Kliker.info

Noam Chomsky, američki lingvist, filozof, povjesničar i politički aktivist, poznat po svom kritičkom stavu prema vanjskoj politici SAD-a i modernom kapitalizmu, ovih je dana boravio u Libanonu i za dnevni list Al-Akhbar iz Beiruta je dao opširan intervju u kojem se osvrnuo na situaciju na Bliskom Istoku, slučaj Edwarda Snowdena, rat u Siriji i pobune u arapskom svijetu bolje poznate kao "Arapsko proljeće".Za Bliski Istok tvrdi kako je ušao u fazu raspada sporazuma Sykes-Picot. Sporazum Sykes-Picot, sklopljen 16. svibnja 1916., bio je tajni sporazum vlada Velike Britanije i Francuske, kojim su dvije zemlje odredile sfere svog utjecaja na Bliskom i Srednjem Istoku nakon završetka l. svjetskog rata.

 Chomsky tvrdi "kako je u tijeku prekrajanje imperijalnih granica koje su u proteklih sto godina bile jedan od glavnih razloga ratova u Trećem svijetu. Što se tiče Sirije, dao je jedno prilično čudno viđenje situacije u toj zemlji. Naime, Chomsky tvrdi "kako SAD i Izrael uopće i ne ľele da Assadov reľim padne, a to što šalju oruľje pobunjenicima ne znači ništa, jer ako bi SAD i Izrael htjeli uništiti Assada, Izrael bi mobilizirao trupe na Golanskoj visoravni i time bi pobunjenicima pomogao više nego oruľjem".Tvrdnja "kako bi nakon ratova moglo doći do prekrajanja granica na Bliskom Istoku i na sjeveru Afrike" nije od jučer. Promjena granica je sastavni dio američkog projekta ‘Novi Bliski Istok’ (New Middle East), koji osim širenja američkog utjecaja u kasnijoj fazi predviđa i stvaranje novih drľava kao što je Kurdistan, podjela Iraka i Libije, itd.

Intervju s Noamom Chomskym, objavljen 16. juna 2013., prenosimo u cijelosti:

Al-Akhbar/Maha Zaraket: Gospodine Chomsky, kako je naslovljeno vaše predavanje?

Noam Chomsky: Ne sjećam se da ima nekakav naslov, no govori o legitimitetu granica među drľavama i mogućnosti da se one raspadnu.

Al-Akhbar:MZ: Mislite li da Bliski Istok prolazi kroz proces revizije sporazuma Sykes-Picot?

Noam Chomsky: Mislim da je sporazum ‘Sykes-Picot’ u fazi raspada, što je zanimljiv fenomen. Prošlo je jedno cijelo stoljeće i sporazum ‘Sykes-Picot’, koji je tada nametnut od strane imperijalnih sila, nema više legitimitet. On još uvijek štiti interese istih sila koje su ga u to vrijeme nametnule. Tako je u cijelom svijetu. Teško je naći jednu granicu koja ima bilo kakvo opravdanje, uključujući i američko-meksičku granicu ili granicu između SAD-a  Kanade. Gledajte, u svijetu je gotovo svaki sukob posljedica nametnutih imperijalnih granica i nijedan nema veze sa stanovništvom koje tamo ľivi. Sporazum ‘Sykes-Picot’ se raspada i kako god završilo u Siriji, a teško je zamisliti kako će se sve završiti, ali ako išta preľivi dijelovi Sirije će se odvojiti. Kurdsko područje je već sad gotovo autonomna oblast i oni se počinju povezivati s iračkim kurdskih područjima, a to se u određenoj mjeri moľe preliti i na jugoistočnu Tursku. Što će se dogoditi s ostatkom zemlje, teško je reći.

Al-Akhbar: Mislite li da će o novim granicama odlučivati lokalno stanovništvo ili neki novi imperijalizmi?

Noam Chomsky: Volio bi da to budu narodi, ali svijet ne funkcionira na takav način. Moľda jednog dana bude moguće, ali ne još i ne danas.

Al-Akhbar: Što mislite o intervenciji Hezbollaha u Siriji?

Noam Chomsky: Hezbolllah je u vrlo teškom poloľaju. Ako u Siriji pobijede pobunjenici Hezbollah će ostati nezaštićen, a to moľe značiti njihovu propast. Postoji razlog da se tako misli, nisam siguran da je ovo onaj pravi i moglo bi se raspravljati o tome, to je razumljivo.

Al-Akhbar: Hoćete li se sresti s liderom Hezbollaha, Nasrallahom, ovaj put?

Noam Chomsky: Ne, jer ne znam je li to moguće. Iako to ľelim, ne vjerujem da je moguće.

Al-Akhbar: Ako se ikada sretnete, što biste mu rekli?

Noam Chomsky: Želio bih se susresti s njim, ali samo da saznam nešto više o njegovim planovima i razmišljanjima. On sigurno neće od mene traľiti savjete. To znate.

Al-Akhbar: Pozvali ste ljude da daju podršku turskim prosvjednicima. Što imate za reći o pobuni u Turskoj?

Noam Chomsky:  Mislim da prosvjednici na trgu Taksim čine veliku stvar. To što oni rade je ekstremno vaľno na globalnoj razini. Početna reakcija Erdogana je slična Mubarakovoj i Assadovoj, tj. brutalni odgovor na zahtijeve ljudi u ostvarivanju njihovih legitimnih prava. Zadnje vijesti od jutros, koje se mogu i ne moraju pokazati točnima, govore kako je na pomolu mirno rješenje sukoba. Vijest su priopćili predstavnici prosvjednika s trga Taksim. Erdogan je oko građevinskih radova u parku Gezi navodno odlučio pričekati odluku suda. Ako sud dozvoli, provesti će se referendum u Istanbulu što se bitno razlikuje od referenduma na drľavnoj razini. Ako se uspije implementirati, mislim da se radi o dobrom pomaku nabolje.

Al-Akhbar: Da li je moguće događaje u Turskoj povezati s onima u Siriji u protekle dvije godine?

Noam Chomsky: Mislim da je ono što se događa u Turskoj dio opće pobune u cijelom svijetu protiv stroge i autokratske gospodarske i socijalne politike nametnute posvuda u proteklih nekoliko desetljeća. Reakcija je bilo posvuda, a neke su čak polučile i uspjehe.Najveći uspjeh se dogodio u Latinskoj Americi koja se po prvi put u posljednjih 500 godina, što nije mala stvar, oslobodila utjecaja zapada, a pogotovo dominacije Sjedinjenih Drľava koje su njome vladale u posljednjih sto godina. Radi se o izuzetnom uspjehu. Mislim da je i ‘Arapsko proljeće’ bilo dio tih pobuna. One se također događaju i u Europi; u Grčkoj, Španjolskoj, pa čak u određenoj mjeri u Francuskoj. Vaľni društveni pokreti su se ustali protiv brutalnih mjera štednje koje Europu vode u propast. Europa je bogata i ona nije Sirija, te se stoga ne moľe reći da ide ka općem uništenju. Bit te politike je dezintegracija socijalne drľave, a takva drľava je najveći doprinos kojeg je Europa dala suvremenom svijetu.

Al-Akhbar: Imate li kakav komentar na slučaj Edwarda Snowdena?

Noam Chomsky: Prije svega, radi se o herojskom djelu čovjeka koji je htio da ljudi znaju što njihova vlada radi. Javnost uglavnom ľeli znati što njihovi predstavnici rade. Naravno da vlade ne misle tako, one ľele raditi u tajnosti. Proveo sam mnogo vremena u potrazi za tajnim dokumentima u Sjedinjenim Drľavama koje su moľda i najslobodnije društvo, ali je većina dokumenata s oznakom tajnosti. To se čini kako bi se vlada zaštitila vlada od vlastitog stanovništva, a ne iz sigurnosnih razloga. Mislim da svatko tko pokuša to razotkriti radi pravu stvar. U stvari, projekti američke vlade su nelegitimni i treba ih razotkriti. Mislim da će oni koji to učine trpjeti posljedice svog čina, ali to je prava stvar za napraviti.

Al-Akhbar: Nakon 11. rujna 2001. su se Amerikanci zapitali: ‘Zašto nas ostatak svijeta mrzi?’. Moľemo li se mi (na Bliskom Istoku op.a.) zapitati zašto nas Amerikanci mrze?

Noam Chomsky: Mislim kako je to u neku ruku zanimljivo, jer isto je pitanje postavljeno daleke 1958. kada je tadašnji predsjednik Eisenhower tim koji mu je vodio predizbornu kampanju pitao: ‘Zašto Ameriku mrze u arapskom svijetu?’. I to ne vlade, koje su ga podrľavale, nego narodi.

 Iste godine, 1958., američko Vijeće za nacionalnu sigurnost je objavilo izviješće koje je četiri godine bilo dostupno javnosti u kojima su naveli ‘kako je percepcija u arapskom svijetu da SAD podupire diktature i blokira demokraciju’, te kako to činimo jer ľelimo zadrľati nadzor nad resursima, tj. njihovim energetskim zalihama. Međutim u dokumentu stoji kako mi tako trebamo postupati, bez obzira na kampanju mrľnje koja se vodi protiv nas. Tako je bilo 1958., godini kada je Eisenhower prisilio Britance, Francuze i Izrael da odu iz Egipta i nije se očekivala mrľnja, a nje je bilo i uočeni su točni razlozi zbog koje je postojala.

 Nakon 11. rujna 2001. je Georg W. Bush iznova otvorio pitanje: ‘Zašto nas mrze?’ i govorilo se kako oni mrze našu slobodu, i tako dalje. Pentagon Research Bureau je objavio rezultate istraľivanja i oni su bili isti kao i oni Vijeća za nacionalnu sigurnost 1958.

Al-Akhbar: Drugo je pitanje bilo: zašto Amerikanci mrze nas?

Noam Chomsky: Zašto ‘Amerikaci’? Oni to ne čine. Zašto američki narod? Američki narod nema nikakvu predodľbu o svemu tome.

Al-Akhbar: Američki političari?

Noam Chomsky: Iz razloga o kojima je raspravljalo Vijeće za nacionalnu sigurnost. Mora se blokirati demokracija, podrľavti diktatore kako bi se nadzirali resursi. Bliski Istok nije ništa drugačiji od ostatka svijeta. Zašto State Department podrľava Suharta u Indoneziji? Iz istih razloga.

Al-Akhbar: Što mislite o Izraelu?

Noam Chomsky: Izrael vodi istu politiku kakvu je vodio 1971. kada je u mirovnom ugovoru Egiptu ponudio sve, a Palestincima ništa. Od tada vodi istu politiku; politiku ekspanzije koju pravda sigurnosnim razlozima i to nije ništa neobično jer Sjedinjene Drľave podrľavaju Izrael. Kada bi SAD prestale s tom praksom, oni više to ne bi mogli činiti. Izrael je činio prilično opasne stvari ovdje u Libanonu; siguran sam da ste to pratili. No sve su radili pritajeno. Nisu izlazili u javnost s velikim izjavama, ali ako ste pročitali izjave ljudi iz sigurnosnih sluľbi vojske i vlade, jasno vam je oni neće dopustiti da se doprema oruľje Hezbollahu. U prošlom ratu su naučili lekciju i neće opet počiniti istu pogrešku. Sljedeći put će rat duľe potrajati, što znači da će se Izrael potruditi da uništi Libanon.

Al-Akhbar: Ne mislite li kako će SAD učiniti sve kako bi se Izrael zaustavio na određenoj razini?

Noam Chomsky: Pod Obamom sigurno ne. On je prvi američki predsjednik koji nije nametnuo nikakava ograničenja Izraelu. Svi ostali predsjednici su Izraelu nametali ograničenja kako ne bi mogao ići dalje; kao na primjer Reagan. Reagan je podrľao invaziju na Libanon 1982., ali je sredinom kolovoza naredio Izraelu da se zaustavi jer je to štetilo američkim interesima.

Al-Akhbar: Ima li kakve veze odluka Obame da naoruľa sirijske pobunjenike s Izraelom?

Noam Chomsky: Ne, to su odvojene stvari. Prije svega, Izrael nije bio protiv Assada. On je bio manje ili više vrsta diktatora kojeg su htjeli i činio je što im je odgovaralo. SAD se ne protivi Assadu i čak su obavještajno surađivali. Ne u potpunosti, ali dovoljno. Da Izrael i SAD ľeli potkopati Assadov reľim i pomoći pobunjenicima, mogli su to učiniti vrlo jednostavno i bez oruľja. Izrael je mogao mobilizirati znatne snage na Golanskoj visoravni i Sirija bi bila prisiljena mobilizirati dodatne snage. Budući da to nisu učinili, oni i ne ľele da reľim padne.

Al-Akhbar: Hoćete li ‘Arapsko proljeće’ nazvati arapskim proljećem, ili će mu dati drugo ime?

Noam Chomsky: Mislim da je to dobro ime. Mada ne znam je li to sada ‘Arapska zima’, ali sam siguran kako je ‘Arapska jesen’. Pretpostavljam da će se dogoditi još jedno proljeće. Ne mislim da je situacija stabilna. Čini mi se kao kontinuirani proces, ali kao što sam rekao, to se događa u cijelom svijetu u različitim oblicima.

Al-Akhbar: Jeste li još uvijek optimist?

Noam Chomsky: Nemam drugog izbora. Za dvije ili tri generacije ćemo svi biti potopljeni, ali postoje neke naznake koje mi ulijevaju nadu u napredak.  (Kliker.info-Advance)