odatle – ispričala je za Jutarnji.
Baš u to je vrijeme, neslužbena je informacija, u japanskom restoranu u blizini jedan od terorista uzeo desetak ljudi za taoce.
Kasnije je ta informacija opovrgnuta.
Sve te snimke koje je Beč večeras vidio I doživio još će dugo godina ostati duboko urezani u pamćenje svih stanovnika ovog predivnog grada.
Političko vodstvo grada i države u izjavama za medije osuđuje napade.
Život je u Beču noćas ranjen.
Ali duh Bečana nije.
Ili kako je to slikovito napisao magazin BUM:
– Ima nas, u ovom gradu, skoro dva milijuna. Govorimo više od 200 jezika, dolazimo iz svih krajeva svijeta. Ali jedna stvar nam je svima zajednička: volimo ovaj grad i volimo živjeti u njemu. Jer ovdje te na uglu zove Homolje, miriše bosanska pita, iz auta se čuje turska Sezen, iz narednog Brega, negdje malo dalje miriše mlado vino, Božić cimetom, odjekuje Austropop, podjebava mrtav Dancer… I sad, što god da se večeras dešava našem gradu, mi ćemo odgovoriti, zajedno.
Sonja Ščekić Simić (Jutarnji list)
Jedan komentar