Neviđeno olakšanje života ili ‘digitalni e-gulag : Rusija donosi zakon o elektronskom profilu građana koji će obuhvatiti apsolutno sve

Ide li Rusija prema “digitalnom e-gulagu” i idealu Orwellova Velikog brata i “nadziranog građanina” ili je u pitanju neviđeno olakšavanje života građanima te ukidanje nepotrebne mrske birokracije, obilaženja šaltera i beskonačnog prikupljanja svakakvih dokumenata, potvrda i uvjerenja, što će sada biti na jednome mjestu?
Naime, u doba korone, kako neki kažu – ispod žita, ruska je Duma nakon drugog čitanja prihvatila zakon o elektronskom ili digitalnom profilu građana, podužeg naziva – Zakon o jedinstvenom saveznom informatičkom registru (EFIR), koji sadrži podatke o građanima Ruske Federacije.
Tim zakonom omogućit će se da na jednome mjestu, u digitalnom dosjeu, e-građaninu, budu prikupljeni svi važni podaci i dokumenti o svakom čovjeku od njegova rođenja do smrti, pa i o njegovim rodbinskim vezama (neki dežurni “skeptici” smatraju da će podaci ostati i nakon preseljenja u “drugu dimenziju” te se dodati e-građaninu njegovih nasljednika).
Već sam prijedlog zakona izazvao je velike prijepore u ruskoj javnosti te izazvao bojazan da je to ništa drugo nego najava apsolutne orwellovske kontrole nad privatnim životom pojedinca i put ka elektroničkoj diktaturi. Zagovaratelji zakona, pak, tvrde da on olakšava život građanima i ide za ukidanjem činovnika i birokracije.
Stajanje u redu za uvjerenja i dokumente ide u ropotarnicu povijesti, a time se sprečavaju mito i korupcija jer će svatko iz svog trosjeda moći jednim klikom podići kredit ili otvoriti tvrtku, upisati dijete u školu ili se zaposliti i vjenčati.
Budući da će svi podaci biti na jednome mjestu, sve se odmah vidi te se odobrava ili odbija. No, sumnjičavi oponenti kažu da je to zadiranje u privatnost jer onaj tko će izdavati nekome, na primjer, samo rodni list, moći će vidjeti i sve ostale podatke koje “elektronički građanin” posjeduje, a njih bi, prema letimičnoj procjeni, za svakog pojedinca u e-dosjeu moglo biti i do pola milijuna. Radi se superbaza podataka u kojoj će biti koncentrirani svi mogući zamislivi podaci o pojedincu.
A što to obuhvaća digitalizacija? Sve – od rodnog lista do smrtovnice, spol, školovanje, obiteljski i bračni položaj, osuđivanost i ostale pravosudne dokumente (od kaznenih do kazni za parking), poreznu karticu, dohodak, bankovne račune, kredite, je li dobar ili zaboravni platiša, udjele u socijalnim i mirovinskim fondovima, honorare, osiguranje, svu pokretnu i nepokretnu imovinu, ali i podatke o tome koliko tko i na što troši.
Neki napominju da bi se u tom digitalnom dosjeu mogli naći i zdravstveni i medicinski karton, povijest bolesti te informatički podaci iz MUP-a, ministarstava obrane, socijalne skrbi i financija te Porezne uprave. Znat će se kamo i zašto pojedinac putuje, koliko je i s kim bio na putu te koliko je potrošio ili zaradio u inozemstvu. Dakle, sve!
Iako sadašnji zakonodavac tvrdi da neće, postoji bojazan da će se u tom dosjeu naći i podaci o interesima građana, do onih kulturoloških i političkih do ideoloških opredjeljenja. Zakonodavac kaže da se to ne uključuje, ali će se, primjerice, vidjeti je li bio sudionik prosvjeda i je li zbog toga priveden.
No, zakonodavac tvrdi da će se zato olakšati borba protiv financijskih i poslovnih malverzacija, moći će se ući u trag pranju novca, poreznim utajama i slično, uočiti ima li netko ekstremne i terorističke pobude, živi li iznad svojih mogućnosti i tko to i zašto financira. Također, vara li neki poslodavac državu i zaposlenike krivotvorenim podacima o poslovanju. Registrirat će se svaki korak i svaki potrošeni rubalj, dolar ili euro svakog građanina.
Dakle, prilično zapetljano i prava pitijska zagonetka. Olakšava li to život ljudima ili, pak, služi za potpunu kontrolu ljudskih života i moguće upetljavanje u njihove živote? U taj ruski e-građanin dosje ući će podaci od 1926. godine, što znači da će se znati i obiteljsko podrijetlo.
Registar bi trebao stupiti na snagu već 1. januara 2022., a prijelazno razdoblje bi trajalo do 31.decembra 2025. godine da bi se onemogućila, kako kaže zakonodavac, zloporaba. No, svi se pitaju tko će to nadgledati zloporabu. Svaki pojedinac moći će ući u svoj dosje, ali moći će ga vidjeti i mnoge druge institucije. To je veliko moralno, socijalno, etičko i političko pitanje na koje se teško nalaze odgovori.
Šef parlamentarnog Odbora za informatiku i IT tehnologiju, Aleksandar Hinštejn, tvrdi kako se “ovo radi da se građanima život olakša, a ne da im se zagorča”. Mnogi u Rusiji u to sumnjaju. S pravom ili ne? Zakon je tu i superbaza podataka je tu.
(Jutarnji list)



Komentari