hamburger-icon

Kliker.info

Prof.dr. Hasan Zolić : Propao je Karadžićev projekt o pet posto Bošnjaka!

Prof.dr. Hasan Zolić : Propao je Karadžićev projekt o pet posto Bošnjaka!

17 Novembra
06:40 2013
Prema preliminarnim rezultatima, u Bosni i Hercegovini popisane su 3.791.622 osobe i takvi podaci su očekivani, kazao je u intervjuu za „Dnevni avaz“ prof. dr. Hasan Zolić, ugledni profesor statistike i demografije. Upoređujući zvanične podatke i procjene ovogodišnjeg popisa i onog iz 1991. godine, koji je i organizirao s obzirom na to da je tada bio na čelu Zavoda za statistiku BiH, prof. Zolić ističe da je demografska slika u međuvremenu znatno promijenjena, nažalost, u negativnom smislu. Između ostalog, potcrtava da je drastično smanjen broj stanovnika, da je populacija sve starija, da postoji veliki udio izdržavanih građana – penzionera, da natalitet pada, a mortalitet raste, da je manji procent radno aktivnih… Posebno je razočaran podatkom da prosječno domaćinstvo u BiH sada ima samo 3,26 članova.
Velika seoba
– Prema rezultatima popisa iz 1991., imali smo 4,3 miliona stanovnika, sada je popisano 3,7 miliona građana, što znači da smo izgubili oko 600.000 stanovnika. Prema procjenama, poginulo je oko 100.000 ljudi, smanjen je natalitet jer ljudima nije bilo ni do čega, a kamoli do rađanja, povećan je mortalitet, oni koji su otišli van granica BiH nisu ubrojani u kontingent od 3,7 miliona stanovnika – objašnjava naš sagovornik.
 
Da nije bilo rata, koji je iz temelja izmijenio „ličnu kartu" države, koliko bi, prema Vašoj procjeni, BiH sada imala stanovnika?
– Pravili smo procjene na način da smo gledali sadašnje stanje, kako se ostvaruje stopa nataliteta i mortaliteta, te smo došli do pretpostavke da bi u BiH danas živjelo između 4,6 i pet miliona stanovnika. Znači, izgubili smo dosta stanovništva, posebno bih naglasio mlađeg, radno aktivnog. Zbog toga nemamo potencijal za buduće naraštaje, za natalitet koji smo nekada imali. Podsjećam – BiH je bila poznata kao zemlja s visokim učešćem mlađeg stanovništva.   

Iako zvanični podaci o etničkoj, odnosno nacionalnoj pripadnosti nisu niti će uskoro biti objavljeni, imate li određene indikatore na osnovu kojih možete iznijeti procjene o broju Bošnjaka, Srba i Hrvata u BiH?
– To je teško reći, jer ima šarenila kod izjašnjavanja, šifrarnici još nisu urađeni… Međutim, smatram da će podaci CIA-e, prema kojima u BiH živi 48 posto Bošnjaka, 36 posto Srba i 14 posto Hrvata, biti slični i na popisu, s manjim korekcijama, tačnije – nešto većim procentom Bošnjaka i Srba, a manjim Hrvata.
 
Kako komentirate najsvježije podatke o broju stanovnika u općinama i gradovima, iz kojih se najbolje vide posljedice rata – mnoga su područja opustošena, druga su naseljenija? 
– Sarajevo je, naprimjer, prije rata imalo oko 527.000 stanovnika u 10 općina, među kojima i Pale, s najvećom površinom (550 kilometara kvadratnih) i 17.000 stanovnika. Danas, bez Pala, popisano je oko 438.000 stanovnika, što znači da glavni grad ima oko 70.000 stanovnika manje. Gledano po sarajevskim općinama, najveće umanjenje ima Novo Sarajevo – oko 36.000 stanovnika, dok više stanovnika imaju jedino Ilidža i Vogošća. Razlozi za smanjenje broja stanovnika u Sarajevu je reduciranje površine, ne mislim samo na Pale već i na druge općine, koje su manje-više rascjepkane. Osim toga, veliki broj građana je raseljen, ubijen, pao je natalitet, mortalitet je povećan…
Najveće povećanje u cijeloj BiH ima Bijeljina, da li zbog toga što se radi o atraktivnom području ili nečem drugom, nisam siguran. Inače, generalno, uočljiva je velika seoba na relaciji selo – grad. BiH po tom pokazatelju zauzima mjesto u evropskoj zajednici, gdje se povećava gradsko stanovništvo, a sela ostaju prazna. To se dešava u cijelom svijetu.

Prema nezvaničnim informacijama, u Republici Srpskoj živi oko 16 posto ili 195.000 Bošnjaka, što bi značilo da je njihov broj na tom prostoru prepolovljen. Procjenjuje se da je oko 245.000 Bošnjaka ubijeno, protjerano ili se iselilo. Možete li se složiti s tim projekcijama?

– S obzirom na propagandu koja se provodila, mislio sam da će popis pokazati i manji broj Bošnjaka u tom entitetu. Međutim, očito da nije ostvarena Karadžićeva politika koja je predviđala pet posto Bošnjaka, što bi značilo da je neko nacionalna manjina i da se njim može manipulirati. Zbog toga, procent od 15 do 16 posto može se, ipak, smatrati uspjehom.  

Područje istočne Bosne jedno je od najteže pogođenih agresijom. Kako komentirate nove podatke o broju stanovnika u ovom dijelu BiH?
– Naglo je smanjen broj stanovnika u Bratuncu, Zvorniku, Srebrenici…, generalno, u istočnoj Bosni nema grada u kojem je održan raniji broj građana.

Dilema sa šiframa
Još nije riješeno pitanje šifrarnika, nije definirano da li će u toku obrade podataka odgovori „Bošnjak“ i „musliman“ na pitanje o nacionalnoj pripadnosti biti zbrajani u jednu kategoriju. Kakav je Vaš stav o tome?

– Kada šifrarnik bude usaglašen, svaki odgovor će dobiti svoju šifru, ali postoji dilema da li će odgovori „Bošnjak" i „musliman" biti zbrajani u jednu kategoriju. Međutim, s obzirom na to da Ustav iz 1994. nalaže da se riječ „musliman“ zamjenjuje riječju „Bošnjak“, ti odgovori bi trebali biti objedinjeni.

U određenom dijelu javnosti postoji bojazan da bi moglo doći do manipulacije podacima. Može li se tokom obrade podataka zaista to desiti?

– Ljudi koji rade na obradi svjesni su odgovornosti, sistem je napredan, podaci se skeniraju, ne mogu se prepravljati…, tako da ne vjerujem da može doći do zloupotreba.

Tokom popisa na terenu je bilo mnogo problema, jeste li ih Vi ozbiljno shvatili?
– Ni u jednoj zemlji tokom popisa ne bude sve idealno. I kod nas je bilo određenih manjkavosti, možda popisivači nisu bili dovoljno educirani, ali problemi nisu bili u tolikoj mjeri da se može govoriti o velikim nepravilnostima.

Bilježiti svaku promjenu u životu građana
       
– Nakon popisa, mi bismo trebali uraditi i registar stanovništva, što je centralno mjesto za evidenciju o građanima. Za takav registar osnova treba da bude popis, a radi se na način da se za svaku osobu otvori kartica u koju se evidentira svaka promjena u životu: naprimjer, bilježi se ako je završena škola, promijenjen posao ili mjesto stanovanja, ako je neko postao roditelj… To se radi u drugim zemljama pa bismo i mi trebali težiti tome. Mi smo 1991. godine bili donijeli zakon i oformili bismo takav registar da nije bilo rata. Međutim, kod tog sistema treba postojati i razvijena svijest građana koji bi prijavljivali te promjene u svojim životima. U tom slučaju, ne bismo se morali oslanjati samo na popis, već bismo kontinuirano pratili šta se dešava – kaže prof. Zolić.  

Popis ne pokazuje kako narod živi

Nije mali broj onih koji ne razumiju zašto su na popisu postavljana pitanja o kvadraturi kuhinje, krovopokrivaču, sistemu kanalizacije…, a da s druge strane nisu postavljana ona na osnovu kojih bi se vidjelo na koji način, od čega i kako građani preživljavaju. Zašto je, zapravo, pao izbor na takvu popisnicu?

– Evropska zajednica kojoj težimo, kada je koncipirala sadržaj popisnica, interesirala se za stvari koje će poslužiti za ocjenu životnog standarda. Zbog toga je vrlo važno dobiti podatke o kvadraturi domova, da li stanovi imaju vodu, struju, mokri čvor… Što se tiče življenja, popis daje presjek stanja i iz njega se baš i ne može izvući podatak o tome „kako narod živi“. Zbog toga postoje ankete posredstvom njih se dolazi do podataka o radu, visini i izvorima primanja… Benamin Turković (Avaz)

Podijeli

Komentari

Još nema komentara

Komentariši

Napiši komentar

Vaša e-mail adresa neće biti objavljena.
Obavezna polja su označena *

Idi na alatnu traku