Porodice strijeljanih : Podigli spomen za 31 šehida u Gradini
Najmlađi Ernest Tog dana Fikret Bačić, koji se u rodne Zecove kod Prijedora vratio 1998. godine, izgubio je cijelu porodicu, suprugu, dvoje djece, majku, snahe, bratične, strinu, stričevke, stričeviće… – 22 Bačića. Da ih nema, Fikret, kojeg je rat zadesio u Njemačkoj, saznao je tek u oktobru 1992. godine. – Niko mi nije htio reći šta je bilo. U nadi da ću ih naći, jedanaest puta sam dolazio pred džamiju u Zagreb. Čekao sam, ali ništa… – prisjeća se Fikret tragedije. Vjeruje da nijedan putnik namjernik neće moći skrenuti pogled, da ne vidi mermernu knjigu koju je podigao na svojoj zemlji. I zapitat će se zašto baš nevine žene, djeca, od kojih je najmlađi Ernest Bačić ubijen s nepune tri godine.Ove porodice punu 21 godinu čekaju pravdu. Boli ih to što do sada nisu našli niti jednu jedinu kost svojih najmilijih. Zato i nema smiraja i neće ga, prema Fikretovim riječima, biti još dugo, dugo…
Teško oprostiti – Ne zato što je teško oprostiti i preživjeti nego zato što ova država nije zaslužila živote ne samo moje i ovih porodica, već ničije živote… Ova država ima podatke o izvršiocima… a ni do danas niko od njih nije čak ni saslušan… One koji su to trebali uraditi i zločin procesuirati, otvoreno pitam zašto primaju plaću – ogorčen je Bačić.Na otkrivanje spomen-obilježja na kojem je ime njegove majke Fatime, jučer je iz Slovenije u zaselak Gradinu došao i Mirsad Kahteran. Kaže, sa samo jednom porukom – da se ono što se dogodilo, nikad više ne ponovi.
Preživjeli svjedok Jedini preživjeli svjedok stravičnog zločina, bez želje da mu se ime spominje u javnosti, kaže da je čudom ostao živ. Te 1992. imao je samo 15 godina.- Najstariji muškarac u redu za strijeljanje bio je moj sedamnaestogodišnji brat. Prošao sam živu vatru. Oni kojima sam to pričao, nisu vjerovali… Ali, to je istina, i dan-danas mislim da me je Božija sila sačuvala – rekao je ovaj svjedok. (Kliker.info-Avaz)
Komentari