Prošle su 44 godine od tragedije: Smrt Džemala Bijedića nikada nije razjašnjena
Na današnji dan 1977. godine, na vrhuncu svoje moći, u avionskoj nesreći kod Sarajeva, poginuo je Džemal Bijedić, njegova supruga Razija i još šest putnika i članova posade.
Avion je bio na putu za Sarajevo iz Beograda, jer je taj dan Bijedić prisustvovao ispraćaju Josipa Broza Tita u Libiju. Zbog navodnih loših vremenskih uvjeta, avion je udario u sami vrh planine Inač, prepolovio se i eksplodirao. U izvještaju o nesreći, Tanjug je prvi javio da su svi putnici u avionu poginuli. Čim je saznao za tragediju, Tito se vratio u zemlju da bi prisustvovao njegovoj sahrani u Sarajevu.
Mnoge su kontroverze vezane za ovu nesreću, od umiješanosti Titove supruge Jovanke Broz, do toga kako su neki krugovi u Beogradu i JNA, Bijedića vidjeli kao mogućeg nasljednika maršala Tita, što im nije odgovaralo.
Službena verzija nesreće glasila je da je avion letio 300 kilometara na sat brže od dozvoljenog, te kako je pri slijetanju napravio neočekivano veliku “osmicu” koja ga je odvela na vrh brda Inač, gdje se i srušio. Tadašnji šef tehnike u bazi JNA, koji je prvi stigao na mjesto nesreće, rekao je kako je visinomjer namjerno bio namješten da pokazuje visinu 20 metara veću od stvarne.
Rezultati većine istrage nikad nisu objavljeni, a kada je porodica pokušala doći do dokumenata o nesreći, koji se nalaze u Beogradu, tamošnje vlasti, bez ikakvog objašnjenja, to nikad nisu dozvolile, što još više produbljuje sumnju da se radilo o sabotaži.
Džemal Bijedić je rođen 12. aprila 1917. godine u Mostaru, gdje je i odrastao kao potomak ugledne trgovačke porodice. Kao gimnazijalac se simpatiše sa pokretom komunista, kome se tokom studija u Beogradu i priključuje. U oktobru 1939. godine u Beogradu biva primljen u SKOJ, a u decembru 1939. u mostarskoj organizaciji u KPJ.
Četiri puta je bio zatvaran, svaki put u Mostaru. Za vrijeme Drugog svjetskog rata aktivno kao član Partije učestvuje u NOB-i. Nakon rata postaje pomoćnik ministra unutrašnjih poslova vlade Bosne i Hercegovine, potom 1948. godine, načelnik Uprave za agitaciju i propagandu Centralnog komiteta KPBiH. Lista njegovih funkcija je duga i vodi ka gore na hijerarhijskoj ljestvici: osim dvije navedene funkcije bio je i sekretar Oblasnog komiteta KPJ za Hercegovinu, član Izvršnog vijeća Bosne i Hercegovine, predsjednik Republičkog vijeća, predsjednik Skupštine SRBiH i na kraju predsjednik Saveznog izvršnog vijeća (SIV) 1971 godine.
Potpisnik letaka za borbu za autonomiju Bosne i Hercegovine u međuratnom periodu do 1941. godine do svoje pogibije se zalaže za razvitak privrede, primjenu principa samoupravljanja, promociju Jugoslavije u inostranstvu i jačanje Pakta nesvrstanih. Bijedić je bio i organizator nove bosanske privredne reforme i infrastrukture, posebno izgradnje moderne putne mreže, regionalnih vodovoda, gradskih kanalizacija i telekomunikacija, te 80-tih godina djelimično ostvarenog kulturnog projekta “hiljadu škola”.
Za kratko vrijeme susreo je sve važnije svjetske državnike tog vremena, Mao Tse-Tunga, Geralda Forda, Leonida Brežnjeva. Uvijek je bio uz Tita, špekulisan je kao njegov mogući nasljednik, što je otvorilo sumnje u slučajnost avionske nesreće.
Za Džemala Bijedića kažu da se najviše volio družiti s običnim ljudima i gdje god da je putovao, uvijek je vodio suprugu Raziju, koja je s njim poginula. Direktor Instituta za historiju u Sarajevu, koji je napisao njegovu biografiju, Husnija Kamberović, ranije je govorio:
“Osjećao sam važnost Bijedićeve uloge u povijesti BiH i socijalističke Jugoslavije. Činio mi se kao dobar primjer političara koji je u sebi objedinjavao tradicionalne vrijednosti muslimanske sredine i komunističkih ideala”.
Iste godine kada je i poginuo, u Mostaru je osnovan Univerzitet koji nosi njegovo ime.
(Radio Sarajevo)
Komentari