Kliker.info

Naime, Sadrudin ef. Išerić, imam sarajevske Careve džamije i predstavnik Udruženja za zaštitu kulturne baštine “Isa-beg Ishaković” u intervjuu za magazin Stav kazao je da  “treba promijeniti datum koji se obilježava kao Dan grada Sarajeva”, to jeste 6. april!

Negativna slika

Riječ je o datumu kada se Sarajevo sjeća ne samo konačnog oslobođenja od fašističkih okupatora 1945., već i dana kada je i zvanično započela agresija na našu zemlju 1992. godine.

Nažalost, umjesto da se daju inicijative za organizirano obilježavanje Muslimanskih rezolucija iz 1941. godine, izdatih u Sarajevu, Prijedoru, Mostaru, Banjoj Luci, Bijeljini i Tuzli, koje su bile snažan iskaz antifašizma u porobljenoj Evropi, iz glavnog grada BiH se želi poslati jedna sasvim drugačija, krajnje negativna slika.

Paradoksalno, sve se dešava nepunih mjesec dana uoči obilježavanja Dana grada kojem će napokon biti vraćeni njegova žičara i Trebević.

Imam Išerić se tako založio za stvaranje “starijeg” Sarajeva, pa je u svojoj izjavi poručio:

“Istina je nešto od čega se ne može pobjeći. Sarajevo jeste oslobođeno od fašističkog okupatora 6. aprila 1945. godine, ali je naš glavni grad mnogo stariji od tog datuma, koji je označen kao Dan grada Sarajeva. Činjenice ukazuju na to da je Sarajevo osnovao veliki vojskovođa i vakif Isa-beg Ishaković, koji je, između ostalog, izgradio i Carevu džamiju, tekiju na Bentbaši, mnoge dućane, trg, Kolobaru han i različite druge objekte koji su dokaz da je na ovom području tada podignut grad. Treba biti iskren i priznati da mi kolektivno činimo veliku nepravdu prema Isa-begu Ishakoviću, čovjeku koji je za ovaj grad uradio velike stvari. Treba vratiti Isa-bega Ishakovića na mjesto koje mu pripada, jer se samo tako možemo odužiti utemeljitelju Sarajeva”.

Predložio je da se 6. april obilježava kao Dan oslobođenja Sarajeva, ali da to “ne bude Dan grada Sarajeva”, jer on, po Išeriću, “treba biti prilagođen vakufnami Isa-bega Ishakovića iz 1462. godine”.

“Planiramo sljedeće godine organizirati međunarodni skup koji bi dao sve relevantne historijske odgovore u vezi s ovim pitanjem. Mišljenje struke treba biti presudno pri donošenju odluke o tome koji dan treba označiti kao Dan grada Sarajeva. Na skupu će učestvovati istaknuti istraživači iz naše zemlje, ali i regije, koji bi trebali zajedničkim snagama pronaći saglasnost povodom ovog pitanja”, najavio je Išerić praktično širenje predložene inicijative, vjerujući da je to emanet Udruženja u kojem djeluje.

Predsjednik SABNOR-a u BiH Bakir Nakaš, legendarni prvi čovjek Vojne bolnice tokom agresije na BiH, kazao je da određeni datumi imaju određenu važnost za ljude, gradove, države, te da trebaju imati svoje mjesto.

“Međutim, činjenica je da je 6. april pojam slobode i slobodarskog Sarajeva. To je pojam po kojem se prepoznaje da li je neko probosanski orijentisan, da je neko Bosanac. Šestoaprilska nagradu, kao jedno od najvećih priznanja koje se dodjeljuje već niz godina, govori da taj datum ima svoje mjesto i da ne treba biti na bilo koji način zamijenjen, pa i tim datumom kada je izdata vakufnama, koji, isto tako, ima svoju vrijednost”, naveo je dr. Nakaš.

Akademik Esad Duraković smatra da je promjena datuma kojim se obilježava Dan Grada Sarajeva nepotrebna, te da je ona u ovdašnjem, danom kontekstu, vrlo kontraproduktivna!

“Štaviše, kontraproduktivna je i akcija u tom smislu, ili u tome pravcu. Znamo datum osnivanja Sarajeva i neizmjerno cijenimo tu golemu povijesnu činjenicu vezanu za ime Isa-bega Ishakovića  – važnu povijesno, kulturalno i na sve druge načine. Međutim, i datum oslobođenja Sarajeva je jedna vrsta njegovog ponovnog ‘osnivanja’, u jednom naročitom i suštinski važnom značaju. Zatim, postojeći datum obilježavanja vremenom je stvorio određeni kontekst, novu situaciju, navike, on je faktor, dio i simbol zajedničke BiH i sl., a sve to ne poništava značaj djela Isa-bega Ishakovića”, kaže akademik Duraković za Radiosarajevo.ba.

Dobitnik UNESCO-ve nagradu za najboljeg arabistu u svijetu, član Akademije nauka i umjetnosti (ANU) BiH, te dopisni član Arapske akademije nauka u Damasku i Arapske akademije u Egiptu smatra da “u datim okolnostima eventualna promjena datuma može imati samo jedno značenje”, a to je:

“Reviziju povijesti (od 1941.), reviziju bošnjačkog ili muslimanskog odnosa prema tome grandizonom činu antifašističkog oslobađanja Sarajeva, minimiziranje antifašističke borbe, ma koliko se to minimiziranje verbalno negiralo pri eventualnoj promjeni datuma. Najzad, i što je najvažnije, eventualna promjena bi indicirala, neminovno, bošnjački nacionalizam, flagrantno zadiranje vjere u politiku, ili politiziranje povijesti, a to je upravo za Bošnjake i muslimane najnepovoljnije. Zato  treba u startu odustati od te ideje: ona gradi novi kontekst negativan prije svega za Bošnjake i muslimane“, kazao je Duraković, koji je prošle sedmice objavio odličan tekst od politizaciji vjere i sakraizaciji politike.

Moramo sačuvati 6. april

Reditelj Dino Mustafić, čovjek koji potpisuje film Rameke, jedan od najboljih koji se bavi temom agresije na BiH, kaže za Radiosarajevo.ba da „imamo metafizičku odgovornost sačuvati 6. april!“

“S obzirom na društveno-politički diskurs u BiH, kao i našem susjedstvu, u kojem su tekovine antifašizma izvrgnute grubom i sistemskom revizionizmu, danas je posebno važno ukazivati na značaj obilježavanja datuma poput 6. aprila koji je fatumski dan u historiji Sarajeva. Na taj dan smo bili napadnuti u dva rata, a potom i oslobođeni. Sarajevo nakon 1945 godine prošlog stoljeća doživljava svoj najveći razvoj, emancipaciju i postaje privredni, obrazovni i kulturni centar. Ovakve inicijative o promjeni datuma nisu dobre, jer se ne smiju rušiti identitarni i prihvaćeni datumi grada, historija ne počinje sa svakom novom vlašću, važno je čuvati kontinuitet i tradiciju. Naposljetku, naš grad je imao izrazito snažan ilegalni antifašistički otpor, moramo čuvati sjećanje i pijetet prema paloj mladosti za našu slobodu, pola vijeka poslije sa istim motivima, mladići u tenisicima i farmerkama su odbranili takvo Sarajevo!“, kazao je Mustafić.

Dr. Nakaš ističe da 6. april podsjeća na datum kada je pobijeđen fašizam i kada su Sarajevo i BiH dobili slobodu. To ne smije biti zanemareno.

“Također, 6. april je vezan i za blokadu Sarajeva i početak agresije 1992. To nije samo praznik Titove Jugoslavije ili nekih partizana. To je nešto što je općeprihvaćeno i priznato. Uzmite, danas pa ćete vidjeti, svako bi želio da bude neminovan kao nosilac Šestoaprilske nagrade. Istovremeno, vi degradirate tu nagradu “Isa-beg Ishaković”, izmišljate kategorije, dodjeljujete nekim ljudima to priznanje, kupujete politički mir, neke gluposti koje veze nemaju sa životom. Iz tog razloga, koliko god cijenim Isa-bega Ishakovića, isto tako daleko više cijenim 6. april kao simbol slobodarskog Sarajeva i istovremeno simbol agresije. Nisu ti znakovi tek takvi da ih treba baciti u zaborav”, naglasio je Nakaš.

 To je sramotno

Predsjednik Bošnjačke akademije nauka i umjetnosti (BANU), akademik Muhamd Filipović smatra da je ovakva inicijativa u sukobu sa javnim istupima rahmetli Alije Izetbegovića, prvog predsjednika samostalne Republike BiH, kao i deklaracijama SDA u kojima se tvrdilo da se ta stranka “oslanja na pozitivne tradicije Narodnooslobodilačke borbe”.

“A šta je pozitivnije nego osloboditi glavni grad jedne zemlje od vladavine fašista, očiglednih razbojnika i ubica kakve su bile ustaše. To je sramoto da neki čovjek to može predložiti. Istovremno, to je val iz Zagreba koji teži rehabilitaciji ustaštva kod nas. Jer ustaštvo, ustvari, po svom karakteru, jeste  totalitarna vladavina na nacionalnoj osnovi. Kod nas se očigledno sada zastupa jedna nova forma toralitarzima kroz jedinstvo vjere i nacije. To je opasna priča, a najviše po tome da se naš narod ponovo uvodi u zablude. Slični faktori su naš narod svojom propagandom pozivali da se učlanjuju u ustaške i  SS jedinice i da onda ginu po ruskom frontu”, naglasio je akademik Filipović za naš portal.

Nadalje dr. Nakaš se slaže da bi, bez obzira na motive imama Išerića i Udruženja, to ostavilo utisak i domaćoj i međunarodnoj javnosti da se Sarajevo i Bošnjaci odriču antifašizma koji je civilizacijska tekovina.Napominje da bi eventualna promjena datuma koji se obilježava kao Dan grada Sarajeva bila potvrda starih “sitnih nastojanja”.

“Apsolutno… To traje godinama. Počevši od promjena naziva ulica, promjena naziva škola, želje za presijecanjem ulice Maršala Tita, pa sve do toga da kome god treba da dokaže neko  svoje opredjeljenje ka bošnjaštvu da atakuje na antifašizam, i to na način da taj antifašizam pokušava da svede u ravan svakodnevnice. Antifašizam ima svoju vrijednost“, istakao je dr. Nakaš.

“To može da zvuči kao fašizam“

Upozorio je dr. Nakaš i da su upravo BiH i bh. građani,  među kojima i Bošnjaci, devedesetih godina prošlog stoljeća bili napadnut od fašista i da su se borili protiv fašizma!

“To je bio pokušaj da se uguši antifašizam… Ovo sada bi bila potvrda da ljudi koji sebe nazivaju Bošnjacima da na određen način žele da iskažu, da anuliraju svoj antifašizam, da on ne postoji. Ne smijem spomenuti činjenicu da sa to može da zvuči i kao fašizam!”

Faruk Vele (Radiosarajevo.ba)