Kliker.info

Brutalni kaluđer                          “Agrokop” je nekada bio uspješna firma, koja je zapošljavala 70-tak radnika, a povremeno je angažovala i sezonske radnike. Svi su uredno primali platu, a izmirivane su i obaveze prema državi. Problemi počinju 2003. godine kada Živojin Zarić iz Zvornika na licitaciji kupuje 30 odsto akcija preduzeća, koje potom prodaje manastiru Tvrdoš za oko 300 000 maraka. Dokapitalizacijom preduzeća najveći akcionar (sa 56 odsto akcija) postaje beogradski biznismen Aleksa Kostović, udio manastira Tvrdoš se smanjuje na 26 odsto, a nešto više od osam odsto akcija kupuje Dušan Kozić, jedan od premijera iz vremena Radovana Karadžića.

“Agrokop” počinje da posrće, dugovi prema državi i radnicima se gomilaju, a oni svu odgovornost za loše stanje prebacuju na tadašnjeg direktora Dragana Turanjanina. Turanjanina smjenjuju, tvrdeći kako je preduzeću potrebna “svježa krv”, koju pronalaze u novoimenovanom direktoru Risti Drobnjaku. Drobnjaku, međutim, ubrzo postaje jasno da nije postavljen na čelo “Agrokopa” da rukovodi, već da sluša glavne gazde, smještene na tronu Eparhije zahumsko-hercegovačke, bez čijeg se odobrenja u istočnoj Hercegovini niti šta može niti smije raditi.Drobnjak je na konferenciji za novinare, održanoj prije par mjeseci, optužio igumana manastira Tvrdoš, oca Savu i člana Upravnog odbora “Agrokopa” da je ga je više puta ucjenjivao.

Sava Mirić je najveći krivac za posrtanje Agrokopa. Svoju volju da vlada preduzećem pokušao je da provodi tako što me je više puta ucjenjivao. Ne mogu da ga nazovem igumanom, jer je u više navrata prema meni bio brutalan i jer smatram da ako razgovaramo o biznisu, pričamo o biznismenu, a ne o kaluđeru. Svako ko misli ikakav posao da radi u Trebinju, bolje je da se ne susreće sa gospodinom Mirićem, jer će ga on upropastiti, rekao je Drobnjak.

On je tada poručio kako je u “Agrokopu” na djelu privredni kriminal, tvrdeći da mu je otac Sava prijetio da će ga predati kriminalcima iz Beograda.Koliko je “otac” Sava moćna ličnost, govori i činjenica da je on sa vodećim političarima u Republici Srpskoj intimus, o čemu svjedoči pismo koje je 29. januara ove godine uputio premijeru Aleksandru Džombiću. “Otac” Sava se Džombiću (kojeg oslovljava sa “dragi Aco”) javio sa Havaja, gdje je bio na odmoru, obavještavajući ga da će odatle put kontinenta da obavi pregovore o distribuciji vina iz podruma Tvrdoš na američko tržište.

No, međutim, ni odmor ne može proći bez problema. Naime, javiše mi da je Agrokop iz Trebinja u blokadi zbog duga prema Poreskoj upravi u visini od 806.000 KM. Mi smo tamo akcionari 26% i proizvodnja vina nam zavisi od stabilnosti Agrokopa, jer je Agrokop glavni proizvođač grožđa za sve vinarije u Hercegovini. U međuvremenu, oni su dogovorili kredit u iznosu od 1.700.000 KM, pa bi time izmirili obaveze poreza i počeli pripreme za novu berbu 2011. Sada je situacija u pat poziciji, jer nije moguće dobiti kredit ako je firma u blokadi. Ne znam da li je moguće da se blokada povuče, na neko vrijeme, da bi se dobio kredit, pa da se odmah izmire sve dospjele obaveze, a ono što je bilo reprogramirano, da se plati obveznicama ratne štete… Volio bih da si zajedno sa nama, ali se nadam da će biti još prilika da zajedno obiđemo neke od poznatih vinarskih regiona u svijetu. Mnogo pozdrava tebi i tvojoj porodici sa Havaja tradicionalnim havajskim pozdravom ALOHA!, napisao je Džombiću “otac” Sava, koji u Trebinju od tada poznat kao Sava ALOHA.Prethodno je “otac” Sava premijeru RS poklonio rasnog dorata, kojeg pominje na kraju svog pisma.

Krediti oca Grigorija

Notorno je da su sve hercegovačke firme, kojima indirektno upravlja vladika zahumsko-hercegovački Grigorije, uništene ili na dobrom putu da od njih ne ostane ništa. Osim “Agrokopa”, desilo se to i sa “Neimarstvom”, “Popovim poljem” i Industrijom alata Trebinje. Još pogubnije od uništavanja hercegovačkih firmi je to što je vladika za sumnjive kreditne aranžmane sa bankama u zalog stavio crkvenu imovinu, pa i same hramove, poput onog u Trebinju.

Prema dokumentima kojima raspolaže „Žurnal“, kreditna opterećenja eparhije Zahumsko – hercegovačke u ovom trenutku iznose više od 5,7 miliona maraka. Prema ovim dokumentima, Grigorije je kod Hipo banke podigao nekoliko kredita- 27.06.2006. godine uzeo je 250 hiljada KM (rok otplate 10 godina), a potom još 600 hiljada KM (rok otplate 10 godina). Oktobra 2007. godine od Hipo banke je pozajmio 2.507.684 KM, a kredit je trebalo da vrati za dvije godine, što se nije desilo. U oktobru 2008. godine od Hipo banke uzima još 1.200.000 KM, sa rokom otplate od 11 godina i 3 mjeseca, a u julu 2009. godine u Folks banci podiže kredit od 1.200.000 KM. Da bi obezbijedio ove kredite, vladika Grigorije je založio hotele „Platani“ i „Platani 1“, koji nisu bili crkvena imovina sve dok ih Božidar Vučurević „darovnim ugovorom“ nije poklonio eparhiji, kao da su mu djedovina. Pod hipotekom su i brojne kuće i hektari zemljišta koji pripadaju SPC-u, kao i Spomen kapela (površine 238 kvadrata), ali i „mjesni prostor II Hercegovačka gračanica sa parkom“ od 15.640 m2. Još ranije je Grigorije pod hipoteku stavio crkvu Svetog Arhangela Gavrila, u naselju Hrupjela u Trebinju, kada je od Balkan investment banke digao kredit od 350 hiljada maraka. Ne budu li se krediti vraćali, crkvena imovina ide na doboš. (Kliker.info-Zurnal)