Kliker.info

Predstavnici Evropske komisije tražili su od gradonačelnika Sarajeva dr. Ive Komšića da ukloni ploču s ulazu u Vijećnicu na kojoj stoji napisana informacija o tome ko je zapalio Vijećnicu, kada je zapalio, šta je zapalio… Naravno, oni su to radili u rukavicama i neće javno priznati svoje „nestašluke“. Oni tako već dugo rade po Bosni.

Piše : Prof.dr. Senadin Lavić (Kliker.info)

Ploča na Vijećnici je jasna obavijest za one koji ulaze u ovu lijepu zgradu u Sarajevu. To je informacija koja mnogo govori o namjerama agresora na Republiku Bosnu i Hercegovinu. Na kraju teksta na ploči piše: Ne zaboravite, pamtite i opominjite! Za onoga ko još slobodno misli to je kapitalna maksima ili imperativ za našu bosansku budućnost.

Tražilo se od gradonačelnika da se te ploče, jedna na bosanskom a druga na engleskom, skinu prije otvaranja Vijećnice. Ono što piše na pločama raskrinkava jednu politiku i njene sljedbenike. Natpis na ploči koja nas podsjeća na devedesete godine dvadesetog stoljeća ne vrijeđa srpski narod niti srpski narod izjednačava s fašistima iz srpskog naroda. Natpis jasno kazuje da su kriminalci iz reda srpskog naroda zapalili Vijećnicu i tako se svrstali u red rušitelja Sarajeva kakav je, naprimjer, bio Eugen Savojski – princ palikuća.

Činjenica je, nažalost, da smo danas u Bosni zaglibili u iracionalne modele življenja. Tako su Srbi zatočenici velikosrpskog fašističkog projekta i kao taoci nisu dužni da ispaštaju za velikosrpske zločine. Tako njih ovaj natpis ne dotiče i ne može ih učiniti odgovorima za ono što su radili Karadžićevi barbari s brda oko opkoljenog Sarajeva pred očima cijele civilizirane Evrope. Zar neko misli da bi Karadžićeva vojska mogla biti na brdima oko Sarajeva da nije imao signal od određenih evropskih politika i vlada! Zar neko misli, također, da bi bez Miloševića (Srbije) i Jugoslovenske armije Karadžićeva vojska mogla opkoliti Sarajevo i držati ga pod najdužom opsadom u evropskoj povijesti, od 1. marta 1992. – 19. marta 1996. kad je reintegrirana Grbavice, Vraca i Kovačići?

Gradonačelnik Komšić demonstrira novu bosansku svijest koja ne pristaje na damnatio memoriae, odnosno ne pristaje na pokušaj da se nametne zaborav najstravičnijih godina bosanske povijesti  u dvadesetom stoljeću. Zaboraviti prošlost u kojoj se dogodio genocid u Bosni značilo bi izložiti se novoj opasnosti da se on u stravičnijem obliku ponovi, jer, pritom, trebamo imati u vidu da velikosrpska ideologija nastavlja tamo gdje je vojska stala 1995. godine – bez stida i katarze. Gradonačelnik Komšić je stao u odbranu Sarajeva i suprotstavio se projektu revizije nedavne bosanske prošlosti koji od nas hoće da napravi ljude bez pamćenja i dostojanstva.

Revizionisti nadiru sa svih strana i ponavljaju da na Republiku Bosnu i Hercegovinu nije izvršena agresija (Rezolucija UN, broj 752, to potvrđuje), nego da je riječ o „civil war“. Već je instaliran projekt EU i UN o pomirenju nakon rata, a onda je odjednom iskrslo pitanje: zar će djelo genocida, entitet rs ostati tu da nas ponižava i diskriminira kao ljudska bića? Odnosno: zar mir koji se nameće podrazumijeva da zaboravimo šta su nam uradili srpski zločinci i kriminalci? Zar je to evropska pomoć unesrećenom bosanskom biću koje je postalo „zapadno pitanje“? Kako je moguće da se mirovnim sporazumom u Dejtonu agresori pretvore u mirotvorce i da im se da pravo da odlučuju o budućnosti Bosne?

Znaju li domaći političari nešto o tome? Svakako! Trebali bi napokon progovoriti i da se najzad zna ko je šta radio među nama! Uz ove revizionističke projekte valja podsjetiti na bosanske političare koji su u periodu 1992-1995.  dovedeni u poziciju da se zločinac i žrtva izjednače, da pristanu na sve, da odbranu pretvore u neodgovorno trgovanje i dogovaranje. To je rezultat cinizma internacionalne zajednice i neodgovornosti domaćih političara koja prelazi u krivičnu odgovornost. Domaći političari su pristali na nametanje gubitničke ideologije! Oni su zaboravili Presuda za genocid iz 2007. godine kojom je jasno označena vojska i policija entiteta rs kao izvršilac genocida.

Oni su svojim skromnim političkim konceptima doveli Bosnu na niske grane. U njihovim konceptima, ustvari, dominira predpolitički mentalitet sa teškim otiscima pseudoreligijskog pedigrea i nerazumijevanja savremenog nacionalnog pitanja povrh etničkog ili plemenskog razvrstavanja koje se onako prostački mora rješavati razgraničavanjem u prostoru poslije krvavih obračuna. Spram njih, tih lažnih političara i prevaranata, ozbiljni političari zastupaju bosanski interes na svakom mjestu i u svakom trenutku – oni ne prodaju svoju državu za obećane milijarde!

Neko bi opet nametnuo zaborav, damnatio memoriae i bosanski ljudi bi se ponovo morali sakrivati od sebe i svoje povijesti zarad nečijih velikih projekata. Bosna je staro biće u evropskom svijetu, ona je biće koje hoće da postoji među drugima i to joj je cilj. Podsjetimo na jedan latinski stav koji kaže: omne ens custodit suum esse (svako biće čuva svoj bitak) – ovim načelom izriče se da svako biće koje jeste na bilo koji način nastoji sačuvati svoje postojanje, protivi se svakoj podijeli ili uništenju.