Kliker.info

Srpski član Predsjedništva BiH i predsjednik Izvršnog odbora SNSD-a Nebojša Radmanović kazao je da su posljednje odluke visokog predstavnika nedemokratske, da zadiru u stuštinu Dejtonskog sporazuma i da idu na štetu svih naroda u BiH.Radmanović je kazao da ima dokaze, koje još ne želi da objavi, da su odluke visokog predstavnika kazna ili osveta zato što nije prošao koncept reforme policije koji je za RS bio potpuno neprihvatljiv.On ističe da cilj nije bio da se dođe do reforme policije, već da se nađe krivac."Krivac je trebalo da bude pronađen, jer očito nije ni bilo planirano da BiH potpiše Sporazum o stabilizaciji i pridruživanju", rekao je Radmanović.On smatra da je provođenje Dejtonskog sporazuma najvećim dijelom završeno i OHR nema nijedan razlog da ostane u BiH.

NN: Glavni odbor SNSD-a donio je odluku da se povlačite iz Predsjedništva BiH ukoliko u narednih deset dana ne budu promijenjene odluke visokog predstavnika koje zadiru u Ustav BiH. Kakav rasplet situacije je realno očekivati nakon ovoga?

RADMANOVIĆ: Mislim da je potrebno da OHR i jedan broj ljudi oko OHR-a koji vodi politiku BiH potpuno smireno sjednu i sagledaju situaciju. Tek poslije toga možemo govoriti o normalnom radu. U obrnutoj situaciji potpuno je nepredvidivio u kojem pravcu će ići Bosna i Hercegovina i za to postoji odgovornost ne ljudi samo iz Republike Srpske nego i ljudi koji odlučuju u ime druga dva naroda, ali i OHR-a prije svega.

Nadam se da je sedam dana dovoljno vremena da se razmotre sve mogućnosti i dođe do nekih kvalitetnih rješenja. Kvalitetna rješenja podrazumijevaju da mi u BiH odlučujemo o Bosni i Hercegovini, a ne neko ko dođe sa strane, ko nas i ne razumije i pod pritiskom nekih lobija ili iz nekih ličnih razloga nameće neprihvatljiva rješenja.

NN: Američki ambasador rekao je da će ako se političari iz RS povuku iz institucija BiH ozbiljno biti narušeno provođenje Dejtona. Kršenje Dejtona povlači upotrebu bonskih ovlaštenja. Kako gledate na najavu da će biti posljedica?

RADMANOVIĆ: Razumijem brigu SAD za Bosnu i Hercegovinu i za funkcionisanje Dejtonskog mirovnog sporazuma jer su oni glavni kreatori sporazuma koji je najbolje koje se desilo u Evropi od Drugog svjetskog rata. Mislim da ga samo dosljedno treba provoditi i da se ne može govoriti o posljedicama, a da se ne govori i o uzrocima. Takođe, čini mi se da svi u ovoj brzini upotrebljavamo pogrešan termin "povlačenje svih" što asocira na krivicu onih koji izlaze. Međutim, treba reći da su oni ti koji su dobili povjerenje građana i da u ime građana vladaju ili ne vladaju. Bolji termin bi bio da predstavnici SNSD-a u ovakvoj situaciji, kada neko drugi u ime njih odlučuje, ne mogu da izvršavaju ono zbog čega su izabrani i što se od njih očekuje. Zato neka nađu neke druge koji će izvršavati njihove odluke. Jedna politička partija ima pravo da pređe u opoziciju, da kritikuje ta rješenja i da ne učestvuje u vlasti. Svojim posljednjim odlukama visoki predstavnik i oni koji ga savjetuju su povećali nestabilnost i podjele u BiH, a sada žele da okrive druge.

NN: Da li su najnovije odluke visokog predstavnika svojevrsna kazna zbog neusvajanja reforme policije?

RADMANOVIĆ: Jeste pored ostalog i kazna. Kažem pored ostalog jer se radi o nečem što se dugo priprema, što je bilo potpuno jasno i vidljivo u medijima, u izjavama političara iz Sarajeva, mnogo prije nego što se desilo. Vidjelo se da će slijediti kazne onima koji nisu pristali na reformu policije, a to su političari RS. Imam dokaze, koje iz razumljivih razloga još ne objavljujem, da ovo između ostalog jeste kazna ili osveta zato što nije prošlo nešto što je za RS potpuno neprihvatljivo.

NN: Lajčakov prijedlog reforme policije prve su odbile Stranka za BiH i SDA. Međutim, u svom obraćanju u Briselu on je rekao da su za propast prvenstveno krive stranke iz RS. Zbog čega, jeste li Vi na nešto pristali pa odustali ili je posrijedi nešto drugo?

RADMANOVIĆ: Otkada se priča o reformi policije koncept je da se na određen način ukinu ustavna ovlaštenja RS. Koncept je da se mimo evropskih standarda nametne nešto što želi jedan broj stranaca i političara iz Sarajeva. Po tom konceptu je radio i sadašnji OHR i njihov prijedlog reforme policije se skoro ne razlikuje od Ešdaunovih ideja. Takav prijedlog prvo su odbili Stranka za BiH i SDA, SDP je imala 28 primjedbi, a samo su političari iz reda hrvatskog naroda prihvatali sve da bi na kraju izašli sa svojim prijedlogom. Svi iz Republike Srpske, koji su učestvovali u pregovorima, bili su konstruktivni. Priča nekih stranih političara koji nisu ni učestvovali u razgovorima kako je Radmanović prekinuo pregovore je potpuno smiješna.

Tačno je da je od svih tih prijedloga i sporazuma o reformi policije potpisan samo jedan i to je onaj koji su potpisali Dodik i Silajdžić, ali su ga odmah odbacili, a da ga nisu kvalitetno ni pročitali. Poslije toga je jasno da se nije išlo prema rješenjima, da nikome nije bilo stalo da se dođe do reforme policije nego da se nađe krivac.

Kada smo već kod toga, želim da kažem da se ovdje ne radi o reformi policije, nego o reformi lokalnih policijskih snaga. U svim prijedlozima ostaje ono što je RS već prenijela na BiH, a to su ovlaštenja za Graničnu policiju i SIPA. Sada je vršen pritisak da se centralizuju lokalne policijske snage što ne postoji nigdje u Evropi. SNSD je imao kvalitetne prijedloge kako da to prevaziđemo, ali niko o tome nije htio da razgovara. To dokazuje da je cilj bio da ne dođe do reforme policije, već da se nađe krivac. Krivac je trebalo da bude pronađen, jer očito nije ni bilo planirano da BiH potpiše Sporazum o stabilizaciji i pridruživanju.

NN: Kažete da Evropa nema takvo rješenje lokalnih policijskih snaga. Kakvu onda državu BiH želi EU?

RADMANOVIĆ: To je teško procijeniti. Mogu govoriti o tome kakva BiH treba da bude država, a treba da bude država ravnopravnih naroda i entiteta onako kako je napisano u Dejtonu jer to odgovara svima u Bosni i Hercegovini, svim narodima i građanima. Naravno, to ne odgovara jednom malom broju političara koji hoće da vladaju drugima i to izaziva nesnalaženje u međunarodnoj zajednici koja je češće na njihovoj strani.

Provođenje Dejtonskog sporazuma najvećim dijelom je završeno i OHR nema nijedan razlog da ostane ovdje, jer nema šta da radi. Upravo zato dolazi do ovakvih odluka koje su antidejtonske.

NN: Vi kažete da su odluke OHR-a antidejtonske, a visoki predstavnik je vrhovni tumač Dejtona?

RADMANOVIĆ: U jednom od aneksa Dejtonskog mirovnog sporazuma stoji da je visoki predstavnik vrhovni tumač, ali mu to ne daje za pravo da mijenja Dejtonski sporazum. Visoki predstavnik je političar kao i ostali i teško da on može jednu pravnu situaciju protumačiti kvalitetno. Naravno ima silu, pa kad on kaže to je tako po Dejtonu, onda svi moraju tako da se ponašaju, ali i to mora imati kraj.

Država BiH je za ovih 12 godina izrasla u demokratsku, građani biraju demokratski svoje predstavnike, postoji Ustavni sud BiH iz kojeg treba izbaciti strance i onda možemo u potpunosti da funkcionišemo sami. Na kraju mi smo više puta u BiH pitali Ustavni sud da protumači da li je nešto u skladu sa Ustavom, i tada se niko nije bunio, a sad kad bi trebalo da stručnjaci iz oblasti ustavnog prava kažu šta je u skladu sa Dejtonom, kažu nam da je "visoki predstavnik glavni tumač". Politika sile je još na djelu u Bosni i Hercegovini i ne znamo do kada će biti, ali je sigurno da će ako se tako nastavi izazvati još veće probleme.

NN: Je li ovim odlukama visokog predstavnika otvorena mogućnost da se zakoni u parlamentu donose većinom od 22 bošnjačka glasa?

RADMANOVIĆ: Jeste u Predstavničkom domu bez Doma naroda. To je samim tim ulazak u suštinu sadašnje BiH, udar na ravnopravnost naroda, jer jedan narod može da odlučuje u ime druga dva.

NN: U Ustavu piše da će se odluke u parlamentu BiH donisiti "većinom glasova prisutnih članova koji glasaju, s tim što glasovi ne smiju da sadrže dvije trećine ili više od dvije trećine delegata izabranih u jednom entitetu". Dakle, nije riječ o dvije trećine prisutnih, nego izabranih?

RADMANOVIĆ: Piše jedna trećina ili dvije trećine zavisno od situacije i Poslovnik je tako i napravljen. Ali to je tako kada neko u skladu s usvojenim Ustavom razvija demokratiju 12 godina i poslije 12 godina dođe neko i kaže: "To sve što vi radite ne važi, sad ću se ja vratiti nazad."

Sve što je do sada usvojeno usvojeno je uz saglasnost međunarodne zajednice. U demokratskoj proceduri usvojen je i Zakon o Savjetu ministara prije dvije godine, čini mi se. Tad je međunarodna zajednica bila najjača, najtvrđa, sugerisala je i predlagala. Ali ni to danas ne valja. Kao da se neko prepao da međunarodna zajednica gubi presudan uticaj ovdje, pa ovakvim odlukama želi da pokaže: "Mi smo tu još glavni". Mislim da je to vrijeme trebalo već da prođe, a ako nije, onda mora uskoro da se završi. Međunarodna zajednica je potrebna da nam dobronamjernim savjetima pomogne da idemo brže u razvoj, a ne da nas vraća nazad u neku vrstu diktatorskog režima.

NN: Reakcije iz RS nakon objavljivanja odluka visokog predstavnika njegova kancelarija nazvala je histeričnim i pozvala predstavnike RS da ih još jednom pročitaju. Jeste li dobro pročitali odluke?

RADMANOVIĆ: Pročitali smo ih više puta. Siguran sam da više znamo o tim odlukama i više ih možemo protumačiti nego veliki broj portparola visokog predstavnika koji nam drže predavanja. Ne znam kako bih se ja ponašao kada bih kao oni imao mjesečnu platu onoliku kolika je godišnja plata predsjednika u ovoj zemlji. Ali bez obzira na to Bosna i Hercegovina je sazrela da odbaci takvu vrstu tumačenja koja pokazuje da su u stvari histerični oni koji to govore, a ne oni koji tumače.

Nesporno je da je nedemokratski nametnut takav zakon, nesporno je da je bolji i kvalitetniji i ravnopravniji zakon usvojen u demokratskoj proceduri prije dvije godine, nesporno je da je ovo vraćanje nazad, nesporno je da to ide na štetu najmanje jednog naroda, u ovom slučaju srpskog, ali i na štetu drugih naroda, samo oni to u ovom momentu ne vide.

NN: Da li je međunarodna zajednica nakon propasti aprilskog paketa ustavnih promjena krenula pogrešnim putem, jer da je Ustav tada promijenjen logično je da bi reforme išle drugim tokom?

RADMANOVIĆ: Treba reći da međunarodna zajednica nije jedinstvena u svemu ovome. U ime međunarodne zajednice ovdje odlučuje jedan broj ljudi u OHR-u i jedan broj ključnih ambasadora. Ali njihov pristup je pogrešan i zato su i potezi pogrešni. Svi dobronamjerni u Evropskoj komisiji pod uslovom da im ne objavite imena kazaće vam da je uslov vezan za reformu policije potpuno pogrešan.

Dakle, jedan broj ljudi koji nije dorastao globalnoj politici u ime međunarodne zajednice odlučuje o našim životima ovdje i to može imati dalekosežne posljedice za čitavu Evropu. BiH je u srcu Evrope i svaki pogrešan potez je pogrešan i za Evropu, a ne samo za Bosnu i Hercegovinu.

Naravno da je pogrešan put i prije i poslije aprilskog paketa. Zašto kažem i prije i poslije? Zato što se manje-više sve odvija pod dominantnim lobijem međunarodne zajednice, iako relevantnim političkim predstvnicima iz BiH treba pustiti da se dogovore ono što mogu u skladu s evropskim standardima. Nažalost, veliki broj političara iz BiH je navikao na pomoć međunarodne zajednice i oni stalno plaču i traže pomoć jer osjećaju da imaju prednost. To, naravano, kvari odnose u BiH i u regionu. Jasno je da sve dok se mi u BiH na bazi ravnopravnosti ne dogovorimo kakvu zemlju hoćemo neće biti kvalitetnog napretka. BiH će biti stalni problem svojim građanima, okruženju i čitavoj Evropi.

NN: Koji je po vašem mišljenju recept za zadovoljnu BiH u EU?

RADMANOVIĆ: Prije svega, ravnopravnost naroda u podijeljenom društvu. Evropska unija funkcioniše na dogovoru, na razumijevanju, na kompromisima, a pojedinci iz te Evropske unije žele da nametnu BiH vladavinu jednih nad drugim. Tako je ovaj, ali i širi prostor stalno nestabilan.

NN: Britanski ambasador kazao je da su svi oni koji spore najnovije odluke visokog predstavnika protiv jačanja države. Da li ste Vi protiv jačanja države?

RADMANOVIĆ: Trebalo bi pitati gospodina Rajkrofta šta on misli pod jačanjem države. Jačanje države je, prije svega, ekonomski napredak. Čitavo vrijeme od Dejtona do danas Sarajevo se bori da zavlada onima koji su ekonomski razvijeniji. I to je suština cijele priče. Mi se borimo da svako vlada svojim materijalnim dobrima, resursima i da tim upravljaju ljudi koji su izabrani. Njihova želja je da se nametne dominacija jednog drugog kruga i da se koriste resursi i znanje ljudi, ali to ne može i zbog toga dolazi do, blago rečeno, nesporazuma u BiH.

Ovdje se vodi bitka protiv BiH. Protiv BiH se bore oni koji hoće da dominiraju potpuno nezasluženo, oni koje niko nije izabrao. Očito je da je britanski ambasador na njihovoj strani. Njegove izjave su potpuno kontradiktorne jer on kaže da BiH ima evropski ili put OHR-a. Put u Evropu je jedan u skladu s evropskim standardima koje prihvatamo i koje smo najvećim dijelom prihvatili. Put OHR-a je put sile i to treba da presane. To je poruka onim ambasadorima koji to podržavaju i koji više ne mogu da vode politiku u tuđoj zemlji.

NN: Da li je visoki predstavnik za posljednje odluke koje je donio imao saglasnost svih zemalja članica Savjeta za primjenu mira?

RADMANOVIĆ: Mislim da je nije ni tražio za ovakvu vrstu mjera. Za neke sitnije odluke vjerovatno mu nije ni potrebna saglasnost, ali jeste kada ulazi u suštinu Dejtonskog sporazuma – u ravnopravnost naroda. Ovdje se naviklo da je dominantan stav jednog broja ambasadora i ako oni kažu da je sve u redu, onda je to tako. Smatram da u Savjetu za primjenu mira Lajčak za ovo što je uradio nema jednoglasnu podršku. Međunarodna zajednica nije jedinstvena po ovom pitanju.

NN: A jesu li političari u RS jedinstveni?

RADMANOVIĆ: Mislim da jesu. Ovo nije stranačko pitanje i svi shvataju da je ulazak u suštinu odnosa unutar BiH direktan napad na Republiku Srpsku i na srpski narod u BiH. Važno je napomenti da je SNSD, koji ima odgovornost za čitavu RS, potpuno jedinstven, a to je pokazao i Glavni odbor s jasnim stavom kako mi mislimo da BiH treba ići naprijed.

NN: Koliko su političari iz RS odgovorni za stanje koje imamo danas s obzirom na to da svih proteklih godina nikada nisu postavili pitanje nacionalne ravnopravnosti Srba u Federaciji ili govorili o izmjeni naziva ulica i škola u Sarajevu i slično?

RADMANOVIĆ: Mnogo gore je u Federacije nego u RS i to uopšte nije teško dokazati. Samo se daleko manje čuje glas ljudi iz RS i Srba koji žive u Federaciji. Na desetine povratničkih sela u Federaciji 12 godine poslije rata nema struju, vodu, a o putevima da i ne govorimo. Potpuno je druga situacija u RS, gdje su u povratničkim selima asfaltirani putevi, dovodi se struja i voda i obezbjeđuju se uslovi za osnovni život povratnika. Kada gledate i čitate sarajevske medije imate drugi osjećaj jer se ne barata kvalitetnim podacima.

NN: Nisam Vas pitala za medije nego smatrate li da je srpska politika proteklih godina bila u defanzivi da se stalno branila od optužbi?

RADMANOVIĆ: Tačno je. Političari iz Republike Srpske su smatrali da je potrebno da razvijaju svoj prostor jer za njega odgovaraju. Ljudi koji su iz RS išli u Sarajevo da rade u institucijama BiH išli su tamo da kvalitetno obavljaju svoj posao ne napadajući druge. Danas je jasno da se moralo čvršće i jasnije ukazivati na probleme koji postoje u institucijama Federacije, ali i u institucijama BiH.

U zajedničkim institucijama, dakle ne samo onim federalnim, nacionalna zastupljenost zaposlenih je katastrofalna. Evo primjera: 90 odsto zaposlenih u Regulatornoj agenciji za komunikacije su Bošnjaci, 90 odsto zaposlenih, a možda i više u BHRT-u su Bošnjaci.

U MIP-u BiH imate izabranog zamjenika ministra koji je morao da bude iz reda srpskog naroda, dok je među svim ostalim rukovodnim kadrovima bio samo jedan Srbin, kojeg je smijenio ministar. Sada imamo situaciju da kada gospođa Ana Trišić-Babić ode na put o svim krupnim stvarima ove zemlje odlučuje jednonacionalni kolegijum MIP-a.

Dakle, govorimo o zajedničkim institucijama, a nismo još ni došli do federalnih institucija. Ali i mediji i političari iz Sarajeva stalno govore o institucijama u RS koje navodno nemaju zastupljenost u skladu s popisom iz 1991. RS se sasvim sigurno približava tom broju nekada i po cijenu kvaliteta dok drugi ništa ne rade u tom pogledu.

Naravno, takvu crnu sliku o RS su stvorili prvo političari, pa onda mediji iza kojih stoje ti političari.

NN: Ovo je prvi put da neko kaže da političari stoje iza medija u Sarajevu. Do sada smo čuli da je medijski mrak u Republici Srpskoj?

RADMANOVIĆ: Kada bi neko nezavistan i neutralan istraživao, vidio bi da su mediji u RS potpuno nezavisni i da poštuju kodekse. Kod javnih medija u RS očigledan je visok kvalitet u radu, poštivanje kodeksa, primjeren riječnik. Čak i nezavisni mediji u RS ne navijaju ni za koga, nego informišu javnost. Takva situacija nije u Sarajevu jer svi mediji tamo su pod uticajem politike sarajevskog kruga koji misli da su oni Bosna i Hercegovina.

Stari službenici i lokalno osoblje vladaju OHR-om

NN: Vrlo često se u reakcijama iz RS može čuti da iza odluka visokog predstavnika stoje stare strukture u OHR-u. Koje su to stare strukture?

RADMANOVIĆ: OHR ima 450 zaposlenih od kojih je veći dio lokalno stanovništvo iz Sarajeva, koje razmišlja u sarajevskom miljeu. Oni misle da je Bosna i Hercegovina Sarajevo, a to nije tačno. Sa druge strane, u OHR-u postoji jedan broj malo vidljivih stranih službenika koji se ne mijenjaju dolaskom novog visokog predstavnika i koji se takođe pod uticajem tog sarajevskog pogleda na BiH i vode istu politiku. Ovaj visoki predstavnik je u OHR uveo mlađu ekipu ljudi koja je trebalo da bude kvalitetnija, ali koja očito nije uspjela da se odupre pritiscima stare administracije.

Hoće li kazniti i željezničare

NN: U trenutku dok razgovaramo čuje se zvuk sirena, jer su željezničari u znak protesta zaustavili vozove. Kako kontrolisati građansku neposlušnost?

RADMANOVIĆ: SNSD misli da u ovom trenutku ne treba praviti nikakve revolucionarne poteze. Jednostavno treba upozoriti visokog predstavnika i sve one koji mu pomažu da prave pogrešne poteze. Naravno, da se ne može sve u potpunosti iskontrolisati. Ne možete kontrolisati spontane poteze građana, neposredne poteze kao što je ovaj potez željezničara. Samo ne znam hoće li visoki predstavnik ući u  kažnavanje željezničara.   Mirjana Kusmuk (NN)