Kliker.info

Jedan od osnivača pokreta Socijaldemokrati IgG  prof. dr. Damir Marjanović za Oslobođenje govori o ujedinjenju ljevice i njenom kandidatu za Predsjedništvo BiH.

Ovih dana aktuelno je pitanje da li će ljevica u BiH kandidovati zajedničkog kandidata za hrvatskog člana Predsjedništva BiH. Šta Vi mislite o toj ideji?

– Iskreno, mislim da je mnogo važnije i relevantnije da se ljevica pojavi sa zajedničkim programom i konkretnim rješenjima za izuzetno tešku socijalnu, ekonomsku i političku situaciju u BiH, nego sa zajedničkim kandidatom za člana Predsjedništva.

Izlika za elitu
No, ako se to i desi, prosječnom Bosancu, ali i Hercegovcu i konstitutivnom i onom koji to nije, najmanje će biti bitna etnička pripadnost tog kandidata. Čini mi se da je to mnogo bitnije pojedincima koji bi da zasjednu u tu fotelju.

Najglasniji u tom pravcu trenutno su iz Građanskog saveza, dok u SDP-u postoje jake struje koje smatraju da ova stranka treba izaći sa bošnjačkim kandidatom. Ima li ljevica snage i mudrosti nastupiti zajedno?

– Plašim se da svaka priča koja u ovome momentu dolazi iz političkih opcija koje spominjete, prvenstveno je zasnovana na zauzimanju startnih pozicija pojedinaca iz tih stranaka na predizbornim listama. Kako rekoh u odgovoru na vaše pitanje, mislim da se svi oni koji se ćute ljevičarima u BiH više trebaju posvetiti programima, analizama i strategijama koje bi ovu državu odvele u boljitak, te da bi predizborno-nacionalne križaljke trebali ostaviti po strani.

HDZ 1990 smatra da to nije dobra ideja i da se na taj način homogeniziraju hrvatske stranke i sužava prostor za stvaranje jake političke alternative HDZ-u BiH u hrvatskom narodu…

– Igra oko člana Predsjedništva je odličan novi kamen spoticanja i izlika političkoj eliti sva tri konstitutivna predznaka da se o tome spore narednih par godina i da u tom prepiranju prođe još jedan mandat u kojem opet ništa neće uraditi. Mislim da ovo pitanje trebate postaviti prosječnom glasaču HDZ-a ili SDP-a i DF-a, da li im je išta bolje ili gore bilo za vrijeme sadašnjeg ili prethodnog člana Predsjedništva iz reda hrvatskog naroda. Vjerovatno biste dobili odgovor da nije ni primijetio da se promjena na toj poziciji desila, i to ne zbog toga da li je jedan kandidat bio bolji ili gori za njega, nego zbog toga što je pozicija člana Predsjedništva, sama po sebi, tako i za običnog građanina poprilično irelevantna.

Može li ljevica postati bitan politički faktor u hrvatskom narodu Bosne i Hercegovine i kako?

– Trenutna politička elita, kako ona sa desne, tako i ona postojeća sa lijeve strane, želi da održi stereotip kako, pobogu, nema ljevice u Hercegovini ili kako se ona samo javlja kod Bošnjaka, te kako je izvitoperena u Republici Srpskoj kroz sve ono što su tzv. ljevičarske stranke koje su na vlasti u ovom entitetu počinile u proteklim mandatima. Ostavite tu demagogiju i političku varku ovih naših nazovilidera. Osjećaj za socijalnu pravdu, jednakost i solidarnost nije nešto što se određuje etničkom pripadnošću. Te vrijednosti su iznad ovih nametnutih podjela.

Izgleda kao da izbjegavate odgovor?

– Da ne mislite da izbjegavam odgovor, direktno ću vam i odgovoriti – lijeve opcije unutar Hrvata u BiH su duboko usađene i njihovo političko djelovanje je jasno vidljivo na svakom koraku. To djelovanje nema nikakve veze sa svim negativnim što je ostalo od prethodnog sistema. To djelovanje možete vidjeti jasno u nastupima pojedinaca i grupa od Ljubuškog, preko Mostara i Sarajeva, sve do Viteza, Novog Travnika, Modriče, Tuzle i Bihaća. Ujedinjeno djelovanje svih ljevičara, pa i onih iz reda hrvatskoga naroda za koje vi pitate, najbolji je način da se postane značajnim političkim faktorom. Jednostavno je, zar ne?

Ranije su postojala razmišljanja da biste Vi bili dobar kandidat za člana Predsjedništva BiH. Da li biste prihvatili ponudu i da li o tome uopšte razmišljate? Da li se u Socijaldemokratima lgG razmišlja o tome?

– Ne vidim sebe u toj ulozi. Nisam se vidio ni te 2014, kada se vršio veliki pritisak na mene od onih koji su par dana poslije govorili da ne znaju ni šta sam ni ko sam i koji su prali ruke od svojih ideja, a sve za sitni politički šićar, kako kažu u sarajevskim mahalama. U IgG-u ne razmišljamo o tim stvarima, jer imamo pametnija posla. Daleko je to od naših prioriteta.

Postoji li kandidat koji bi mogao pomiriti interese građana i nacionalne interese Hrvata?

– Opet vaše pitanje cijelu priču uvlači u postojeći stereotip po kojem se želi prikazati da nema tog ljevičarskog i građanskog u hrvatskom narodu i da svi oni koji se izjašnjavaju kao Hrvati stavljaju naciju prije ideologije. Hajde da se ne zavaravamo, živimo u državi gdje “ljevica iz Tuzle” poprijeko gleda “ljevicu iz Sarajeva” ili gdje su se pojedinci u nekim “ljevičarskim strankama” pomirili da nikada ništa bitno neće postići preko Neretve ili preko Vlašića.

Takav stav ne govori o ljudima koji žive preko te Neretve ili preko Vlašića, nego o tim nazoviljevičarima koje ne zanima ova država i koji su se zadovoljili svojom malom teritorijom i svojim ograničenim brojem glasača koji će ih dovesti do neke pozicije u parlamentu gdje će naredne četiri godine opet samo jalovo pričati i ništa neće uraditi za dobrobit Bosanaca i Hercegovaca. E, pa ti ljudi i nisu iskreni ljevičari, te ne treba gubiti više vremena na njima. Da vam odgovorim – naravno da ima odličnih kandidata za članove Predsjedništva iz sva tri naroda i na njima je da se nametnu!

Moja domovina
Opet, da vam budem direktan, Bosna i Hercegovina je moja domovina i ja se osjećam predivno u svakom kutku ove države u mom rodnom Sarajevu, u Ljubuškom, Mostaru, Trebinju, Modriči, Banjoj Luci, Bihaću, Tuzli, Zenici, Neumu… Niti u jednom od ovih gradova ne osjećam se ni “majorizirano” ni “minorizirano”, jer u svim ovim gradovima žive dragi prijatelji sa kojima živim i radim već desetljećima.

Ernad Metaj (Oslobođenje)