Kliker.info

Pobjeda Dragana Čovića nad Martinom Ragužem u bitki za hrvatskog člana Predsjedništva na netom održanim općim izborima u BiH značit će nastavak otvorenog sukoba s bošnjačkom političkom elitom iz Sarajeva u odnosu na pomirljiviji pristup koji je zagovarao njegov protivnik .Tako se nakon dva mandata Željka Komšića, čiji je legitimitet kao predstavnika hrvatskog naroda HDZ BiH žestoko osporavao, ova stranka vraća u Predsjedništvo BiH. Čović i HDZ BiH smatraju da su Hrvati obespravljeni u BiH te se zalažu za formiranje trećeg entiteta, ali i promjenu izbornih promjena kako bi se poboljšao status najmalobrojnijeg naroda u susjednoj državi.

Zbog takve politike, a posebno suradnje s Miloradom Dodikom, gospodarom Republike Srpske, Čović je na meti brojnih kritičara, posebno iz Sarajeva, u kojem njegovu politiku doživljavaju secesijskom. Čović je došao u sukob i s dijelom Hrvata iz srednje Bosne, posebno tamošnjih franjevaca, koji smatraju da politika zalaganja za treći entitet vodi Hrvate u propast.

Predsjednik HDZ-a BiH Dragan Čović rođen je 1956. u Mostaru u kojem živi sa suprugom Bernadicom, s kojom ima dvije kćerke, Sanju i Danielu. Završio je Strojarski  fakultet, a potom, s vremenom, doktorirao postavši docent na Strojarskom fakultetu. Osim na Strojarskom, predaje na Ekonomskom i Filozofskom fakultetu u Mostaru. Prije ulaska u politiku radio je u mostarskoj tvrtki SOKO, a od 1992. do 1998. bio i generalni direktor ove firme. U HDZ BiH učlanio se 1994.Čovićeva karijera u prvom redu obilježena je korupcijskim aferama i optužbama za enormno bogatstvo. U imovinskoj kartici naveo je da posjeduje stan i kuću u Mostaru, vikendicu te stan u Hrvatskoj u vlasništvu supruge. Čović nema automobil, a supruga vozi Audi 3. Naveo je da je kreditno opterećen s 150.000 KM, a mediji su sredinom 2013. objavili da je uz rijeku Radobolju u Mostaru sagradio vilu vrijednu pet milijuna maraka. Dobri poznavatelji prilika u zapadnoj Hercegovini tvrde da HDZ ondje kontrolira sve sfere života i praktički je nemoguće dobiti posao bez miga iz ove stranke. Nakon učlanjenja u HDZ i Čović je brzo napredovao.

Već 1998. postao je zamjenik premijera i ministar financija u Vladi Federacije Bosne i Hercegovine (FBiH). Za člana Predsjedništva BiH izabran je 2002, ali ga je s te pozicije smijenio visoki predstavnik Paddy Ashdown u martu 2005, nakon što je Sud BiH potvrdio optužnicu protiv njega za zloupotrebu položaja. Tada mu je zabranjeno obnašanje izvršnih političkih funkcija.Političku karijeru nastavio je izborom na mjesto predsjednika HDZ-a BiH odmah nakon odlaska iz Predsjedništva. Tada se razišao s Božom Ljubićem, a on ga je optuživao za izbornu prijevaru, zbog čega je otišao iz stranke i osnovao HDZ 1990. Čović je tada postao predsjednikom HDZ-a BiH iako je Ljubić bio favorit tada još uvijek svemoćnog hrvatskog premijera i predsjednika HDZ-a Ive Sanadera.

Godine 2010. izabran je u Predstavnički dom Parlamentarne skupštine BiH, ali je zauzeo delegatsko mjesto u Domu naroda. Iza sebe ima tri sudska postupka zbog korupcije, ali nijednu presudu. Godine 2005. optužen da je kao ministar financija FBiH primio mito od braće Ivanković-Lijanović i pomogao im izbjeći skoro 30 milijuna konvertibilnih maraka carinskih obaveza.Drugi put se našao pred Sudom BiH 2010, kada je optužen da je zloupotrijebio svoj položaj federalnog ministra financija i s tadašnjim federalnim premijerom Edhemom Bičakčićem nenamjenski potrošio 7,8 milijuna KM iz proračunskih rezervi.Treća optužnica Čovića je teretila da je s ostalim članovima Upravnog odbora Javnog poduzeća Hrvatska pošta i telekom (HPT) donio odluku da se dug, u iznosu od skoro 4,7 milijuna KM, koji je imala ova tvrtka prema tada već nepostojećem Ministarstvu obrane – HVO, prenese na tri privatne firme. Kasnijom naplatom dugovanja spomenute firme su postale većinski vlasnici dionica Eroneta – najprofitabilnijeg telekomunikacijskog dijela HPT-a, navodi se na internetskoj stranici Centra za istraživačko novinarstvo.

U vrijeme kad se to događalo Čović je bio ministar financija FBiH, zamjenik premijera FBiH i predsjednik Upravnog odbora HPT-a. Politički se Dragana Čovića uvijek smatralo tvrdolinijašom unutar HDZ-a u odnosu na proeuropsku struju koja je uglavnom nakon raskola otišla u HDZ 1990. Na ovim izborima glavni konkurent Čoviću bio je upravo Raguž, a on bi zbog svojih pomirljivih stavova i proeuropske politike zasigurno bio draži izbor za Sarajevo i međunarodnu zajednicu. Ipak, pobijedio je Čović.Politički analitičar Enver Kazaz smatra da smo se pobjedom Bakira Izetbegovića i Dragana Čovića te trijumfom nacionalnih stranaka SDA i HDZ u političkom smislu vratili u devedesete godine. ‘U Federaciji BiH Dragan Čović je profitirao na promašenoj politici majorizacije Hrvata Zlatka Lagumdžije pa mu nije ni trebala kampanja jer je Lagumdžija homogenizirao i mobilizirao hrvatske birače’, smatra Kazaz.

S druge strane, nastavlja, politikom trećeg entiteta i neprihvaćanjem sporazuma u Berlinu koji je ponudila Angela Merkel, Čović vodi Hrvate u BiH prema daljnjem političkom sukobu s Bošnjacima i taj bi sukob mogao obilježiti iduće četiri godine u ovoj zemlji. ‘To je najveće iskušenje za ovu zemlju jer je u sporazumu bio ugrađen maksimum pravne imaginacije kao put prema institucionalnoj ravnopravnosti Hrvata, ali je odbijanjem sporazumna Čović očito išao na pobjedu na ovim izborima’, mišljenja je Kazaz.Također, iznosi, dogovorom s Dodikom Čović je podržavio Republiku Srpsku, što je poraz hrvatske politike u BiH. ‘Možemo zaključiti da BiH danas nije u krizi Daytona, nego u krizi Washingtona (Washingtonski sporazum Bošnjaka i Hrvata je temeljni dokument kojim je formirana Federacija BiH, op.a.) i u poziciji smo poraza dviju etnopolitičkih koncepcija i realno govoreći trijumfa RS-a.’ Kazaz smatra da BiH čeka hitno rješavanje ustavne krize uzrokovane presudom u slučaju Sejdić-Finci i rješavanje bošnjačko-hrvatskih odnosa jer će zemlja u suprotnom potonuti još dublje ustavno-politički, a shodno tome socijalno, gospodarski i u svim ostalim segmentima. ‘Poznajući Izetbegovića i Čovića, iskreno sam zabrinut za budućnost BiH’, zaključio je Kazaz.

Ante Srzić (Tportal)