Od bosanskih kraljeva do pustoši : Lekciju o nekadašnjem sjedištu bosanskih kraljeva u školi u Kraljevoj Sutjesci uskoro neće imati ko više slušati !
Kraljeva Sutjeska je nekada vrvjela od ljudi i života; sada je u ovom kraljevskom mjestu zaposlena samo jedna mlada osoba, a školu pohađa tek osmero djece.Jelena, koja je završila frizersku školu, ne radi u struci, ali je ipak sretna što je zaposlena kao konobarica u kafiću pored Kaknja, jer je ona jedina je mlada osoba iz Kraljeve Sutjeske koja ima posao.
“Teška je situacija, pogotovo za mlade u Kraljevoj Sutjesci. Ja radim već pet mjeseci u kafiću, ali drugi ne rade”, kaže ova 21-godišnjakinja iz mjesta koje je, s trvđavom Bobovac, bilo nekadašnje sjedište bosanskih vladara iz dinastije Kotromanić.
Ipak, od slavne prošlosti s kraljevima Stjepanom Tomašem, Tvrtkom II te kraljicom Katarinom danas je ostala samo pustoš, objašnjava nam Juraj Jurjević.On je sa 23 godine najmlađi predsjednik mjesne zajednice Kraljeva Sutjeska, posao koji, kaže, obavlja volonterski, jer se niko nije htio prijaviti.
“Može se izbrojati na prste koliko je mladih ostalo. Možda nas dvadesetak. Samo Jelena ima potpisan ugovor za posao, a ostali rade ‘na crno’ ili nešto sezonski. Ja zaradim neki džeparac, ali nedovoljno da bih izgradio sebi život ili možda nekad zasnovao obitelj.”
U ovom mjestu, koje je poznato i po franjevačkom samostanu, podignutom početkom 14. stoljeća, i džamiji iz 15. stoljeća, ali i po ljubaznosti i gostoprimivosti ljudi, prije rata je bilo 850 stanovnika. Danas tu živi 220 ljudi, i to, kako kaže Jurjević, većinom penzionera.
Dok šetamo kroz Kraljevu Sutjesku pokazuje nam oronule zgrade, zatvorene prodavnice s prljavim prozorima iza kojih vire stari zahrđali šporeti i bijela tehnika. Kaže da ih on tako oduvijek pamti, ali da su mu roditelji pričali da se u prodavnice nekada nije moglo ući od gužve.
Prisjeća se da je, kada je bio mlađi, u školi pored rječice Trstionice, koja protiče kroz Kraljevu Sutjesku, bilo više od 1.000 djece, a danas na nastavu ide njih osam, i to od prvog do četvrtog razreda. Najesen u novu školsku godinu neće biti upisano nijedno dijete.
Nošnja stara 100 godina
Dobrih dana, kako ih nazivaju, sjećaju se Nada, Veseljka i Gordana, koje nas dočekuju u Domu kulture, koji je centar dešavanja u ovom mjestu.
Obučene u tradicionalnu gradsku nošnju staru više od 100 godina, koju su naslijedile od svojih baka, kažu da je prije bilo lijepo živjeti u Kraljevoj Sutjesci.
“Sjećam se, izađemo, pa odemo na ćevape, pa na kafu, onda šetamo, a na ulici kujundžije iznose nakit na štandove i sve je puno ljudi. Sada nema ništa”, s uzdahom govori Nada.
“Mnogi su ljudi radili u rudniku, bilo je raznih firmi, išlo se u inostranstvo raditi, ali nikada nije bilo ovako masovno da su ljudi odlazili i nisu se vraćali. Iza rata se vratilo nešto ljudi, a onda su otišli jer nije bilo posla”, ističe Gordana.
Veseljka je bila jedna od Sutješčana koji su rasuti po cijelom svijetu, ali se ipak odlučila vratiti u penzionerskim danima.
“Djeca, naravno, nisu htjela doći. Ovdje, kada im roditelji umru, djeca neće više ni dolaziti”, dodaje.
“Nekada su ovdje kraljevi jeli zlatnim kašikama i vilicama. Od kraljeva do pustoši – to vam je naša sudbina”, zaključuju.
Pustoš nekada razbiju turisti, koji obilaze kraljevsko uporište Bobovac, a ove žene zarade koji euro izdajući im sobe za smještaj. Kažu da mjesto oživi i tokom vjerskih praznika, kada hodočasnici dolaze u crkvu u sklopu franjevačkog samostana, u kojem se nalaze mnogobrojne dragocijenosti, između ostalog i stare vrijedne knjige pisane bosančicom.
Preko puta samostana nalazi se “Brkin dućan”, jedina prodavnica u ovom mjestu, gdje jutra družeći se provode penzioneri, čekajući da se otvori jedini kafić, koji radi tek od popodnevnih sati.
Na pitanje kako ide posao, prodavač u šali spremno odgovara: “Odlično. Nemam konkurencije.” Ipak, ozbiljno dodaje da prodaja slabo ide te da ga jedino “izvlače vjerski praznici”.
Rasprave u Brkinom dućanu
Jurjević pozdravlja Sutješčane koji su se okupili u “Brkinom dućanu”, posebno svog učitelja iz osnovne škole.
“Evo mog učitelja, on najbolje zna kako je prije bilo”, kaže Jurjević, a prosvjetni radnik, sada u penziji, Slobodan Bojević počinje pričati kako je u to mjesto 70-tih godina došao iz Crne Gore.
“Nekada je u našu školu išlo 1.193 učenika, od prvog do osmog razreda, bile su dvije smjene i jedna međusmjena, a radila su 52 prosvjetna radnika. Sada ima samo jedna učiteljica.”
“Mogu vam reći da je ovo sada mjesto iznemoglih i starih ljudi”, govori Bojević, dok s dvojicom Sutješčana raspravlja o lošoj situaciji.
“Meni su rekli da će sada doći Kolinda”, kaže jedan od njih, misleći na novu hrvatsku predsjednicu Kolindu Grabar Kitarović, dok mu ostali dobacuju da ga je “neko dezinformirao”.
“Ma dolazili su ovdje bh. političari iz državnog vrha, i ovi iz Hrvatske, koji često doniraju nešto, ali nema ljudi, ne vraćaju se”, kažu. Ipak, započinju priču o “lakšim temama”, raspravljajući o nogometnim klubovima za koje navijaju.
“Meni je Zvijezda najdraža”, kaže jedan od njih.
“Ne kaže se Zvijezda, nego Zvezda”, odgovara Bojević.
Sutješčane, koji pričom o sportu razbijaju sumornu sadašnjost, ostavljamo dok im učitelj u penziji pedagoški nastavlja predavanje o “pravilima mijenjanja vlastitih imenica”.
Lekciju o nekadašnjem sjedištu bosanskih kraljeva i njihovoj slavnoj prošlosti u školi u Kraljevoj Sutjesci uskoro neće imati ko više slušati, jer ovo nekada živo mjesto polako izumire.
Vedrana Maglajlija (Aljazeera)
Komentari