hamburger-icon

Kliker.info

Paul Krugman : Biti fin prema bogatima i okrutan prema siromašnima !

Paul Krugman : Biti fin prema bogatima i okrutan prema siromašnima !

09 Augusta
15:49 2014

KrugmanP002Preko tri decsetljeća, skoro svi koji nešto znače u američkoj politici slagali su se da veći porezi za bogate i veća pomoć siromašnima škode ekonomskom rastu.Liberali su obično smatrali da se taj kompromis isplati, tvrdeći da treba plaiti određenu cijenu u vidu nižeg BDP-a da bi se pomoglo sugrađanima u nevolji. Konzervativci su, s druge strane, promovirali ekonomiju curenja naniže (tricke-down), tvrdeći da je najbolja politika sniziti poreze bogatima, smanjiti pomoć siromašnima i nadati se da će rastuća plima podići sve čamce.

Piše : Paul Krugman (New York Times)

Ali sada se gomilaju dokazi za jedan novi koncept – naime, da je čitava premisa ove rasprave pogrešna, da zapravo ne postoji nikakav kompromis između pravičnosti i neefikasnosti. Zašto? Točno je da je za funkcioniranje tržišne ekonomije neophodna izvesna mjera nejednakosti. Ali američka nejednakost je postala toliko ekstremna da izaziva veliku ekonomsku štetu. A to s druge strane sugeriše da preraspodjela – to jest oporezivanje bogatih i pomaganje siromašnima – može povećati, a ne smanjiti, stopu ekonomskog rasta.Možda ćete pasti u iskušenje da ovu ideju odbacite kao sanjarenje, nekakav liberalni ekvivalent desničarske fantazije da smanjivanje poreza bogatima zapravo povećava porezne prihode. Međutim, postoje solidni dokazi, iz organizacija poput Međunarodnog monetarnog fonda, da visoka nejednakost koči rast i da redistribucija može biti dobra za ekonomiju.

Početkom ovoga tjedna, ovaj novi stav o nejednakosti i rastu podržala je bonitetna agencija Standard & Poor’s, koja je objavila izvještaj gde se potvrđuje stav da visok stupanj nejednakosti koči rast. Agencija je sumirala rad drugih ljudi, nije vršila svoja istraživanja, i ne morate njen sud shvatiti kao višu istinu (prisjetite se njenog besmislenog snižavanja rejtinga američkog duga). Izvještaj, međutim, pokazuje koliko je ovaj novi stav o nejednakosti ušao u glavni tok. U ovom trenutku, nema razloga za vjerovanje da ugađanje onima kojima je već ugodno i kažnjavanje već kažnjenih pospješuje rast, ali ima mnogo razloga da se vjeruje u suprotno.

Konkretno, ako sistematski pogledate međunarodne podatke o nejednakosti, preraspodjeli i rastu – što su učinili istraživači iz MMF-a – vidjet ćete da je niži novo nejednakosti povezan sa bržim, a ne sporijim rastom. Pritom, redistribucija prihoda na razini karakterističnoj za razvijene zemlje (u čemu je Amerika mnogo ispod prosjeka) „čvrsto je povezana sa višim i trajnijim rastom“. To jest, nema dokaza da se obogaćivanjem bogatih povećava bogatstvo države u cjelini, ali snažni dokazi ukazuju na prednosti smanjenja siromaštva siromašnih.

Ali kako je to moguće? Zar oporezivanje bogatih i pomaganje siromašnima ne smanjuju poticaje za stjecanje novca? Pa smanjuju, ali poticaji nisu jedini važan čimbenik ekonomskog rasta. I jednake mogućnosti su također presudne. A ekstremna nejednakost mnogima onemogućava da ispune svoj potencijal.Razmislite o tome. Imaju li talentirana djeca iz siromašnih američkih obitelji istu šansu da iskoriste svoj talent – da steknu pravo obrazovanje, da slijede pravi put u karijeri – kao djeca rođena na višoj ljestvici? Naravno da ne. Štoviše, to nije samo nepravedno, nego je i skupo. Ekstremna nejednakost podrazumijeva rasipanje ljudskih resursa.A državni programi koji smanjuju nejednakost mogu učiniti narod u cjelini bogatijim, smanjujući to rasipanje.

Uzmimo, na primjer, ono što znamo o bonovima za hranu, vječnoj meti napada konzervativaca koji tvrde da bonovi smanjuju poticaje za nalaženje posla. Povijesni dokazi zaista ukazuju da dostupnost bonova za hranu u nekoj mjeri umanjuje radnu spremnost, naročito samohranih majki. Ali ujedno sugeriraju i da su Amerikanci koji su u djetinjstvu imali pristup bonovima za hranu odrasli u zdravije i produktivnije ljude od onih koji ih nisu imali, što znači da su dali veći ekonomski doprinos. Svrha bonova za hranu bila je ublažavanje bijede, ali može se osnovano pretpostaviti da je ovaj program bio dobar i za američki ekonomski rast.

Isto će se, rekao bih, pokazati i za Obaminu zdravstvenu reformu. Subvencionirano osiguranje navest će neke ljude da smanje broj radnih sati, ali će također povećati produktivnost Amerikanaca koji konačno dobijaju zdravstvenu zaštitu koja im treba, da i ne spominjemo bolje korištenje njihovih sposobnosti, jer mogu promijeniti posao bez straha da će ostati bez osiguranja. Sve u svemu, reforma zdravstva će nas vjerojatno učiniti bogatijim i sigurnijim.Hoće li ovaj novi pogled na nejednakost promijeniti našu političku debatu? Trebalo bi. Biti fin prema bogatima i okrutan prema siromašnima, kako se ispostavilo, nije ključno za ekonomski rast. Naprotiv, ako naša ekonomija bude pravičnja, bit će i bogatija. Dosta je curilo naniže, vrijeme je da krene naviše.

Podijeli

Jedan komentar

  1. Zonia
    Zonia 24 Augusta, 22:45

    Žalosna istina. Na ovom fauktletu zaista u velikom broju slučajeva nije u pitanju nerad i neučenje. Studenti mjesecima uče i umiru u knjižnici, onda dođu na ispit i padnu bez razloga (odnosno, citiram: kolegice, tako piše u knjizi, ali meni se ne sviđa kako je napisano ). Sramota! ja sam lani razmisljala da li da zamrznem godinu nekako, ili odustanem od studiranja zbog 1 nepoloženog predmeta. Razlog? Nezaposlena i bolesna mama, tata također bez posla. Rješenje mijenjanje poslova i rad cijelo ljeto po 12-14 sati da bi svojoj obitelji donekle pomogla (dok su djeca imućnijih obitelji izlazila vani i zabavljala se), a na kraju opet nema dovoljno da bi omogućila nastavak studiranja. Kako nastaviti studiranje? Normalno, zadužiti se i platiti njihove bezobrazne cijene. Ako se ispišem s fakulteta, kako nastaviti dalje, s obzirom da nije situacija uvijek bila ovakva i da nemam struku već završenu gimnaziju? Trud koji je potreban da bi se očistila godina i riješile sve obaveze je neupitan, ali neki od nas se ne mogu posvetiti isključivo učenju i uživati u životu. Ako netko radi duple smjene, od 8 ujutro, do 22 h navečer (uključujući vikende i praznike), uz to još i putuje sat ipo do posla u jednom smjeru, jako je teško riješiti sve opsežne i teške pravne predmete u godini dana (pogotovo na 2.godini). I nisam jedina s takvom situacijom. Toliko o jednakim pravima na studiranje :/

    Odgovori

Napiši komentar

Kliknite ovdje da poništite odgovor.

Vaša e-mail adresa neće biti objavljena.
Obavezna polja su označena *

Idi na alatnu traku