Kliker.info

Kad odlazim na požarište, žena me ispraća riječima: “Čuvaj se.” Zna da ne smije od mene tražiti da ostanem doma, iako bi joj to bilo draže. A kad se vraćam kući, čeka budna i trči mi u zagrljaj.Riječi su to kojima dobrovoljni vatrogasac Ivo Pecotić, zapovjednik DVD-a Smokvica, opisuje što proživljavaju obitelji neustrašivih gasitelja koji su ovog tjedna Dalmaciju obranili od vatrene stihije. Kako navodi ovaj hrabri vatrogasac, njegovu borbu s vatrom ipak teže podnosi sedmogodišnja Antonia, starija od dvije kćeri, koja ovaj put nije bila na Korčuli kad je požar krenuo.

Antonijine suze

– Na otok se vratila drugog dana požara i na putu do kuće zaustavili su se pokraj mene. Ja sam bio na terenu, blizu ceste. Lijepo smo se pozdravili i izljubili pa su je odveli kući. Međutim, prizori gorućeg otoka i mene uz požarište toliko su je se dojmili da je ostala potresena, te je počela plakati čim je ušla u kuću. Majka je nije mogla smiriti. Zazivala je mene i preplašeno plakala. Morao sam na tren doći kući da je umirim. Čim me je vidjela, zaspala je – razdragano se prisjetio naš sugovornik.

Dobrovoljnom vatrogasnom društvu 30-godišnji se Ivo pridružio još kao 16-godišnjak, a stekavši zvanje strojarskog tehničara, ubrzo se prekvalificirao za profesionalnog vatrogasca, te je već 2004. godine postao zapovjednik DVD-a Smokvica. Uz oca koji je, otkad Ivo pamti, bio član istog DVD-a, takva mu odluka nije bila strana ni teška.

Na naše pitanje što ga je nagnalo da se posveti toj nesebičnoj i opasnoj aktivnosti, Ivo odgovara:
– Ima tu svega pomalo. Dijelom je to fascinacija iz djetinjstva, kada sam s divljenjem i oduševljenjem promatrao vatrogasna vozila. Sigurno je privlačan i adrenalin, uzbuđenje zbog opasnosti s kojom se suočavamo, ali presudna je ipak bila želja da se pomogne zajednici. Da se učini dobro djelo i bude od koristi društvu. A na kraju svega, i ekipa je dobra – istaknuo je zadovoljno.

Kao najtežu intervenciju u kojoj je sudjelovao Ivo je izdvojio neuspjeli pokušaj spašavanja jednog broda od potonuća po olujnome moru, ali kao najzahtjevniji zadatak ipak navodi požar koji je prošle subote započeo na Korčuli i alarmirao vatrogasce iz cijele države. Naš je neumorni dobrovoljac u pet dana spavao desetak sati, baš kao i većina njegovih kolega koji su protekle dane i noći proveli u borbi s plamenim jezicima, a dvije noći uopće nije spavao.

Druga strana priče

– Kad ulazim u vatru, u glavi sebi stalno ponavljam: “Samo pazi na sebe i ljude”, jer mene će zvati njihove žene, majke i očevi ako se oni ne budu javili na mobitel. Na vrućini izdržiš koliko treba. Ako treba, tri dana uzastopno. To se ne pita. U obrani od ovog požara svi smo bili zajedno, jedan uz drugoga. Želim posebno pohvaliti sve DVD-ove s otoka, jer smo funkcionirali u savršenoj slozi i koordinaciji. Bili smo kao jedan. A zahvalio bih i svim vatrogascima s kopna i drugih otoka koji su nam pritekli u pomoć. Zahvaljujući njihovu odazivu i neustrašivosti, Korčula je spašena – ističe Pecotić.

Ovaj Smokvičan navodi kako je tijekom tjedna primio pozive iz svih krajeva države. Zvali su ga, kako kaže, zapovjednici raznih udaljenih DVD-ova i govorili da su spremni i čekaju njihov poziv, pa Ivo koristi ovu priliku da i njima zahvali na potpori. Riječi hvale ovih dana tako pršte sa svih strana. Domaći su vatrogasci po tom pitanju vjerojatno najbolje prošli, jer su im susjedi donosili hranu i piće na teren, znajući gdje ih mogu pronaći.
– No, postoji i druga strane te medalje – navodi naš sugovornik.

– Ja ne znam što je to zločesto u ljudima, da samo gledaju kako prigovoriti. Čak i lažu. Prva glasina koja je počela kružiti, sjećam se, bilo je da smo na intervenciju kasnili pola sata. A ja znam da to nije istina, jer sam igrom slučaja od izvora požara bio udaljen nekoliko minuta i stigao sam tamo među prvima. Pa nas onda napadaju da smo birali kome hoćemo, a kome nećemo braniti masline…
znao sam…

Ima svega. Ima dobrih ljudi koji dođu i pomognu, a ima i onih koji samo prigovaraju i nikad nisu zadovoljni, ali isto zovu u pomoć kad im zagusti – požalio nam se ovaj dobrovoljac.
Kad ne gasi požare, ili ispumpava vodu, odnosno radi na svakodnevnim poslovima u DVD-u, ovaj otočanin lovi ribu. Ivo je s 18 godina otvorio obrt, digao kredit i uz pomoć roditelja kupio dva broda: koćaricu i plivaricu.
– To je moja druga ljubav. Odmalena sam znao da ću biti ribar i vatrogasac. Taman je krenulo s ribom kad je izbio ovaj požar. Neka se sad malo sve primiri pa ću opet u ribe. Jedva čekam zaploviti – kazao je za kraj.

Tanja Giovanelli (Slobodna Dalmacija)