Kliker.info

Nakon nekoliko autogolova koje je bošnjački režim „zabio“  sam sebi, pojavilo se nekoliko spasonosnih ideja. Zanimljivo je da nijedna ne potječe od opozicije što se može razumjeti da opozicioni lideri očekuju da se režim uruši sam od sebe, ili se, pak, boje takve situacije u kojoj će biti moljeni da preuzmu vlast u totalno devastiranom sistemu.

Piše : Nedžad Latić (TBT)

Cerić SDA-ov kandidat?!

Možda najmanje vjerovatna, i ujedno najbizarnija ideja kojom su počeli spekulirati neki prorežimski krugovi je da Mustafa Cerić bude SDA-ov kandidat  za bošnjačkog člana Predsjedništva BiH. Kao odgovor na takvu ideju sam Cerić se oglasio apelom reisu Huseinu Kavazoviću da okupi bošnjačke lidere koji će u ime nacionalnog jedinstva podržati Bakira Izetbegovića. Ovaj prozaično-servilni Cerićev proglas prenijeli su svi prorežimski mediji, osim islamskih informativnih novina „Preporod“, kojeg uređuje urednik u ostavci, a kojeg će, kako isti režimski krugovi tvrde, zamijeniti bivši direktor NIP „Ljiljan“ i dugogodišnji Cerićev prijatelj Brdar Mensur.

Bez obzira što su Cerić i Brdar danas beznačajni likovi, oni su bili u bajramskom „VIP saffu“ u Begovoj džamiji.

Pošto je utjecaj turske politike još uvijek vrlo snažan, ovakvi spekulacije su sasvim realne iz perspektive AK Partije i sandžačko-bošnjačkog lobija iz Bajrampaše. Navodno je upravo taj lobi ovog ljeta ugostio petnaestak prorežimskih intelektualaca i političara, među kojima je bio i famozni general Fikret Muslimović. Razlog njihovog putovanja u Tursku je razgovor o suradnji AK Partije i SDA, ali i teškom položaju njihovog lidera Bakira Izetbegovića. Navodno, osim Muslimovića koji je govorio o Izetbegoviću kao nezamjenjivom vođi, većina ih je šutjela dok su tri gosta govorili vrlo kritički o politici SDA, koja je opterećena slabostima njenog lidera.7

Ova informacija nije baš provjerena, ali je objavljujem jer je veoma ilustrativna. Naime, Sarajevo svakim danom u svakom pogledu sve više sliči na taj muhadžirski sandžačko-bošnjački kvart u Istanbulu, Bajrampašu. Od kada je AK Partija došla na vlast toliko je zapljusnula bošnjački režim da je nanijela debele nanose raznih taloga, da će trebati godine i godine da se bošnjačke institucije od toga oslobode i očiste. Turska je napravila pravi hršum u bošnjačkim institucijama, od univerziteta i medija do džemata i lobija unutar Islamske zajednice.

Iran i Saudijska Arabija se kritiziraju zbog sektaškog religijskog utjecaja na bosanske muslimane, i ta kritika stoji. Ali utjecaj Turske na političko-ideološke trendove diljem Balkana imat će, možda, najdalekosežnije negativne posljedice po njihov nacionalni i kulturni identitet. Problem je tim veći što su nacionalne politike kao i lideri koje podržava AK Partija, kako u Sandžaku i Crnoj Gori, tako i u Bosni i Hercegovini, u krizi. Tako da se traži spasitelj. I to po njihovoj percepciji može biti samo Haris Silajdžić ili Mustafa Cerić. Za njih nema trećeg mogućeg kandidata, tim prije jer se radi o hodžama kakav je i aktualni turski lider.

Erdogan, a ne Alija!

Međutim, na Zapadu, tamo gdje Bosna i pripada, ljutita Evropa sprema nešto novo. Malo ko se sjeća prošlogodišnje inicijative Njemačke i Velike Britanije za brži ulazak BiH u EU. To su mnogi smatrali izravnom političkom intervencijom Njemačke a sama Visoka predstavnica Evropske unije i potpredsjednica Evropske komisije Federica Mogherini tim povodom je ushićeno govorila: “Izuzetno cijenim ideje o putu ka napretku za Bosnu i Hercegovinu koje su u Berlinu predočili šefovi diplomatije Njemačke i Velike Britanije. Oni zagovaraju novi pristup, o kojem sam imala priliku s njima razgovarati u proteklih nekoliko dana, i to s ciljem da se Bosna i Hercegovina ponovo počne kretati ka putu reformi kako bi mogla nastaviti približavati se EU.“

I tako ushićena Mogherinijeva je došla u Sarajevo. Sjednicu u Predsjedništvu BiH kojom je Mogherinijeva bila započela implementaciju ove evropske inicijative napustio je Izetbegović zbog odlaska u džamiju da bi obavio džuma-namaz. U svoj ciničnoj kolumni Boris Dežulović se prisjetio filma slavnog reditelja Flavija Mogherinija, inače oca Federice, “U tri i deset za Yumu”. Niko drugi nije zamjerio Izetbegoviću kako se ponio u ovoj situaciju već se krivica svalila na protokol. Godinu dana poslije na sve se drugačije gleda jer je britansko-njemačka inicijativa doživjela potpuni neuspjeh. I vrlo je teško danas u ovakvim konstelacijama odnosa među evropskim državama pronaći dvije države koje bi zajednički stale iza neke inicijative za BiH. Mogherinijeva je još tu i nije joj splasnuo entuzijazam.

Navodno se Mogherinijeva nedavno požalila premijeru Denisu Zvizdiću zbog propuštene prilike koja se bila ukazala pred BiH prošle godine citirajući hrvatskog premijera Andreja Plenkovića kako je Izetbegović glavni krivac što se nije ostvarila velika koalicija koja bi realizirala agendu britansko-njemačke inicijative. Sam razgovor Zvizdića na ovu temu sa Mogherinijevom za Izetbegovića je indikativan. Dok Hrvati optužuju Izetbegovića za zaoštravanje odnosa sa Bošnjacima, Plenković naziva Zvizdića svojim prijateljem s kojim se čuje svakodnevno. Ako Izetbegovića i nije do sada obuzeo strah zbog hrvatske kampanje protiv njega, ove indicije su dovoljne da bude veoma zabrinut koga Hrvati žele vidjeti na njegovom mjestu.

A, nije problem u Zvizdiću. Nedvojbeno je da je on igrač projektiran da odigra rolu Bruta u cezarijanskoj Izetbegovićevoj političkoj putanji, ali on to sam po sebi ne bi bio kadar učiniti. Problem je isključivo u samom Izetbegoviću. Jer, njegov odlazak na džumu-namaz u vrijeme sjednice sa Moghrinijevom u Predsjedništvu BiH, više je djelovao kao drčan i prepotentan čin, kako se prsi jedan Tayib Erdogan pred Evropljanima, nego skrušen i nenametljiv odlazak na molitvu kako se ponašao i kakav je imidž u Evropi imao njegov babo. Ovdje je Bakir više ličio na Erdogana nego na Aliju i u tome je njegova, možda kobna, greška!