Kliker.info

Javno mnijenje u čudu čeka i ne može nikako dokučiti zbog čega jedino među hrvatskim strankama i liderima nema prljavoga rublja i žestine u izbornoj kampanji.Do izbora je preostalo oko mjesec i pol dana, a sve je neuobičajeno monotono, uglađeno, bez toksina, nema vrijeđanja pa čak niti neke posebne verbalne tenzije. Predsjednik HDZ-a 1990. Martin Raguž po terenu diljem BiH pojašnjava svoju izbornu strategiju i novine u stranačkome programu i koristi svaku prigodu da promovira uljudnu europsku kampanju s fokusom na pozitivne promjene i konkretna rješenja za teške političko-ekonomske probleme u zemlji.

‘Zna se’

Podsjećamo, prošla je izborna kampanja Martina Raguža 2010. godine dobila zavidne ocjene političke struke. Nije stoga čudno što se i danas svaki Ragužov potez i istup prate s ogromnim zanimanjem, ali razborito gledano, današnja pozicija i uloga Martina Raguža je vidno drukčija nego na prethodnim izborima i on osobno ima daleko veću težinu i značaj.Država je još i više zaglibila u svakome pogledu, hrvatski narod je sveden na političko ropstvo, a Raguž je od prije nešto više od godinu dana lider stranke, a ne puki zamjenik pa je njegova misija ozbiljnija. Budni promatrači dosadašnje kampanje HDZ-a 1990. i čelnika Martina Raguža uglavnom se slažu kako je njegovo opredjeljenje za probuđivanje i mobiliziranje pasivnoga biračkoga tijela razumljivo i posve ispravno.

To je matematički jednostavno argumentirati jer je kolebljivo i neopredijeljeno hrvatsko glasačko biće brojnije od onoga koje svoju građansku i demokratsku dužnost uredno konzumira. Ta poražavajuća apstinencija je posljedica ogromnoga razočarenja i ljudskoga beznađa pa je potpuno logično da lider koji želi privući tu masu birača na glasačka mjesta mora nešto kvalitetno i opipljivo ponuditi.Jer, pokazalo se, možeš ti odanim ili zadrtim hadezeovcima pričati bajke i nuditi kule i gradove, on kada uzme glasački listić, “zna se” koga zaokružuje. I “devedesetka” dakako potpada pod tu tradiciju, međutim, za tu je stranku, kao i za ostale dakako, prevažno da dobije na svoju stranu što više od onih gotovo 200 tisuća Hrvata koji odavno ne izlaze na izbore i tu nedjelju koriste radije za odmor. I onda se postavlja krucijalno pitanje kako zagrijati i zainteresirati te ljude, kako ih i čime motivirati da u glavama prijelome i iziđu na glasačka mjesta.

‘Mirni’ Čović

Prioritetno njima treba otvoriti nadu za budućnost, uvjeriti ih u iskrenu opredijeljenost za promjene, ali i ponuditi kvalitetne ljude koji su sposobni, žele i mogu izvući te kvalitetne projekcije. I sve je to apsolutno poželjno i za uvažiti, ali se nikako ne smije smetnuti s uma da su naši ljudi kivni i bijesni zbog bestidne pljačke države, zbog maligne korupcije, drskoga nepotizma, a prepoznaju i grube političke promašaje. Mentalitet ovih ljudi je gladan konkretnoga i žustroga udara na državne mafijaše, otuđene i potrošene vođe, traže javno iznošenje i osudu njihovih sumnjivih djela, ali i čvrsto obećanje da će oni biti istraženi i procesuirani.
U tom smislu nameće se postavka, je li uljudna kampanja Martina Raguža pobjednička taktika ili pak barem djelomični strateški promašaj.

Do oktobarskih izbora je preostalo još mjesec i pol dana pa će se vidjeti hoće li biti radikaliziranja kampanje, međutim, posve je razvidno da mirna predizborna utrka apsolutno odgovara “ranjivom” Draganu Čoviću i njegovom HDZ-u BiH.Oni su u godinama vladavine nakupili toliko grijeha pa je normalno da strahuju od iskopavanja bilo kakve sumnjive afere ili adresiranja krivnje za kaotično stanje u državi i vlastitom narodu. Potpuno je pravo Martina Raguža birati put do pobjede, međutim, morao bi znati da nigdje i nikada u svijetu političke stranke ili kandidati nisu na izborima pobijedili isključivo zahvaljujući uljudnoj kampanji bez optuživanja i argumentiranoga iznošenja prljavoga rublja.

Borba za glasove

Birači “obožavaju” izborne predstave, međusobna optuživanja kandidata, senzacionalna sumnjiva otkrića i sve što prati te bespoštedne borbe za glasove. U konkretnom slučaju, Raguž ima “kamione” ubojitih aduta kojima može frontalno ‘oplesti’ svoga najvećega rivala Čovića i njegovu stranku.Od sumnjivih privatizacija, abnormalnoga bogaćenja, stranačkoga reketa, pokroviteljstva nad carinskim prijevarama, krijumčarenja lijekovima, pljački doline Neretve, građevinskim malverzacijama pa do onih silnih političkih gafova kao što su promašeni politički projekti, ponižavajuće partnerstvo s Miloradom Dodikom, nacionalni kanal, Mostar itd.Neka istraživanja govore da je u ovom trenutku najneizvjesnija borba za člana Predsjedništva iz hrvatskog naroda.

Kako se navodi, možda postoci koje pokazuju istraživanja daju nadu Draganu Čoviću, ali trendovi su svakako na strani Martina Raguža i HDZ-a 1990. koji on predvodi. Naime, sva 3 istraživanja pokazuju jasan trend rasta Raguža i HDZ-a 1990. i više nego očigledan Čovićev pad kao i pad rejtinga stranke koju on predvodi.Za očekivati je da se ovaj trend nastavi i u sljedećih 8 sedmica di ioktobarskih izbora. Ako se zna da je čak 90 posto građana FBiH nezadovoljno stanjem i želi promjene, onda je i to dodatni motiv Martinu Ragužu hrabrije i odlučnije, pri tome ne mora prljavo, udariti po brojnim neuralgičnim točkama svoga ljutoga rivala Dragana Čovića i na njegovu stranku.Pozitivna kampanja, okrenuta stvarnim problemima ljudi, jest za pozdraviti, međutim, protivnik se mora dotući i beskompromisnim kritikama o njegovim slabostima.

 A. Mrkonjić (Dnevni list)