Rat na Kavkazu : Rusija u teškoj poziciji, Trump nezainteresiran, sa strepnjom se iščekuje što će učiniti Erdogan

Intrigantan podatak: svjetske berze nisu pokazale ali baš nikakav interes za sukob koji je oko Nagorno Karabaha izbio u nedjelju rano ujutro između Armenije i Azerbajdžana. Azijske i europske su bile vrlo mirne.
Sukob se u međuvremenu zaoštrio i prijeti daljnjom eskalacijom, broj poginulih vojnika se penje preko 30, ali podaci nisu precizni kao ni za civile: sukobljene strane već barataju stotina mrtvih na drugoj strani.
Na terenu je situacija kolebljiva pa su neki dijelovi Nagorno Karabaha pali u azerbajdžanske ruke, a zatim su ih navodno vratili. Međunarodna zajednica poziva na prekid vatre, Iran se nudi kao posrednik, a Turska daje punu podršku Azerbajdžanu i dolijeva ulje na vatru. Kako to već predsjednik Recep Tayyip Erdoğan voli.
Kršćani i šijiti
Rusija je ovu kavkasku regiju anektirala 1813. godine, a zatim Sovjetski Savez inkorporira Nagorno Karabah u Azerbajdžan (saveznu republiku) iako je većinski armenski, dakle kršćanski: Azeri su muslimani, većinom šijiti.
Moskva je to napravila svjesno kako bi spor stalno tinjao što potvrđuje da sklonost ruskog predsjednika Vladimira Putina prema zamrznutim sukobima nije nikakva njegova izmišljotina nego baština SSSR-a. Armenija je neuspješno nastojala vratiti ovu autonomnu oblast u svoje granice da bi već prije raspada SSSR-a, 1988. godine došlo do nemira, a kasnije i rata koji je trajao do 1994. godine. Završen je primirjem. ali Armenija je bila pobjednicom te je zadržala i Nagorno Karabah i dijelove azerbajdžanskog ozemlja. I od tada se problem pokušava riješiti pregovorima, neuspješno. Rezolucija UN-a 62/243 definira Nagorno Karabah okupiranim teritorijem Azerbajdžana. Vlada u Bakuu je proteklih godina iskoristila dobar dio prihoda od nafte i plina za naoružavanje. I bila otvoreno najavila da će vratiti oduzete teritorije.
Uloga Mehriban Alijeve
U Azerbajdžanu traje sukob dvaju klanova u vladi, a jedan od njih podržava Mehriban, predsjednikova supruga. Nema boljeg rješenja za unutarnje krize od rata, tako je djelovao Slobodan Milošević pa i Sadam Husein.
Olesja Vartanian, analitičarka za Kavkaz u Međunarodnoj kriznoj skupini (ICG), na Twitteru je objavila kako je riječ o dobro pripremljenom napadu i dodala kako je niz događaja signalizirao da će do sukoba doći. “Svi su to vidjeli i tjednima nisu ništa učinili”, napisala je.
Teška pozicija Rusije
Armenija je članica Organizacije kolektivnog sigurnosnog ugovora (CSTO) koji okuplja dio zemalja bivšeg SSSR-a, Kazahstan, Kirgistan, Tađikistan, Uzbekistan i Rusiju. I mogla bi se pozvati na rusku zaštitu. Moskva u Armeniji ima i vojnu bazu.
Otvoreni ulazak Turske u sukob bio bi prijetnja NATO-u i dodatno otvorio pitanje djelovanje Turske kao članice (kad je francuski predsjednik Emmanuel Macron rekao da je “NATO pretrpio moždanu smrt” mislio je upravo na turske vojne aktivnosti po Siriji). Zbog toga je Rusija u vrlo izazovnoj situaciji.
No, Rusija je racionalna sila koja se ne bi upustila u provociranje sukoba koji bi se mogao preliti na njezin dio Kavkaza te izazvati bitno ozbiljnije probleme. EU može djelovati samo mekom silom, a SAD Donalda Trumpa sada interesiraju samo izbori. I te su okolnosti mogle iskoristiti obje strane. Problem će nastati ako se sukob otme kontroli.
Komentari