Kliker.info

Nisam gledao izvorno na Federalnoj televiziji prilog o stanovima, nekretninama lidera političkih stranaka koji tvore ono što se kolokvijalno naziva parla­mentarnom većinom; pratio sam, ne bez osvetničke sla­dostrasti reagiranja/demantiranja šampiona naše dru­štveno-političke golgote.Jedan od prozvanih za stam­beno-infrastukturno-komunalno profiterstvo, Sul­ejm­an Tihić, promptno je reagirao na “tendenciozan i zlona­mjeran“ prilog na FTV-u. Sve na stranu, Tihiću se ne smije osporiti pravna potkovanost i proceduralna umješnost. I o tome bi on trebao voditi računa više od podle i znatiželjne, skoro pa krvoločne javnosti: stan od 150 kvadratnih metara u Importanne centru, u koji se prije godinu dana uselio lider Stranke demokratske akcije Tihić, na njegovu žalost, ne košta 180-200 hiljada maraka, nego mnogo, mnogo više: brat bratu pola miliona maraka.

U zgradu “Importanne centra“ Sulejman se Tihić preselio iz stana u Alipašinoj ulici (centar Sarajeva, naravno); prije toga mu je, dok je bio poslanik u Narodnoj skupštini Republike Srpske odobreno stotinjak hiljada maraka da obnovi obiteljsko imanje u Bosanskom Šamcu. U svom trenutačnom obiteljskom leglu, “Importane centru“, Tihić je prisiljen dijeliti stubište, komunalije sa neposrednim susjedom Fahrudinom Radončićem.Kada ga se pita o stambenim, papreno skupim stambenim akvizicijama, predsjednik SDA će se pravnički čisto, nedvojbeno, uvjerljivo, moralno nadm­eno, dakle nečisto a pratktički odvratno, pozivati na rodbinu, sestre, djecu, rođake: svi su oni bili stari superiorni begovi iz Bosanskog Šamca, vlasnici “pola Sarajeva“: drugu polovinu većinski je kontrolirala familija Izetbegović.Što uopće ne mora biti netačno: postoji u zavjereničkoj teoriji ozbiljan retro kompleks: vraćamo ono što nam je oduzeto.

Šta mu je (p)oduzeto, od čega je lišen, emocionalno i vlasnički amputiran Sulejman Tihić? Na to se Tihić može žaliti tek kada Poreznoj upravi Federacije uplati porez za “promet nekretnina“, dakle kupovinu stana čija je tržišna vrijednost veća od pola miliona maraka.U sarajevskim sudovima aktuelan je i prilično živ proces – kako se Sulejman Tihić uselio nakon rata u srpski stan u stambenoj zgradi na Darivi: oštećena familija tuži, a Tihić se u sudskim procesima pojavljuje kao svjedok-pokajnik. Moguće da je sve skupa zakonski prihvatljivo, ali moralni aspekt cijele te vratolomije ne priliči šefu jedne ozbiljne političke stranke.Ima jedna zločesta, fatalna, ne mora automatski značiti netačna, nesolidna i nedovoljno čvrsta priča: Alija Izetbegović je znao (dojavili mu) da će biti teškog, istrebljujećeg rata u Sarajevu: zbog toga je Izetbegović, brižni babo, (po)stavio sina Bakira na dalekosežno važno mjesto: direktora Zavoda za izgradnju Kantona Sarajevo – da sanira posljedice agresije.

Navodno je Zavod kojim je upravljao Bakir Izetbegović đuture, ili ciljano, podijelio hiljade stanova: ogromna je to bila koncentracija moći okupljena u samo jednoj familiji – Izetbegovića.Izetbegovići su, tradicionalno, nesolidna, pravu i pravnom poretku nesklona obitelj: eventualno im refleks proradi u vezi sa nekretninama: kako je “otac nacije“, Alija Izetbegović osmislio. Ni tu stvar, na koncu, rahmetlija sa Kovača, Izetbegović, nije do kraja raspetljao: neko je toksičnim parama platio komu­nističkom tehnomenadžeru sa Sokoca Milanku Renovica da mu se bošnjački lider, Izetbegović, legalno uselili u stambenu zaostavštinu.Ima li ijedan angažiran, manje ili više, bošnjački intelektualac a da nije zauzeo tuđi stan u centru Sarajeva? Teško. Kako će pametnjakovići, bošnjački, naravno, pro­mišljati socijelnu scenu, ako nisu u žiži – dakle u tuđem stanu u centru Sarajeva.

Uglavnom, i vlast i opozicija u Sarajevu posljednje su se dvije decenije gložili, tukli za stambene prostore.Lider vladajuće partije, socijademokratske, koja bi trebala biti alternativa pohlepnim neotranzicijskim elitama, Zlatko Lagumdžija, dokazuje da je desetak stanova, od Sarajeva do Dubrovnika, stekao u zakonski propisanoj proceduri. Što je moguće i tačno. Ko stanuje u stanu koji je sarajevski Ekonomski fakultet sa više od stotinu hiljada maraka, u ulici Čemaluša, donirao perspektivnom profesoru  Lagumdžiji?Ima Lagumdžija stan, mat­e­rin, ćaćin, što je fenomenalno, idealno, i punac mu se aktivno uključio u taj bankovno-dužnički aranžman.Može biti da se ja slabo razumijem u novonastale okolnosti, da me je važan edukacijski talas promašio, zaobišao, ali pitanje koje želim kandidirati je, mislim, i osnovano i legitimno: je li cijela priča u posljednjih dvadeset godina, od ratova i zločina, “spuštena“ na najbanalniju ravan: stambeno-komunalnu?Nezaj­ažljiva pohlepa prema “nekretninama“, surovi stambeni prag­mati­z­am ne dopušta nam luksuz da budemo ravnodušni… Senad Avdić (Slobodna Bosna)