Pohlepni Wall Street još uvijek previsok zid za svjetsku revoluciju?
Oduprijeti se – masovno
Jer, prema najnovijim podacima s volstritskih mega-adresa i globalnih burzi, cijene vrijednosnica, sirovina, kovina i valuta i u protekla su četiri burzovna dana oscilirale u uobičajenim uskim rasponima, ravnajući se – ne prema rastućim masama prosvjednika u najvećim američkim gradovima, nego – prema vijestima o rastućim državnim intervencijama, i u Washingtonu, i u Londonu, Berlinu, Parizu i Bruxellesu, radi spašavanja vodećih zapadnih banaka i kompanija na račun većine poreznih obveznika, radnika, srednje klase i službenika, pa sve većim dijelom čak i na račun nove, sve obrazovanije populacije. Ali, iako je još riječ o mirnim demonstracijama, i to bez velikog vođe i jake organizacije, te o masovnom pokretu bez prethodno zaokružene ideologije, američki prosvjednici – pred internetiziranom svjetskom javnošću – još od 17. rujna sugestivno svjedoče o tome da imaju jedinstvenu, jasnu dijagnozu krajnjih uzroka prve velike financijske, gospodarske i socijalne krize u 21. stoljeću, o kojoj mudre nove elite sustavno šute.
Taj krajnji uzrok prijetećeg rasula, ne samo u Americi, nego širom Zapada, zove se korporativni kapitalizam, u kojem mreža najvećih transnacionalnih zapadnih banaka i energetskih, vojnih, telekomunikacijskih, farmaceutskih i informacijskih kompanija gramzljivo vlada svijetom, držeći u vazalnom odnosu čak i vodeće nacionalne političare. A ekonomski i politički sustav, u kojem se demokracija izokrenula u kleptokraciju, nacionalni premijeri i predsjednici u vodeće marionete nove elite, a 99 posto najkvalitetnijih gospodarskih i financijskih potencijala u privatne mega-posjede jedan posto pripadnika tih neoliberalnih elita, valja žurno mijenjati iz korijena. »Moramo im se oduprijeti – masovno«, ističe jedan od najuglednijih aktivista akcije »Zauzmimo Wall Street«, američki redatelj Michael Moore.
Radikalni zahtjevi
Nakon jasne dijagnoze uslijedili su prvi radikalni zahtjevi: »Želimo novu vladu! Želimo da Amerika izađe iz svih ratova, te da se znatan dio imperijalnog vojnog proračuna preusmjeri u zdravstvo, obrazovanje i javne službe, te u nove velike investicije radi otvaranja više milijuna novih radnih mjesta širom SAD. Želimo progresivnije oporezivanje golemih prihoda nove elite i velikih banaka, koje se nastavljaju bogatiti i usred krize, iz koje ih vade najsnažnije državne intervencije na račun građana i nižih poreznih obveznika u povijesti. U konačnici, želimo graditi novi, miroljubivi svijet, sazdan na pravednijem, multilateralnom poretku.« I, dakako, od samog početka na Wall Streetu, gdje stoluju vodeće američke financijske i bankarske kuće, te većina vodećih burzi, američki su prosvjednici naciljali jasne mete: uz Wall Street, velike multinacionalne banke i kompanije i vlast u Washingtonu, gađat će i MMF, i Grupu 20 najindustrijaliziranijih zemalja, i sve adrese globaliziranog, nehumanog i bankrotirajuće biznisa.
Umrežavanje američkih prosvjeda u raspršene, ali mnogo žešće masovne pobune širom bankrotirajućeg dijela Europske unije, tek slijedi, pa će se u tom kontekstu postupno graditi i međunarodni okvir za udar na središta zapadne financijske i ekonomske moći, koji u Americi već i neki kongresmeni, kao pripadnici te napadnute elite, nazivaju klasnim ratom, s osloncem na Marxovu davnu terminologiju. Preobrazi li se taj mirni klasni rat u znatno masovnije i teško kontrolirajuće prosvjede, a američka i europska dužnička kriza u američko kaotično povlačenje iz Iraka i Afganistana, ili u izbacivanje Grčke iz eurozone, odnosno u povlačenje Njemačke iz eurozone, sve će zamislive opcije postati moguće, što bi moglo značiti da će ovo biti najteža gospodarska i politička kriza u 200-godišnjoj povijesti kapitalizma. Ivo Jakovljević (Novi list)
Komentari