Kliker.info

Moje duboko uvjerenje je da BiH u ovom obliku ne može opstati ako vrlo brzo ne uđe u Evropsku uniju. To je mnogima u svijetu potpuno jasno i oni ništa ne čine, kazao je u Pressingu na N1 prvi poslijeratni premijer Republike Bosne i Hercegovine, bivši političar i diplomata Hasan Muratović.

Vi ste tokom rata bili glavni pregovarač u ime Vlade RBiH i sa tada hrvatskom i srpskom stranom. Pregovarali ste i sa međunarodnom zajednicom. Kako gledate na ulogu međunarodne zajednice danas u BiH?

Pazite, međunarodna zajednica ne postoji, to je pogrešan izraz u našem jeziku. Postoji međunarodno okruženje. Kada kažemo međunarodna zajednica to bi značilo da postoji neka organizacija koja se konsenzualno ponaša prema određenim problemima. Prema Bosni i Hercegovini postoje ruska, njemačka, kineska, turska, američka politika… ne postoji međunarodna zajednica sa nekim konsenzusom u pogledu BiH ni u čemu. Moje duboko uvjerenje je da BiH u ovom obliku ne može opstati ako vrlo brzo ne uđe u Evropsku uniju. To je mnogima u svijetu potpuno jasno i oni ništa ne čine. Kad su se primali Rumunija, Bugarska ili Baltičke zemlje nisu se poštovali neki principi EU koji se isprobavaju na nama.

Kako komentarišete izjavu srbijanskog ministra vanjskih poslova Ivice Dačića koji je rekao da je za Srbiju Republika Srpska važnija od Kosova?

Vjerujem da je za njih RS važnija od Kosova zato što su sa Kosovom u neprijateljskim, a sa RS-om u prijateljskim odnosima. Oni pričaju svašta, ali moje duboko uvjerenje je da se kosovsko pitanje neće riješiti jako dugo. Vidite koji je pritisak na Tačija, nije došao u BiH jer Kosovo i nas smatra neprijateljskom zemljom. To se zadugo neće riješiti i tako neće imati uticaja na BiH. Šteta je da ne možemo sa Republikom Srpskom naći način da uspostavimo neke normalne odnose sa Kosovom.

A zašto ste onda rekli da BiH neće preživjeti ukoliko brzo ne uđe u EU?

Politike Srbije i Hrvatske prema Bosni i Hercegovini se dijelom temelje na tradicionalnim ciljevima ove dvije zemlje prema BiH, s jedne strane, a sa druge strane nalaze se pod uticajem Mostara i Banjaluke. Dakle Dodik i Čović kreiraju više krizu nego te zemlje. Kada Čović nije izabran za člana Predsjedništva BiH naši odnosi sa Hrvatskom su se strašno pogoršali. Razlozi naših loših odnosa koliko god da leže u desnim snagama u Srbiji i Hrvatskoj isto tako leže i u našim ljudim u BiH. Ni Bošnjaci ništa ne rade na tim odnosima.

Slično je rekao i akademik Duraković u Pressingu kako veliku odgovornost nose i bošnjački političari?

Oni su izgubili sve odnose sa Amerikom, sa zemljom koja nam uvijek može pomoći i koja nas je spasila. Da nije bilo SAD-a pitanje je šta bi bilo sa BiH jer Srbija ima jaku diplomatsku službu i mnogo prijatelja u svijetu. Kina i Rusija su pomogle da se u Ujedinjenim nacijama ne donese Rezolucije o genocidu u Srebrenici.

Vidite li volju svjetskih sila da BiH preživi kao država?

Ne vidim svih. Postoje zemlje koje se prema nama odnose prijateljski. Postoje i one koje bi nas podijelile. Dosta država i danas razmišlja o podjeli BiH na troje. To je nemoguće. Moj odgovor na te ponude je uvijek bio neka nacrtaju kartu. Ko može nacrtati kartu trećeg entiteta?

Mnogi kažu da ovo doba podsjeća na početak devedesetih?

Mislim da je skoro sve drugačije nego ‘90. Nema više Jugoslavije, JNA. Pazite, naoružavanje i rezervni sastav MUP-a RS nije prijetnja za neki novi rat. Tom režimu treba mnogo policije, doušnika. To nije režim koji je jako popularan.

Da li bi NATO i EUFOR reagirali ukoliko bi policija RS-a, eventualno, stala na entitetsku granicu i rekla sada je ovo državna granica?

Oni imaju misiju, imaju ovlaštenja da mogu svakoga razoružati. Postoji jedna stvar koju su naši političari potpuno zanemarili. Postoji Aneks o ravnoteži vojne sile među Srbijom, BiH i Hrvatskom. Niko nema pravo bez saglasnosti da povečava bilo kakve oružane kapacitete. Dakle, Hrvatska i Srbija nemaju pravo da kupuju avione, ali se niko ne poziva na taj ugovor. Trebalo bi pozvati NATO, međunarodnu zajednicu, učesnike u Daytonu itd. da izvrše reviziju i učine da se taj ugovor poštuje. Ako bi se samo to poštovalo onda nema povećanja policijskih snaga, vojske…

Muratović je dao i odgovor zašto na ključnim mjestima u BIH nema ljudi koji znaju raditi svoj posao, te zašto se ne koriste iskusni ljudi kao savjetnici.

“Za svaki posao je važno da imate ljude, a među njima menadžere – vođe. Ti ljudi su postavili jedan sistem u kojem njih ne zanima da skupe kompetentan tim, da konsultiraju vrhunske eksperte. Ako ih nema kod nas, ima ih u inozemstvu. Ima naših ljudi u inozemstvu koji su stekli veliku reputaciju i u najvećim kompanijama i univerzitetima, ali njih niko ne poziva. To je ključni razlog. Sve dok ne dođu kompetentni ljudi da obavljaju te najkompleksnije poslove, neće biti napretka, nego će se odlučivati od slučaja do slučaja i odoka – što je najčešći način odlučivanja”, kazao je.

Upitan da prokomentira istraživanje koje je utvrdilo da svaki peti mladi čovjek u dobi od 14 do 19 godina nije pročitao nijednu knjigu, da 41 posto njih nikad nije bio u inozemstvu, a da 60 posto njih želi otići iz BiH, Muratović je odgovorio:

“Obrazovanje je možda naš najveći problem. Mi govorimo o svemu što ne valja. Za sve su najviše krivi intelektualci. Na svim odgovornim mjestima su intelektualci i sve ljude na odgovorna mjesta postavljaju intelektualci, a oni su rezultat nekog obrazovanja. Naš sistem obrazovanja, od osnovnog pa preko srednjeg, koje je potpuno izgubilo praktičnu dimenziju, nego se pretvorilo u jedno potpuno opće obrazovanje, pa do univerziteta koji strašno padaju sa kvalitetom, posebno osnivanjem najvećeg broja privatnih univerziteta u Evropi u odnosu na javne. U Njemačkoj je samo pet posto privatnih u odnosu na javne i tako u skoro cijeloj EU. Evropa se odlučila za javne univerzitete iz mnogo razloga. Prvi je da svakom omogući da završi univerzitetsko obrazovanje. Drugo, što je sa Bolonjskim procesom krenula masifikacija, odnosno masovno visoko obrazovanje, a sad se govori o totalnom visokom obrazovanju. Samo javni univerziteti mogu izvršiti jedan takav zadatak, to ne mogu privatni, a osim toga oni nemaju kapacitet. To davanje akreditacije, to olako prihvatanje da se osnivaju novi univerziteti i cjelokupni sistem gdje sad javni univerziteti pokušavaju da svale troškove na studente i da praktično onemoguće svakoga da studira, to je jedna vrlo teška činjenica i mi se moramo prioriteno zabaviti jako krupnim promjenama u sistemu obrazovanja.”

Muratović je kazao ko je kriv za ovakvo stanje u obrazovanju.

“Kriv je uvijek onaj koji je na vlasti, jer vlast daje licence za nove univerzitete. Vlast je napravila fragmentiran sistem visokog obrazovanja. Vlast je dozvolila da se uvode visoke naknade za studiranje. Vi se danas ne možete upisati na doktorski studij bez da vas košta manje od 25 hiljada maraka. Malo je ljudi koji mogu dati 25 hiljada maraka, a mnogo ih je koji bi mogli biti doktori nauka, prije i bolje od ovih koji imaju tih 25 hiljada maraka. I tako naniže”, pojasnio je.

Da li vas ikada iko upitao za savjet kako bi riješili neki ekonomski problem ili problem u obrazovanju?

“Ja ne želim da govorim ko, ali postoje manje grupe interesne, koje se sastaju pa pokušavaju nešto da urade, da preko svojih veza savjetuju da se donose neke odluke pa čak da i u inozemstvu pokušavaju spriječiti nekakva negativna lobiranja protiv naše zemlje, ali to nisu oni koji su na vlasti, nego je to samo-organizacija ljudi koji pokušavaju privatno”, kazao je.

Privatnim novcem se lobira za BiH, a državnim protiv BiH?

“To je moguće, pošto nikad ne bi prošla nijedna odluka, ne bi se za nju našao tronacionalni konsenzus, da se osnuje neki fond ili angažira neka firma koja će lobirati za BiH. Zato što Republika Srpska ima svoje lobiste za Republiku Srpsku, a HDZ ima svoje lobiste za neke svoje interese. Oni lobiraju i vrlo se često pojavljuju tekstovi vrlo ozbiljnih novinara u stranim medijima, koji idu u prilog tog lobiranja”, kazao je.

Muratović je pojasnio šta je potrebno da bi se lobiralo za BiH.

“Prvo, vi trebate jednu organiziranu vanjskopolitičku mrežu. To znači mrežu ambasadora, patriota, oni su najbolji lobisti i oni okupljaju druge lobiste. Oni u ime države kontaktiraju u svijetu sa ti lobističkim krugovima, samo pokuašavaju ostvariti dobre odnose sa novinarima. Mi to nemamo, mi nemamo pravog Ministarstva vanjskih poslova. Ambasadori su, osim časnih izuzetaka, ljudi koji nisu od te profesije, koji su stranački”, kazao je.

Ko danas najviše lobira protiv BiH?

“Najviše, ja mislim, naši ljudi iz BiH, Ako uzmete da je Božo LJubić bio glavni čovjek koji je gurao ovu deklaraciju u Hrvatskom parlamentu, da su naši ljudi koji predstavljaju Hrvatsku ili Srbiju u raznim organima, pa čak i ambasadori, da lobiraju po svijetu protiv nas. Vrlo često ljudi koji su kod nas imali vrlo značajne funkcije, sad ih imaju u Hrvatskoj ili Srbiji. Oni možda najviše lobiraju i oni uspijevaju da internacionaliziraju neke stvari. Npr. internacionaliziran je izbor našeg člana Predsjedništva iz reda hrvatskog naroda, kao jedan veliki hrvatski problem u BiH, a nije internacionaliziran problem dvije škole pod jednim krovom ili zanemarivanje jezika, veličanje ratnih zločina. To su nevjerovatne stvari i tu se najviše vidi šta lobiranje može da uradi”, istakao je.

Je li zbog izostanka lobiranja, BiH izgubila prijatelje u svijetu?

“BiH nema svoje prijatelje u svijetu. Možete li naći ijednu zemlju koja je naš politički i ekonomski prijatelj? Zašto? Zato što na tome niko ne radi. Ko sad radi u Americi za BiH? Mi smo izgubili glavnog našeg partnera, zemlju koja nas je spasila u ratu, u nju ne može otići naše Predsjedništvo. Pazite taj apsurd. Međutim, niko se i ne trudi, kad je Predsjedništvo bilo u nekoj zemlji”, upitao se gost Pressinga.

Kazao je da je Turska prijateljska zemlja ali da BiH na nju ne može osloniti.

“Turska ima svoj interes u BiH i na Balkanu generalno. Vi vidite koliko je turskog sitnog biznisa u BiH. Imate slučaj Rusije, Dodik stalno ide u Rusiju, zašto Predsjedništvo ne ode u Rusiju”, upitao se gost Pressinga.

Komentirao je politiku delegiranja ambasadora.

“SDA se stalno držala arapskih zemalja, umjesto da se drži Brisela, da se drži Vašingtona, gdje je nama izuzetno važno da se razvijaju odnosi i da nam se pomogne na tom putu prema EU”, kazao je profesor Muratović.

Zašto spava bošnjačka politička elita?

“Oni ne spavaju, nego oni rade pogrešne poteze, oni ratuju međusobno. Oni nikad nisu sjeli da prave neku zajedničku politiku. Opozicija može da bude vrlo konstruktivna. Ona može da sarađuje, naročito po tako bitnim problemima. Oni nikad ne rade na tome. Mi nemamo lidera koji bi imali karizmu. Mora postopjati neko karizmatičan da skupi sve te ljude. Mora da ima i kompetenciju i obrazovanje, da ima autoritet. Mnogi ljudi neće, prvo zato što ih niko ne zove, a druo čim u nešto krenu biće napadnuti”, kazao je.

Kazao je na šta mu danas liči SDA?

“Ta stranka u svom programu ima državotvornost. Međutim, ona je napravila neke kardinalne greške u nastojanju, oni su mislisli vrlo iskreno da budu državotvorni i da pridobiju druge stranke iz hrvatskog i srpskog korpusa, da i oni grade BiH. Oni su mislili da će u tome uspjeti na taj način, što će prvo dozvoliti da se Sarajevo potpuno marginalizira kao glavni grad BiH. Drugo, oni su, smatrajući da će time prodobiti te stranke, njima davali sve više institucija i više vlasti. Tako su izgubili financije, porezni sistem, CIPS, Elektroprenos, misleći da će tim ako im to daju da će i oni graditi BiH. Ali oni su sad dobili mnogo veću mogućnost da sprečavaju državu u razvoju njenih funkcija i institucija”, pojasnio je.

SDA žali za tim što su izgubili?

“Ko je to dao? U sdstvu praktično nemate Bošnjaka na bitnim funkcijama. Nemate u Poreskoj urpavi, nemate nigdje u financijama na na jednoj funkciji, osim Razvojne banke. Vi znate da se ona nikad nije razvila kao razvojna banka i imate Centralnu banku koja nikad nije postala centralna banka, nego je ostala valutni odbor”, istakao je Hasan Muratović.

Prvi poslijeratni premijer Bosne i Hercegovine, ratni premijer i ministar, a danas univerzitetski profesor Hasan Muratović gostujući u Pressingu na N1 govorio značaju samita EBRD-a u Sarajevu. Kako je naveo, dobro je da se skup održava u BiH i da će sigurno imati mnogo pozitivnih efekata.

Ovih dana iz Sarajeva puno optimizma, puno poruka da stižu bolji dani. Istovremeno, slušamo političare iz BiH i regije koji prijete novim ratovima, novim granicama, naoružavanjem. Šta se dešava, hoće li biti pameti i svjetske volje da se izbjegnu novi sukobi ovdje i da se BiH i regija usmjere ka napretku koristeći prije svega ekonomiju kao alat za to?

“Mislim da nema neke opasnosti od sukoba o kojima se mnogo govori. Ali, isto tako, siguran sam da neće biti ni nekog brzog napretka. Dobro je da se ovaj skup održava u BiH. On će sigurno imati mnogo pozitivnih efekata. Govorit će se pozitivno o Bosni i u monetarnim informacijama, političkim i privrednim. Skup ima namjeru da integrira regiju za brži razvoj. Jedan segment je koji tretira budući utjecaj velikih migracija na regiju. Želimo brzi razvoj, a ostajemo sve više bez stručnjaka. Drugi je razvoj malog biznisa. Treći je šanse i problemi razvoja turizma. Posljednji je kako povezati lokalno i regionalno naše ekonomije sa globalnim razvojem i globalnim ekonomija u svijetu”, kazao je Muratović.

Kako je kazao, u velikoj mjeri su ukinute barijere u regionu osim što je Kosovo nekim svojim odlukama istupilo iz toga.

“Nemamo druge nego da što prije integriramo naš prostor. Ako promatrate statistiku razmjene među zemljama, vidjet ćete da je uvijek da je najjača razmjena među susjednim zemljama. EU i svi koji nam žele dobro nastoje da se mi prvo integriramo. To je za sada premalo integracije, uglavnom je trgovina. Mi ne možemo napraviti brži razvoj bez da napravimo velike kooperacije sa velikim industrijskim poduzećima kao što smo imali prije rata”.

Poručio je da u BiH nema nikakav državni, federalni ili kantonalni projekat uključivanja u međunarodnu industriju.

“Osim toga, ako promatrate naš razvoj poslije rata, naša najveća kompanija bila je Prevent, i danas je vjerovatno. Ona je najviše radila za evropsku automobilsku industriju”

Na upit do kada će političari zamajavati građane u ovoj zemlji i prestati da se bave stvarima za koje nisu očigledno kompetenti, Muratović je kazao da će oni to raditi sve dok ne bude neke negativne reakcije na to.

“Niko na to ozbiljno ne reagira. Ako uzmete taj naš najveći projekt, koridor 5C, do sada je najveća dionica tog puta bila 11 kilometara, uglavnom su isparcelisane. To niko tako u svijetu ne radi. Niste čuli plan kada će se konačno taj autput završiti, a mnogo puta ste čuli da postoji preko dvije milijarde obezbijeđenih sredstava za gradnju, a ustvari se ništa ne gradi. Razlog je neposobnost i neka međusobna razračunavanja političara preko velikih projekata. Uzmite Elektroprivredu BiH koja za 30 godian nije napravila nijedan megavat. O tom Veležu se govori, o vjetroelektrama, već 15 godina govore da će se to graditi. Počeli su graditi Vranduk pa sada sve vratili nazad i rijeku u korito. Zato će to trajati sve dok to ne bude nekoga koštalo. Tolike milione potrošiti u tom Vranduku na projektiranja, pripreme, izvođenje radova, mijenjanje izvođača… Na kraju sve to zatrpati i nikom ništa. Niste nigdje čuli ni da je disciplinska odgovornost pokrenuta. To će trajati sve dok ne dođe jedna nova generacija ljudi koja će da uzme razvoj u svoje ruke”.

Šta vi očekujute, kad će autoput biti završen?

“Ne mogu to prognoziarati. On će biti završen kad se napravi jedan plan njegove izgradnje i kad se pristupi izgradnji kako to svi rade. Danas se nijedan razvojni projekt u svijetu ne radi fazno nego se radi paralelno. Hrvatska je završila za tri godine autoput Zagreb – Split koji je 400 kilometara, ali ovako kako sam vam rekao. Tu je menadžerska nesposobnost i nema želje da se okupi kompetentan tim. Za takav veliki projekat bi trebalo da smo davno imali stranog konsultanta”.

Da li biste vi uložili u dnaašnju BiH s obzirom na nesigurnosot i nestabilnost?

“Svako ulaganje je rizično. Gdje god ulažete ili držite novac, vi ste pod rizikom da ćete izgubiti novac, cijeli ili dio. Na ovom sastanku u Sarajevu jedna od tema jeste kako da se nađe način garantiranja onima koji ulažu da bi im rizik bio manji. Svjesni su ovi svi koji su danas u Sarajevu da je veći rizik ovdje nego na mnogim područjima. Pokušavaju da nam pomognu tako što će naći neke ključeve međubankarske suradnje i suradnje sa investitorima”.

Vidite li u svemu ovome pokušaj da se kroz ekonomiju, biznis i investije pokušaju spriječiti sukobi u BiH, generalno na ovom prsotoru? Može li biti napretka u ekonomiji dok se ne riješe ključni politički problemi?

“Politika je uvijek apsolutno iznad svega. Prvo je politika pa onda ekonomski sistem. Vi ne možete ništa napraviti dok se to politički ne riješi. Mi smo najbolji primjer toga. Mi ništa ne možemo da napravimo zbog toga što nemamo efikasan sistem političkog odlučivanja”.