Kliker.info

Kada je par dana nakon katastrofalnih poplava na Balkanu  naš proslavljeni književnik svjetskog glasa Dževad Karahasan kazao da u ovoj nesreći možda ima i nečega dobrog, misleći pritom na buđenje solidarnosti među ljudima, mnogima se ova akademikova izjava u prvi mag učinila pomalo bogohulnom i neprimjerenom. Neposredno potom, mediji su dali za primjer Karahasanu jer su naveli brojne primjere   iz Doboja, Maglaja, Tuzle, Zenice, Šamca i drugih gradova širom Bosne i Hercegovine, kada su Bosanci i Hercegovci  svih nacionalnosti na djelu pokazali da je,  ne tako davno, komšija  komšiji ovdje bio svetinja i važniji od brata rođenog. Ovu činjenicu su na kraju prepoznali i javno izrekli u eter,  gradonačelnici Doboja i Bosanskog Šamca,  koji su odali priznanje građanima Gradačca i Tešnja koji su, ne čekajući ni trena,  uputili pomoć komšijama  iza entitetske linije.

Obični građani su tako očitali lekciju brojnim domaćim zvaničnicima i čitavoj bulumenti međunarodnih jebivjetara koji već dvadeset godina bezuspječno pokušavaju da smanje  ratom utvrđene barijere između entiteta, naroda, regiona, gradova i građana u Bosni i Hercegovini. Drugo je pitanje međutim ,  hoće li na kraju lokalni igrači,  zarad svojih uskih interesa,  čitav proces  vratiti na početak, nekom novom ujdurmom, ali je bjelodano pokazano da narodi i građani ovdje mogu i žele živjeti zajedno.Prateći  nekontrolisanu snagu prirode, potpomognutu ljudskim nemarom i neradom te  pomenuti mogući početak procesa otrežnjenja naroda, hiljadu milja daleko od kuće, sa radošću sam primjetio da su slični trendovi, u političkom smislu, evidentirani i ovdje, na drugom kraju svijeta, krajem augusta 2005. godine , kada je da podsjetimo uragan Katrina pogodio južnu obalu Sjedinjenih Američkih Država i nanio joj trajne i tragične posljedice.

Za one koji su zaboravili tada je nezapamćena oluja gotovo u potpunosti potopila i uništila New Orleans u državi Louisiani  , a svoj  rušilački pohod  je  nastavila kroz Alabamu, Tennessee, Georgiju i Kentucky, gdje su  pričinjene štete bibijskih razmjera.Zvanične brojke govore da je tada ukupno je poginulo više od 1.800 ljudi  dok se 705 i danas vode kao nestali.  U to vrijeme, Amerikom je naravno upravljao George Bush, a neposredno prije Katrine je uživao nepodjeljenu podršku ogromne većine Amerikanaca koji su bespogovorno odobravali njegove  ratove u Iraku i Afganistanu nakon terorističkih napada na SAD 11. septembra 2001.godine. Sjećam se dobro da su mu tada aplaudirali i repubikanci i demokrate, iračka tragedija se pominjala samo u kontekstu američkih žrtava, a samo rijetki su se pitali ko će platiti cijenu ratova koji su na kraju koštali astronomskih 1,7 triliona dolara.

Neposredno nakon Katrine sve se u nevjerovatno kratkom vremenu počelo mijenjati.  Slike užasa iz New Orlaansa su narodu otvorile oči i bjelodano pokazale da  Amerika zaslužuje bolju i kompetentiju vlast koja će se znati nositi sa domaćim problemima.Ankete su vrlo brzo pokazale da popularnost  do jučer omiljenog predsjednika  naglo pada,  a i mediji su najednom počeli da postavljaju  hiljadu i jedno pitanje  o politici američke administracije. Danas znamo kako se to sve na kraju završilo. Zahvaljjući Katrini federalna vlada je  bila prinuđena da pristupi brojnim reformama kako se šokantni prizori iz New Orleansa više nikada ne bi ponovili, a  sve više je onih koji smatraju da je upravo oluja bila dobar vjetar u leđa aktuelnom predsjedniku Obami. Američki birači su tri godine kasnije kaznili politiku Georga Busha i Obama je tri godine kasnije trijumfalno ušao u Bijelu kuću. Hoće li bosanske poplave iznjedriti našega Obamu, za sada je teško reći ali  bi bio pravi grijeh da  Bosanci i Hercegovci u oktobru ne kazne  aktuelne vlastodršce koji i ovu posljednju katastrofu koriste samo kao predizbornu kampanju.

Halil Šetka (Kliker.info)