Kliker.info

Napokon počinje Mundijal, velika fešta baluna, najveći sportski, ali i društveni događaj na svijetu. Prije svega, raduju me ta iščekivanja utakmica i to kako narod nogometni po ulicama i trgovima, svojim stanovima i vikendicama, kavanama i krčmama, manifestira ljubav prema svojoj reprezentaciji.

Od danas je globalno najvažnije pitanje koja će se reprezentacija okruniti naslovom prvaka svijeta. Najlakše je tipovati na Brazil, jer, osim što raspolažu fantastičnim igračkim kadrom, “Selecao” igra kod kuće, u svojem ambijentu, a jedan od faktora koji će također odlučiti, po mojoj je ocjeni, njihov izbornik Felipe Scolari, stručnjak koji zna pripremiti momčad.

Eliminacijska runda

Međutim, bez obzira što vjerujem u južnoameričko finale Brazil – Argentina, ipak u toj odlučnoj utakmici, više šanse dajem “gaučosima”, predvođenim Leom Messijem. Eliminacijska runda, ova po grupama, do sada je u pravilu obilovala iznenađenjima. Tako će se dogoditi i ovaj put, pojedine reprezentacije, za koje se drži da su moćne, ipak će zapeti i otpasti prije nokaut natjecanja.

Od naših reprezentacija s područja bivše države, znači Hrvatske, odnosno Bosne i Hercegovine, očekuje se da se plasiraju u drugo kolo, među 16 najboljih. Objektivno, to je minimum. Sve drugo je neuspjeh i to treba najaviti unaprijed.

U Hrvatskoj, među ljubiteljima nogometa, vlada prava euforija, mnogi se nadaju, dapače vjeruju, da su “Vatreni” Nike Kovača u stanju iznenaditi Brazil i ostati neporaženi premda ima neumjerenih koji računaju i na pobjedu. To je pretjerano, osobno bit ću zadovoljan kad bi se Hrvatska provukla s minimalnim, tijesnim porazom. I to zato jer se lako može dogoditi da će o plasmanu za drugo mjesto odlučivati gol-razlika.

Jednaka situacija je i sa “Zmajevima” protiv Argentine. Svjetsko prvenstvo faktički i za Hrvatsku i za Bosnu i Hercegovinu počinje od drugog kola, od utakmica protiv Kameruna i Meksika, odnosno Nigerije i Irana. Tu se lomi pitanje prolaza u drugo kolo. Pritom treba voditi računa da će ove početne utakmice biti najlakše što se tiče klimatskih uvjeta, kako prvenstvo bude išlo dalje Europljanima će biti sve teže.

Sve su to prognoze

Za moju Slobodnu Dalmaciju objavio sam svoja predviđanja, s jedne strane računam da će se “Vatreni” provući, dok će “Zmajevi” glatko proći. Dapače, sklon sam vjerovanju da će izabranici Safeta Sušića (uz Belgiju i, eventualno, Čile) predstavljati iznenađenje Mundijala i plasirati se dalje, u četvrtfinale. Molim vas, to nije puko navijačko drukanje, već predviđanje da će Bosna i Hercegovina u osmini finala imati za protivnika Francusku i da će ih pobijediti. S druge strane, Hrvatska protiv Španjolske, također planiranog pobjednika grupe B, nema izgleda…

Naravno, sve su to prognoze, temeljene na mojem znanju i iskustvu (kao novinar izvještavao sam sa pet svjetskih i s deset europskih prvenstava). Ono što nisam u stanju predviđati, to je zagonetka psihološkog stanja pojedinih reprezentacija, konkretno baš Bosne i Hercegovine, koja je prvi put na jednom velikom natjecanju. No, kolikogod taj pritisak može prikočiti, sputati igrače, toliko držim da će Edin Džeko i njegova družina baš u odnosu na činjenicu da debitiraju nadmašiti sebe.

Moram naglasiti da su prve utakmice vrlo delikatne, one mogu izazvati varljivo raspoloženje, kako se dogodilo Hrvatima 2006. godine u Njemačkoj poslije poraza s Brazilom od 0:1. Tada su Niko Kovač (bio je kapetan reprezentacije) i njegovi momci bili potpuno ravnopravni razvikanim Brazilcima, pa je to izazvalo prekomjerni optimizam kod tadašnjeg izbornika Zlatka Kranjčara.

Koliko je bilo pretjerivanja

On se usudio izjaviti:”Mi ćemo se vratiti u Berlin i opet igrati s Brazilom.”A to je značilo, igrat ćemo finale… Eto, koliko je bilo pretjeravanja. A Hrvatska protiv Japana i Australije nije bila u stanju doći do pobjede protiv tih objektivno autsajdera, morala se zadovoljiti neriješenim rezultatima (0:0, 2:2).

Slična situacija za Hrvatsku se dogodila u Japanu 2002. godine, tada su golovima Milana Rapaić i Ivice Olića pobijedili Italiju (2:1), bili su sigurni da poslije takvog podviga idu dalje, ali kako nisu pobijedili Ekvador, tako nisu ni Meksiko i otišli su kući. “Brain coach” je važan u stožeru reprezentacije, taj koji zna stišati raspojasane ili motivirati potonule.

Prve utakmice su vrlo delikatne, one mogu izazvati varljivo raspoloženje kako se dogodilo Hrvatima 2006. u Njemačkoj, poslije poraza s Brazilom od 0:1. Tada su kapetan Niko Kovač i njegovi momci bili potpuno ravnopravni razvikanim Brazilcima, pa je to izazvalo prekomjerni optimizam kod tadašnjeg izbornika Zlatka Kranjčara.

Što se tiče Hrvatske, klima u momčadi je izvanredna, odnosi su odavno posloženi i tu nema igrača, osim eventualno svojeglavog Marija Mandžukića, koji bi mogao iskakati iz okvira. Radi se o tome da se Kovač od prvog dana postavio oštro, on robuje njemačkoj disciplini, pa se mnogi brinu da ne pretjerava i da nije veći Nijemac od Nijemaca.U reprezentaciji Bosne i Hercegovine bilo je problema, oni su možda sad zataškani, prikriveni i bit će skladni sve dok “Zmajeve” bude ljubio rezultat. Opasnost će se dogoditi u slučaju da nešto krene ukrivo, na primjer da se ne pobjedi Nigerija. E, u tom slučaju može biti belaja, jer Spahić, Džeko i drugi senatori žele pokazati koliko su oni bitni, glavni…

Idem do kraja

Eto, dobacit ću se do četvrtfinala, po mojim prosudbama, u toj završnici igrati će Brazil – Kolumbija (70:30 posto), Bosna i Hercegovina – Portugal (40:60), Španjolska – Urugvaj (55:45), te Argentina – Belgija (55:45). Dakle, po četiri europske i južnoameričke momčadi. Osim kod Brazila, u drugim susretima odlučivati će detalji, tu do izražaja dolaze klasni igrači.Kad sam se zaigrao idem do kraja, pa Portugalcima dajem protiv domaćina svega 30 posto šansi na uspjeh, dok će biti znatno “čupavije” u drugom polufinalu, uz veće izglede Argentinaca.

Zdravko Reić (Aljazeera)