Kliker.info

Rođen  je 27. decembra 1980. godine u Rogatici.

Mladen Žižović je još kao dječak pokazivao izuzetnu strast prema fudbalu. Njegov put nije bio lak – iz malog grada do velikih stadiona prolazio je korak po korak, uvijek vođen istom strašću i željom za uspjehom.

Prve seniorske korake načinio je u lokalnom klubu Mladost Rogatica, gdje je vrlo brzo skrenuo pažnju na sebe lucidnošću i osjećajem za igru. U sezoni 1998/99 prelazi u Radnik Bijeljina, klub koji će kasnije obilježiti i njegovu trenersku karijeru. U Bijeljini je proveo četiri sezone, upisavši više od 70 nastupa i postigavši 17 golova, čime je postao jedan od nosilaca igre mladog tima koji je te sezone izborio titulu u Prvoj ligi Republike Srpske.

Njegov dalji razvoj odvodi ga u Rudar Ugljevik, gdje između 2002. i 2005. godine odigrava preko 80 utakmica. Tamo je izrastao u lidera sredine terena, poznatog po izuzetnoj preglednosti igre i pasu koji “otključava” svaku odbranu.

Pravi vrhunac njegove igračke karijere dolazi 2005. godine, kada potpisuje za HŠK Zrinjski Mostar. U Mostaru je proveo punih pet godina i postao simbol Plemića. Sa Zrinjskim je osvojio Kup Bosne i Hercegovine (2007/08) i Premijer ligu BiH (2008/09), uz više od 120 nastupa i 34 postignuta gola. Bio je motor ekipe, tihi lider i čovjek koji je znao odlučiti mečeve velikog značaja.

Kratko je nastupao i u inostranstvu, noseći dres KF Tirana u Albaniji, s kojom je osvojio Kup Albanije 2010/11, a zatim se ponovo vratio u Mostar, pa potom i u Borac Banja Luka, gdje je igrao do 2014. godine.Karijeru je završio u klubu gdje je i stasao – Radniku Bijeljina, sa kojim je osvojio Kup BiH 2015/16, čime je zatvorio krug – kao igrač koji je s istim klubom postigao uspjehe i na početku i na kraju karijere.

Ukupno, Žižović je odigrao više od 400 profesionalnih utakmica, postigao oko 70 golova i upisao dva nastupa za reprezentaciju Bosne i Hercegovine tokom 2008. godine.

Trenerski uspon – od Radnika do Evrope

Nakon što je okačio kopačke o klin, Mladen Žižović je odmah uplovio u trenerske vode. Fudbal je bio njegov životni poziv, pa je bilo prirodno da ostane uz teren, ovaj put s druge strane linije.

Prvi ozbiljan posao dobio je upravo u Radniku Bijeljina (2017–2019). U kratkom periodu uspio je preporoditi ekipu, donijeti disciplinu, moderan stil igre i — ono što se u Bijeljini pamti – plasman u Evropu.
Pod njegovim vodstvom Radnik je igrao kvalifikacije za UEFA Europa League, što je bio ogroman uspjeh za klub te veličine. Taj period mnogi i danas smatraju zlatnim dobom bijeljinskog fudbala.

Njegov rad i taktička zrelost prepoznati su i u Mostaru, pa je 2019. godine preuzeo HŠK Zrinjski Mostar. Iako je naslijedio ekipu u turbulentnom trenutku, Žižović je uspio stabilizovati Zrinjski, vratiti ga u vrh tabele i započeti smjenu generacija. Bio je trener koji je znao kombinovati iskustvo i mladost, autoritet i mirnoću.

Nakon epizode u Mostaru, radio je u Slobodi Tuzla, a zatim se okušao i u inostranstvu – najprije u Saudijskoj Arabiji s klubom Al-Kholood, a potom i u Shkupiju iz Sjeverne Makedonije, gdje je ostavio dobar utisak i afirmisao više mladih igrača.

Pravu afirmaciju na najvećoj sceni ipak je doživio u Borcu Banja Luka (2024–2025). Pod njegovim vodstvom Borac je ostvario najveći uspjeh u klupskoj historiji -plasman u osminu finala UEFA Konferencijske lige, savladavši u grupi i renomirane protivnike poput APOEL-a.
U izjavi nakon tog trijumfa, Žižović je rekao rečenicu koja danas ima težinu testamenta:

“Ova generacija Borca ispisuje historiju. O njoj će se dugo pričati.”

U oktobru 2025. godine postao je trener Radničkog 1923 Kragujevac, gdje je bio do posljednjeg dana. Njegov dolazak u Srbiju bio je potvrda reputacije stručnjaka s Balkana koji je znao izgraditi tim, prepoznati karakter igrača i ujediniti svlačionicu.

Stil i filozofija fudbala

Žižović je bio trener koji je volio napadački fudbal. Uvijek je vjerovao u igru kroz posjed, u tehniku i kombinatoriku, ali i u timski duh.
Njegove ekipe bile su prepoznatljive po organizovanoj igri, visokom presingu i hrabrosti da napadnu svakog rivala, bez obzira na ime i veličinu.

Bio je miran, staložen i uvijek dostupan igračima. Njegovi bivši fudbaleri često su govorili da su “uz njega naučili što znači profesionalizam”. Nije tražio slavu — tražio je rad, poštovanje i posvećenost.

Naslijeđe i sjećanje

Smrt Mladena Žižovića u 44. godini života šokirala je cijeli region. Otišao je prerano, ali je iza sebe ostavio mnogo – kao igrač koji je znao šta znači boriti se, i kao trener koji je dokazao da se iz Bosne i Hercegovine može praviti evropska priča. Bio je istinski gospodin u kopačkama.

Klubovi koje je vodio i gradovi u kojima je radio pamtiće ga kao čovjeka s osmijehom, gospodina u sportu.

Njegovo naslijeđe ne broji se samo trofejima, već i ljudima koje je formirao, mladim trenerima kojima je bio uzor, i svim onim igračima kojima je pomogao da pronađu sebe u fudbalu.