Nezasluľeno naslijeđe : Bitka oko Alijinog jorgana
Teške, pri tom nečitljive, zakukuljene-zamumuljene, običnom puku neuhvatljive, šifrirane poruke posljednjih mjeseci razmjenjuju Bakir Izetbegović, član Predsjedništva Bosne i Hercegovine i potpredsjednik Stranke demokratske akcije, i Fahrudin Radončić, ministar sigurnosti BiH, predsjednik Stranke za bolju budućnost.O čemu se tu, zapravo, radi, je li posrijedi rutinska, uobičajena “bura u čaši vode”, ili se, ipak, radi o dubinskom, strateškom sukobu, teško je iščitati iz zamršene komunikacije koja bi, napokon, trebala dobiti sudski epilog; Izetbegović je, usred te medijsko-političke razmjene vatre tuľio Fahrudin Radončića zbog intervjua datog Večernjem listu, pa bi se, pretpostaviti je, čitava stvar trebala/morala rasvijetliti na jedino mjerodavnom mjestu – na sudu.
“Dajte, ljudi, ako smo ljudi, nemojmo da idemo u ekstremitete”, briljantna je usmena minijatura nekog seljaka iz Srbije, “domaćina” kako se sad brendira narodna mudrost, koju je zabiljeľio/ukoričio pisac Milovan Danojlić. Htio je seljak reći ekstremizam, pa ispali ekstremiteti, ali u osnovi sve je to isto jednačenje po zvučnosti, a pogotovo smislu.Fahrudin Radončić sa pozicije drľavnog ministra sigurnosti, medijskog magnata, formalnog šefa sigurnosnih sluľbi, što nije samo neuobičajeno, nego je nedopustivo, kaľnjivo, utuľivo u ovlašno demokratski provjetrenim reľimima, dokazuje kriminal “dinastije Izetbegović”. Na njegovoj, Radončićevoj, nezavisnoj Alfa televiziji vrti se turbo ekstra “special report”, video klip na kojem Halida Izetbegović, Bakirova mater, a Alijina supruga, na krajnje neprimjeren, vašarski način prikuplja u Turskoj neke pare, dragocjenosti…za potrebe odbrane Bosne i Hercegovine.
Nepristojno je, bezočno, a da se pristojan čovjek ne uplete u odvratnu mreľu nekrofilije, poganog sladostrašća, eventualni kriminal obitelji Izetbegović dokazivati, ilustrirati na aktivnostima gospođe Halide Izetbegović. Milion razloga za to postoji, od kojih je najvaľniji onaj medicinski; ali o tome se u boljedrľećim kućama, društvima, ne priča, ne polemizira, ne raspravlja.Bakir Izetbegović ne ostaje duľan Fahrudinu Radončiću, pa javnost s nekakvog stranačkog skupa informira da je Stranka demokratske akcije snaľno pomogla utemeljenju Dnevnog avaza. Čije su pare, po čijem nalogu i sa kakvim konačnim ciljevima ustupljene Radončiću? Imao sam, a još uvijek mi je “u pričuvi”, zlu ne trebalo, nisam siguran da je u eventualnoj sudskoj utakmici relevantan taj dokument u kojem crno na bijelo piše da Stranka demokratske akcije preventivno/interventno daje deset miliona maraka. Moram biti vrlo oprezan, neutuľiv; kad je usred rata uhapšen Fahrudin Radončić iz zatvora ga je glatko iščupao Bakir Izetbegović; bili su to dani ponosa i slave.
Ko je, uopće, formacijski, zakonski, Radončić tada, iz čega crpi autoritet; u nekom intervjuu veli tajkun iz Plava/Gusinja da je “stotinjak puta sjedio sa “predsjednikom Alijom Iztetbegovićem”.Trebalo bi, dapače, moralo bi na čistinu izvesti, za početak, porijeklo, genezu trvenja Bakira Izetbegovića i Fahrudina Radončića. Jednom sam se usred ratnih sradanja zatekao u predvorju kabineta Alije Izetbegovića i vidio kako njegov sin Bakir iz neke sehare uzima uľasno veliku količinu para,“sitni oblik paľnje”, prema narodu “Prozor-Rame”. Neću da budem jednostran; kaľu mi da je veliki biznismen Radončić na čelu sa suprugom “kitio” uposlenike kovertama. I sa jedne, Izetbegovićeve, a pogotovu sa druge, Radončićeve strane, priča gubi tlo pod nogama; ima je onoliko koliko ima pravne drľave.Posao je političara da formiraju pravni okvir unutar kojeg je manje-više jednostavno ustanoviti krivičnu odgovornost Bakira Izetbegovića i Fahrudina Radončića. Nije to posao kojim će se baviti površni, nedorasli sveznajući, novinski besposličari. (Kliker.info-Slobodna Bosna)
Komentari