Kliker.info

Plan, prema izraelskim izvorima koje navodi Haaretz, ima podršku Bijele kuće, a predviđena uprava blisko bi sarađivala s Izraelom, Egiptom i Sjedinjenim Američkim Državama. Ovaj dokument jasno stavlja do znanja da bi GITA imala “najviši politički i pravni autoritet nad Gazom tokom prijelaznog perioda”, čime bi faktički suspendirala palestinsko samoopredjeljenje u korist međunarodnog nadzora.

Jedna od istaknutih figura u ovom planu je Aryeh Lightstone – američki biznismen, rabin i bivši savjetnik američkog ambasadora u Izraelu Davida Friedmana. Lightstone je ključni akter u stvaranju Gaza Humanitarne Fondacije (GHF), mehanizma za distribuciju pomoći koji su podržali SAD i Izrael, a koji je preuzeo ulogu UN-a u Gazi. GHF je, međutim, naširoko osuđivan. Ljekari bez granica ga opisuju kao “sistem institucionalizirane gladi i dehumanizacije”, a hiljade ljudi ubijene su na njegovim lokacijama. Lightstone je oštar kritičar UN-a i zagovarač ideje da Hamas mora biti uklonjen prije nego se uopće razmatra bilo kakvo rješenje s dvije države.

Blisko je povezan i s Jaredom Kushnerom, zetom bivšeg američkog predsjednika Donalda Trumpa, koji je također navodno uključen u izradu plana. Kushner je više puta govorio o “vrijednosti obalne imovine” Gaze, ukazujući na potencijalnu privatizaciju i komercijalizaciju teritorije u potpunosti razorenog područja.

Još jedna ključna figura u Blairovom krugu je egipatski milijarder Naguib Sawiris, poznat po svom bogatstvu u telekomunikacijama, rudarskoj industriji i svojim vezama s elitama od Kaira do Saint Tropeza. Sawiris ima dugu istoriju ličnih i poslovnih odnosa s Tonyjem Blairom. Njihovo prijateljstvo uključuje susrete na privatnim jahtama, luksuznim vilama i zabavama na grčkim ostrvima. U Egiptu se Sawiris pozicionira kao “slobodno-tržišni puritanac”, često kritikuje vojnu kontrolu nad ekonomijom, ali bez suštinskog otklona od neoliberalnog modela. Nakon Arapskog proljeća osnovao je liberalno-desničarsku stranku Slobodni Egipćani, a snažno se protivi Muslimanskoj braći.

Ipak, njegovo političko djelovanje često je u neskladu s njegovim poslovnim praksama. Njegov nedavni pokušaj osnivanja medijske platforme za mlade u Dubaiju spektakularno je propao samo nekoliko sedmica nakon lansiranja, ostavljajući osoblje bez posla i prava. Istovremeno, njegovi kontakti s Ujedinjenim Arapskim Emiratima, koji snažno ulažu u Egipat i dijele viziju Gaze kao kapitalističke zone slične Dubaiju, čine ga ključnim saveznikom u regionalnoj mreži utjecaja koja stoji iza Blairove inicijative.

Treći potencijalni član odbora, Marc Rowan, jedan je od najbogatijih finansijera s Wall Streeta i izvršni direktor Apollo Global Managementa, kompanije s više od 800 milijardi dolara imovine pod upravljanjem. Rowan se otvoreno identifikuje kao cionista i donator izraelskih vojnih i političkih interesa. Tokom jednog intervjua u Tel Avivu prošle godine, izjavio je da je “Izrael naše utočište” i da su Jevreji “izabrani narod”, jasno izražavajući podršku izraelskoj vojnoj akciji u Gazi, koju je nazvao “pravednim ratom”.

Nakon napada Hamasa 7. oktobra 2023, Rowan je iskoristio svoj utjecaj da smijeni predsjednicu Univerziteta u Pennsylvaniji jer nije dovoljno odlučno osudila napad. On je kampanje i proteste solidarnosti s Palestincima na američkim univerzitetima opisao ne kao antisemitizam, već kao “antiamerikanizam”. Njegova uloga u oblikovanju javnog diskursa i institucionalnih politika pokazuje koliko duboko američki kapital može intervenisati u političke narative – i to ne samo u SAD-u, već i na Bliskom istoku.

U ovom društvu potencijalnih upravitelja Gaze, jedino ime koje ne izaziva ozbiljne kontroverze jeste ono nizozemske diplomatkinje Sigrid Kaag. Iskusna UN-ova zvaničnica, služila je kao visoka humanitarna i rekonstrukciona koordinatorica za Gazu od kraja 2023. do sredine 2025. godine. U intervjuima je otvoreno govorila o stravičnim razmjerama razaranja i nazvala situaciju “zločinom koji će progoniti cijelo čovječanstvo”. Kaag je upozorila na “oružanu upotrebu pomoći” i oštro kritikovala prelazak distribucije iz ruku UN-a u ruke GHF-a, uz tvrdnju da optužbe o Hamasovom prisvajanju pomoći nikada nisu dokazane.

Upozorila je i na retoriku koja Gazu vidi kao tržišnu priliku: “Došli smo do tačke u kojoj se pojavljuju prijedlozi poput – pretvorimo Gazu u Rivijeru – uz ideju da bi ljudi trebali ‘dobrovoljno migrirati’.” Njen jasan otpor ideji ekonomske kolonizacije kroz kapitalističku obnovu bez političkog rješenja čini je rijetkom savješću unutar ovog plana.

Dok Blair i njegovi partneri zamišljaju Gazu kao eksperimentalnu zonu kapitala, kontrole i “neutralne uprave”, palestinski narod se u potpunosti izostavlja iz procesa odlučivanja. Četiri strane figure – milijarder, rabin, desničarski investitor i UN-ova diplomatkinja – određuju budućnost teritorije koja je preživjela opsadu, bombardovanja i kolektivnu traumu.

S obzirom na nedostatak palestinske uključenosti, jasnu povezanost s interesima izraelske politike i prisutnost figura koje su otvoreno neprijateljski nastrojene prema međunarodnim mehanizmima zaštite ljudskih prava, Blairova vizija izgleda više kao projekt postkolonijalnog upravljanja nego kao iskrena obnova razorene zajednice.

Gaza, u ovom narativu, prestaje biti dom za milione ljudi i postaje eksperiment za elitne igrače koji je vide kao “obalu s potencijalom”, a ne kao simbol otpora i bola. I dok se planovi kroje daleko od očiju onih koji bi njima trebali biti upravljani, ostaje otvoreno pitanje: hoće li budućnost Gaze biti oblikovana po mjeri miliona obespravljenih – ili po viziji milijardera koji nikada nisu kročili među ruševine?

Vedran Drljewvić (Forbes)