Kliker.info

Svaka priča o legitimitetu u Bosni i Hercegovini, na način na koji to već godinama priča HDZBiH i na koji to kao papagaji ponavljaju svi iz sestrinske HDZ Republike Hrvatske u evropskim institucijama, počiva na ekskluzivitetu političkog predstavljanja po matrici: jedan narod, jedna partija, jedan vođa…

Piše : Svetozar Pudarić (Oslobođenje)

Možda je preciznije reći da iz glavnog zagrebačkog stana filijalnom mostarskom dolazi internacionalna podrška za realizaciju jedinstvene banovinske politike. Ako imamo u vidu cilj – zadržavanje HDZ-a BiH u vlasti i Bosne i Hercegovine u stanju propale države, onda nemamo previše brige da identifikujemo dokle će ovo trajati. Odgovor je jednostavan: dok oni u čije ime se prodaju bijeli bubrezi pod bubrege ne shvate prevaru ili ne isele skroz iz svoje domovine, uglavnom kao nadomjestak za demografske gubitke suhe krive kifle. Jasno je svima da od njenog podebljavanja i pretvaranja u okruglastu pogaču zadugo nema ništa.

Šta je to što nekoj vlasti, a posebno zakonodavnoj, izabranoj na izborima provedenim na osnovu opšteg prava glasa daje legitimitet? Svaki učenik srednje škole danas u cijelom svijetu zna odgovoriti na to pitanje: Broj poslaničkih mjesta u parlamentu dobijenih na osnovu glasova osvojenih na izborima u skladu sa izbornim sistemom propisanim Ustavom i Zakonom. A izbornih sistema ima k’o gljiva ono kad orosi kiša pa samo iskaču svuda uokolo. Obično izborni uspjeh svi povezujemo sa brojem osvojenih glasova, odnosno činjenicom da je za izbornu pobjedu potrebno dobiti više glasova od drugih.

A šta ako Zakon ili Ustav kažu drugačije? Šta ako postoji sistem u kome možete pobijediti iako dobijete manje glasova od nekog drugog? To bi svakako bilo legalno, ali je li taj pobjednik i legitiman? Ako imate kakvih dilema, predlažem da pitate Donalda Trumpa da li je on legitiman. Trenutni predsjednik SAD-a je na ovu poziciju izabran sa gotovo 3.000.000 glasova manje od protivkandidatkinje Hillary Clinton. Možda vam stručnjaci za legitimitet iz HDZ-a BiH daju tačan odgovor na ovo pitanje?

Oni, prije svega, potenciraju da je znak legitimiteta udio u dobijenim glasovima i to onda još vezuju za etničku pripadnost birača. Vratimo se malo SAD-u sa dodatnim pitanjem da li je Afroamerikanac Barack Obama bio legitiman u dva predsjednička mandata s obzirom na to da većinu njegovih glasača ne čine Afroamerikanci? I tu bih volio čuti odgovor HDZ-ovih rasnih stručnjaka za legitimitet.

Bosna i Hercegovina je nešto posebno, kažu “stručnjaci”. Da, ona jeste nešto posebno jer su tako napisali stranci, a potpisale zemlje učesnice u bh. ratu 1992-1995: Hrvatska, Srbija i Bosna i Hercegovina u Parizu 1995. Ipak, ni tako posebna (3 u 2 uz Ostale i građane), nije pretvorena u zbir rasno čistih sastavnica po mjeri nirnberških zakona. Čak ni činjenica, da nije zakonito, već i kažnjivo, prebrojavati krvna zrnca i zagledati u čistotu nacionalne krvne slike građana, ne zaustavlja promicatelje nakaradnih vrijednosti da i dalje insistiraju na etničkoj segregaciji, tvrdeći da za to imaju plebiscitarnu podršku “svoga naroda”.

Teško je to reći šta to kaže narod jer, na sreću, nije dozvoljeno da se glasa na različitim glasačkim listićima prilagođenim nacionalnoj pripadnosti birača. Koje bi to ludilo bilo kad se iz kutija počnu istresati raznobojne kombinacije listića i krene prebrojavanje za osobu A glasalo je x plavih, y crvenih, a zelenih, b žutih… Zatim se na osnovu preovlađujuće nacionalne pripadnosti birača u odnosu na nacionalnu pripadnost kandidata, utvrdi etnička legitimnost. Tek tada, ovjereno legitimnim se počnu dodjeljivati mandati po nekoj, nama još neotkrivenoj formuli atestirane jednakopravnosti.

Ono što narod kaže, ako se koristimo kljakavom statistikom jednakom onoj koju koristi HDZBiH, jeste da ne postoji nikakva plebiscitarna podrška nikome. Ne postoji čak niti onome koga je ova zajednica (nit’ partija, nit’ stranka) istakla kao simbol svoje borbe za legitimnost predstavljanja, namećući duh predstavljanja tamo gdje ga nema. Najlakše je tako, jer duh se ne vidi i ne da opipati, niti podliježe empirijskom dokazivanju. Dovoljno je vjerovati u njega, kao što neki vjeruju u vampire, vukodlake ili sudbinu, a neki da je Elvis živ. Znajući da HDZ u svom dokazivanju polazi od tzv. hrvatskih kantona i općina, onih koje su, recimo, beskorisno proglasile izabranog člana Predsjedništva BiH za nepoželjnog na svojoj teritoriji, odlučio sam da budem na tom kriteriju još strožiji i da vidim kako taj legitimitet o kome priča stožer izgleda u stvarnosti.

U Federaciji BiH ima ukupno 16 općina u kojima je, prema popisu iz 2013, udio Hrvata veći od 78%. U tih 16 općina žive 231.472 Hrvata, odnosno 46,49% svih popisanih Hrvata u Federaciji BiH. U ovih šesnaest općina, u kojima je zbirni udio Hrvata u stanovništvu 92,21%, od ukupno upisana 190.462 birača, na izbore za članove Predsjedništva izašla su 90.742, odnosno 47,64%. Više od polovine birača svoj glas nisu htjeli dati nikome, pogotovo ne onom koji je do sada bio na toj funkciji. Sva istraživanja činjenično su utvrdila da birači ne izlaze na izbore onda kad nisu zadovoljni postojećom vlašću, kojoj ne vide alternativu. Dakle, u ovim najhrvatskijim općinama u FBiH više od pola stanovnika se gnuša kandidata HDZ-a BiH i nema namjeru da ikad glasa za njega. Neki su svoj protest izrazili ubacujući prazan listić, a bilo je i nepismenih koji su nepropisno popunili glasački listić.

To nas dovodi do cifre od 85.382 birača kojima su u ovim općinama glasovi doprinijeli izbornom rezultatu, a što je tek 44,83% upisanih birača. Topi se legitimitet – meščini? U svega tri općine broj važećih glasova prelazi 50%: Ravnom, Kreševu i Širokom Brijegu. U četiri ne dobacuje ni do 40%: Dobretićima, Domaljevcu, Livnu i Neumu, dok u Usori nije dohvatio niti 30%. Podrška kandidatu HDZ-a za člana Predsjedništva BiH iz reda hrvatskog naroda, u odnosu na ukupan broj stanovnika općine samo u jednoj općini prelazi 50% i to u Ravnom, gdje iznosi 56,80% (748 glasova za dr. sci. Čović Dragana). U drugim općinama je većinom ispod četrdesetpostotna podrška: u Tomislav-Gradu 26,37, Livnu 16,33, Usori 20,82, Orašju 30,20, Čapljini 34,46, Ljubuškom 40,51, Posušju 35,72, Širokom Brijegu 44,51, Grudama 44,08. Ako u izbornom zakonu i nije bitno da li ste prešli 50% plus 1 glas, kad je riječ o plebiscitu i plebiscitarnoj podršci, onda je itekako bitno i da li je odziv bio veći od 50% i da li je data podrška veća od 50% plus 1 glas. Kad se svih ovih šesnaest općina, najhrvatskijih u Federaciji sabere, akademik i doktor nauka je dobio podršku nešto više od trećine njihovih stanovnika – 33,70%. Ufff, koliki samo legitimitet!

Kao kontrolni uzorak, na nivou biračkih mjesta, uzeo sam općinu Prozor/Rama. Izabrao sam ona biračka mjesta u kojima živi više od 85% Hrvata. Od 11 biračkih mjesta samo u jednom živi manje od 90% (Ustirama), u sedam preko 98% i tri između 94 i 98%. U naseljenim mjestima obuhvaćenim ovim uzorkom živi 6.739 ili 62,97%, prozorskih/ramskih Hrvata. Na ovim biračkim mjestima izlaznost je bila nešto viša nego u većem uzorku od 16 općina i iznosila je 53,76%, a važećih je glasova bilo 51,58%. Prvi plebiscitarni uvjet ispunjen – izašlo više od 50% birača. Podrška “plebiscitarnom” iznosi 48,86%, što je, na prvi pogled, zamalo pa uspješan plebiscit. Kad se, međutim, pogleda odnos dobijenih glasova i upisanih birača, onda se otkriva dno Ramskog jezera, kao kad se otvori brana pa sva voda uz zaglušujući šum oteče prema Neretvi. Svega 25,21% Ramljaka iz ovog “hrvatskog” dijela općine je podržalo gospodina predsjednika HDZ-a BiH za člana Predsjedništva BiH. Tako to stoji sa legitimitetom i plebiscitarnom podrškom na koju se poziva HDZBiH kad govori o svojoj izgubljenoj trci za člana Predsjedništva. Ali HDZBiH svakako ovu buku diže iz drugih razloga, o čemu sam u više navrata pisao.

Ima i onaj dio priče o legitimitetu da svaki glas treba da vrijedi jednako. Slažem se s tim principom sve dok se on odnosi na tijela koja se biraju proporcionalno i ne predstavljaju mehanizme za zaštitu kolektivnih prava u složenim društvima sa federalnim ili konfederalnim uređenjem. U slučaju Predstavničkog doma bi to morao biti slučaj. Molim ove nabrijane da ne shvataju naziv doma kao dom u kojem sjede predstavnici naroda (to je Dom naroda), ovdje sjede predstavnici stranaka izabrani od građana na osnovu opšteg prava glasa i zastupaju programe svojih stranaka.

Tvrdnju da svaki glas treba vrijediti jednako, primijenimo na izbore za Predstavnički dom. Na izborima se u 12 višečlanih izbornih jedinica dodjeljuju 73 mandata. Ove izborne jedinice su privremeno utvrđene sve “dok entiteti ne osnuju izborne jedinice”, kako stoji u članu 20.13 IZBiH. Broj mandata koji su stajali na izbor je od 3 do 8 u zavisnosti od broja birača upisanih u birački spisak te izborne jedinice. Ta i takva podjela, kao i dodjela mandata ima za svrhu da osigura da svaki glas vrijedi jednako. Tako bi prema papiru trebalo biti. U praksi je nešto potpuno drugačije.

Da mi ne biste baš morali vjerovati na riječ, evo i dokaza da je vrijeme da se federalni Parlament napokon dohvati svog posla, koji već gotovo dvije decenije izbjegava završiti. U izbornoj jedinici 11 (dio Kantona Sarajevo i Bosansko-podrinjski kanton) na 226.940 upisanih birača, bira se 6 poslanika, što znači da je po jedan poslanik utvrđen na svaka 37.823 birača. S druge strane, u izbornoj jedinici 12 (Kanton broj 10) na 65.041 upisanog birača biraju se 3 poslanika, što znači da je po jedan poslanik utvrđen na svakih 21.680 birača. Iz toga proističe da deset Livnjaka vrijedi 17 Goraždana. Ili još plastičnije, da su tri mjesta u izbornoj jedinici 11 “teška” 113.469 građana sa biračkim pravom, što je gotovo dvostruko više nego što ima birača u Kantonu broj 10. Teško je tvrditi da se radi o jednakoj vrijednosti glasa.

Nešto je blaži slučaj izborne jedinice broj 4 (jugoistočni dio TK-a) u odnosu na oba hercegovačka kantona gdje 10 Širokobriježana ili Čitlučana vrijedi kao 14 Živiničana ili Banovićana. Tu su tri mjesta dodijeljena za 102.720 birača, za dvije petine više nego u Zapadnohercegovačkom ili Hercegovačko-neretvanskom kantonu. Da li bi mi stručnjaci iz HDZ-a ili HNS-a ili HazZiUuBiH-a mogli odgovoriti da li je legitimitet poslanika iz Sarajeva ili Tuzle teži, veći, jači od onog koji sa olakšicama nastalim odbijanjem vlasti da izvrši svoju zakonsku obavezu, imaju poslanici iz Kantona broj 10, Zapadnohercegovačkog i Hercegovačko-neretvanskog kantona? Da podsjetim, to je ona vlast u kojoj i sudjeluje i na sve načine se bori da ostane HDZBiH.

Vidim ja, a i svi mi zajedno, da je taj legitimitet čudan stvor koji se migolji i svojim tumačima i krotiteljima… Ko se legitimiteta laća, od legitimiteta će i poginuti.