hamburger-icon

Kliker.info

Nobelovac Stiglitz nakon Davosa : Poruka se nije promijenila: „Pohlepa je dobra“

Nobelovac Stiglitz nakon Davosa : Poruka se nije promijenila: „Pohlepa je dobra“

05 Februara
00:00 2018

Prisustvovao sam godišnjoj konferenciji Svjetskog ekonomskog foruma u Davosu u Švicarskoj – gdje se takozvane globalne elite sastaju da raspravljaju o svjetskim problemima još od 1995.Svijet muče gotovo nerješivi problemi. Nejednakost je u porastu, naročito u zemljama sa naprednom ekonomijom.

Piše : Joseph Stiglitz (Project Syndicate)

Digitalna revolucija, uprkos svom potencijalu, sobom nosi i ozbiljne rizike po ugrožavanje privatnosti, bezbjednosti, poslova i demokratije – što su izazovi koji su ujedinjeni sa rastućim monopolom moći nekoliko američkih i kineskih giganata, uključujući Facebook i Google. Klimatske promjene su prerasle u egzistencijalnu prijetnju cijeloj globalnoj ekonomiji kakvu poznajemo.

Možda su od ovih problema, međutim, još depresivniji odgovori na njih. Sigurno je da, u Davosu, direktori iz cijelog svijeta većinu svojih govora započinju ističući važnost vrijednosti. Njihove aktivnosti su, kako tvrde, usmjerene ne samo na povećanje profita za vlasnike dionica, nego i na kreiranje bolje budućnosti za njihove radnike, zajednice u kojima oni rade i svijet u cjelini. Čak su verbalno spremni i da odgovore na rizike koje nose klimatske promjene i nejednakost.

Ali, nakon njihovih govora ove godine, svaka preostala iluzija da su vrijednosti ono što motiviše direktore u Davosu je raspršena. Rizik koji njih izgleda najviše zabrinjava je populistička reakcija protiv takve vrste globalizacije kakvu su oni oblikovali – i od koje su imali neizmjernu korist. Ne iznenađuje to što ove ekonomske elite jedva da poimaju do koje mjere je taj sistem iznevjerio velike dijelove populacije u Evropi i Sjedinjenim Državama, učinivši da stvarni prihodi domaćinstava stagniraju i prihodi radnika znatno opadaju. U SAD, očekivani životni vijek je manji već drugu godinu za redom; među onima koji imaju samo srednjoškolsko obrazovanje, njegovo smanjenje traje mnogo duže.

Ni jedan od američkih direktora čiji sam govor slušao (ili o kojem sam nešto čuo) nije spomenuo netrpeljivost, mizoginiju ili rasizam predsjednika Donalda Trumpa, koji je prisustvovao događaju. Ni jedan nije spomenuo nemilosrdni tok neukih izjava, otvorenih laži i naglih postupaka koji su podrili ugled američkog predsjednika – a samim tim i SAD – u svijetu. Niko nije spomenuo napuštanje sistema za utvrđivanje istine, i istine same po sebi.

Zaista, niko od američkih korporativnih titana nije spomenuo redukcije koje je administracija uvela na finansiranje nauke, koja je tako važna za jačanje komparativne prednosti američke ekonomije i podršku porastu životnog standarda Amerikanaca. Ni jedan nije spomenuo to što Trumpova administracija odbacuje međunarodne institucije, niti napade na domaće medije i pravosuđe – što se može smatrati za napad na sistem kočnica i ravnoteža koji podupire američku demokratiju.

Ne, direktori u Davosu su oblizivali usne zbog zakona o poreskim olakšicama koji su Trump i republikanci u Kongresu nedavno odobrili, a koji će donijeti stotine milijardi dolara velikim korporacijama i bogatim ljudima koji ih poseduju i vode – ljudima kao što je sam Trump. Oni nisu zabrinuti zbog činjenice da će isti taj zakon, kada bude u potpunosti primijenjivan, dovesti do povećanja poreza za najveći dio srednje klase – grupe čija se bogatstva smanjuju posljednjih tridesetak godina.

Čak i u njihovom suženom materijalističkom svijetu, u kojem je rast važniji od svega, Trumpov poreski zakon nije vrijedan proslave. Na kraju krajeva, on će umanjiti poreze na spekulacije nekretninama – što je aktivnost koja nigdje nije dovela do održivog razvoja, ali je svuda doprinijela povećanju nejednakosti. Zakon također nameće poreze za univerzitete kao što su Harvard i Princeton – koji su izvori mnogobrojnih važnih ideja i inovacija – i ovest će do niže javne potrošnje na lokalnom nivou u dijelovima zemlje koji su napredovali, upravo zato što je investicije u obrazovanje i infrastrukturu učinio javnim. Trumpova administracija je očito voljna da ignoriše očiglednu činjenicu da su, u 21. vijeku, za uspjeh neophodne veće investicije u obrazovanje.

Čini se da su za direktore u Davosu poreske olakšice za bogataše i njihove korporacije, zajedno sa deregulacijom, odgovor na probleme svake zemlje. Oni tvrde da će takozvana „ekonomija kapanja“, na kraju, dovesti do toga da cijela populacija ekonomski prosperira. A dobrodušnost direktora je izgleda sve što je potrebno da se osigura zaštita životne sredine, čak i bez odgovarajućih propisa.

Pa ipak, pouke koje nam je donela historija su sasvim jasne. „Ekonomija kapanja“ na funkcioniše. A jedan od ključnih razloga što je naša životna sredina u tako neizvjesnoj situaciji je to što se korporacije, same za sebe, nisu pridržavale svoje društvene odgovornosti. Bez nametanja efikasnih propisa i prave cijene koju treba platiti za zagađivanje, ne postoji ni jedan razlog da vjerujemo da će se oni ponašati drugačije nego do sada.

Direktori u Davosu su bili euforični zbog rasta i povećanja njihovih profita i kompenzacije. Ekonomisti su ih podsjetili da taj rast nije održiv i da nikada nije bio inkluzivan. Ali takvi argumenti imaju malo uticaja u svijetu u kojem caruje materijalizam.

Zato zaboravite na izlizanu priču o vrijednostima koju su direktori recitovali u uvodnom djelu svojih govora. Možda im nedostaje iskrenost koju je imao Michael Douglas u filmu Wall Street iz 1987, ali poruka se nije promijenila: „pohlepa je dobra“. Deprimira me to što, iako je poruka očigledno lažna, mnogi koji imaju moć vjeruju da je istinita.

Prevod (TBT)

Podijeli

Komentari

Još nema komentara

Komentariši

Napiši komentar

Vaša e-mail adresa neće biti objavljena.
Obavezna polja su označena *

Idi na alatnu traku