Ramo Kolar: Partnerstvo za nemir
Piše : Ramo Kolar (Oslobođenje)
Vlasti ni na vidiku. Svi su rokovi prošli. Poluge državne zahrđale, ali zato rade privatne. Primjer za ugled, kako to vole kazati ovdašnji samozvani analitičari, koji uglavnom ne vide dalje od vlastitog šlajpeka, svakako je Milorad Dodik. Koji, vele, pravi neviđeni bum. I to onaj ekonomski. Metod i način na koji ga provodi zamagljuje pučkoškolsko znanje da je najlakše prodati stvar koju je drugi već napravio. Gazda manjeg entiteta prodao je telekom najdražem susjedu. Istina, za najviše para. S kojima će Mile moći mirno naredne četiri godine biti paša na svome posjedu. Kad rasproda još ponešto što imalo vrijedi, pravim gazdama i najdaražim komšijama, Srbija neće morati ratovati. Barem u Bosni i Hercegovini. Za Kosovo, veli Mali Sloba, imenom Ivica Dačić, sad nemaju čime, ali uskoro… Jerbo ubi Srbiju nepravda. Hrvati, Bošnjaci i Albanci su im rasturili Jugoslaviju zvanu Velika Srbija. Čim Rusija postane jaka, eto Šešelja na čelo kolone, pa na
Zagreb i
Sarajevo opet. Zato im se majčica i brine za njegovo zdravlje. Brigati nisu imali dok je Vojislav palio i žario Hrvatskom i Bosnom. Sva halabuka oko ustava, entitetskog glasanja i reforme policije, koju podiže Dodik, sračunata je na jednostavnoj matematičkoj formuli: uzmu nam Kosovo, Srbiju namirimo s pola Bosne. To je potvrdio ovih dana još jednom i prof. Frensis Bojl, objašnjavajući nepostojanje razumijevanja i neslaganja, kako u Europi tako i u SAD, oko toga kako srediti Balkan. Tako i nastaje partnerstvo između Dodika i Koštunice. Svake hefte Mile je u Beogradu. Sasluša „savjete” i ode ih provoditi u djelo. Sve da bi se stiglo do konačnog cilja. Svi Srbi u jednoj državi. Ako ne može (sada) puškom i avionom, more ekonomski.
Para vrti gdje tenkom ne ide. Tako je nastao tzv. Dodikov ekonomski bum.Zato spomenuti drveni analitičari hvale na sva usta odlazak OHR iz Bosne. I ponavljaju političku inovaciju premijera manjeg entiteta kako će domaći političari sami srediti stvari, čim ih stranci napuste. Tačno, samo se zaboravilo da Dodik, recimo, Srbiju uopće ne vidi kao drugu državu, inozemstvo, inostranstvo. Program i savjete Vojislava Koštunice ne smatra međunarodnim no domaćim. Jasno je, dakle, što se Dodiku žuri da OHR, posebno s bonskim ovlastima, ovdje zatvori vrata. Onda će mirno moći napraviti partnerstvo za jedinstvo. Ali sa Srbijom. Za Bosnu je već kazao: ne volim(o) je, ali moramo zasad tu živjeti. Spomenuti drvenjaci od analitičara će baš zato stručno, umno i naučno (do)kazivati kako je taki isti i Haris Silajdžić, pa zato Bosni nema napretka. Jer traži jedinstvenu zemlju i državu, građanski princip glasanja i uređenja, a ne nacionalni, novi moderni, europski ustav s kojim bi se dalo u europske integracije. Makar svi znaju da je Silajdžić mogao 95. spriječiti onakav nikakav Dejtonski ugovor!Nije teško za to imati primjer. Onolika i onakva Europa se ujedinjuje da bi bolje živjela, a ovo malo šuma i brda se cijepa i rasprodaje, objašnjavajući stadu da mu je to bolja budućnost. Rezultat toga su hiljade mladih i najboljih izdanaka ove zemlje, kako iz Foča tako i iz Prijedora, odlepršalih tamo gdje se ujedinjuje, a ne rasprodaje svoje tuđinu. Ipak, Dodik mudro ide naprijed. Poslušao je Karlu del Ponte i Brisel. Namah da se predaju ratni zločinci, uzviknuo pred novinarima. Koji će mu već danas sastaviti hvalospjeve. Ako neće, on će stati na čelo kolone i zaći u duboke šume svoga posjeda-entiteta, te ih vlastitim rukama ufatiti i odbaciti do Haga. Sve u svrhu demokratizacije i napretka RS. Tako mu je barem objasnio Koštunica. Što od toga neće biti ništa, krive su šume guste. Te se Karadžić i Mladić ne vide… Ostalo se zato jasno vidi. Malo će koji od vođa ovdašnjih, osionih iznad svega, preispitati svoje odluke ako im se ukaže, svim argumentima, na krive prosudbe. Pravdu i zajedničko dobro zadugo prepoznati neće…
Komentari