Kliker.info

Posebno smo skretali pažnju da je tokom niza decenija Bošnjacima  bilo oduzeto njihovo narodno ime. Kao nastavak prakse poricanja bošnjačkog narodnog imena izvršena je i agresija sa elementima genocida na Bosnu i Hercegovinu, tačnije na Bošnjake, jer agresori, kao i današnji bosanskohercegovački secesionisti znaju da nema Bosne i Hercegovine bez Bošnjaka, niti može biti Bošnjaka bez Bosne i Hercegovine. Riječ je, dakle, o kontinuiranju iste ideje i cilja. Bošnjake je trebalo djelomično eliminirati i dezorijentirati oduzimanjem njihovog narodnog imena prije agresije i genocida, potom ih agresijom i genocidom djelomično pobiti i jednim dijelom ih protjerati. Te kroz diskriminirajuči Zakon o popisu, krojen po mjeri neprijatelja Bošnjaka i Bosne i Hercegovine u ime nastavka procesa  pravne legalizacije rezultata agresije na Republiku Bosnu i Hercegovinu i genocida nad njenim građanima, konfuzan popisni materijal i dobro plačene "popisne misionare", konačno ih dokrajčiti.

Ponovo se afirmiše tendencija da se stanje narodne identifikacije Bošnjaka vrati stotinu godina unazad u situaciju dilema oko njihovog identiteta, kada im je  nuđena svaka druga identifikacija osim historijske, narodne identifikacije u imenu Bošnjak.
Dijaspora  je takođe predmet manipulacije Zakonom o popisu. Lica koja žive u inostranstvu duže od dvanaest mjeseci neće se računati u ukupan broj stanovnika Bosne i Hercegovine, a time  im se onemogućava da budu birani u  organe lokalne i javne uprave. Popis se neće obavljati  u nijednom diplomatsko-konzularnom predstavništvu Bosne i Hercegovine u inostranstvu.Razlika između ovog popisa i popisa sprovedenog 1991. godine je u tome što se lica koja su odsutna iz Bosne i Hercegovine duže od 12 mjeseci neće računati u ukupan broj stanovništva. Ova promjena je bez ikakvog osnova i djelo je onih snaga u Parlamentarnoj skupštini Bosne i Hercegovine koji kontinuirano imaju diskriminirajući odnos prema dijaspori.

Činjenica je  da se popis sprovodi, a da Aneks 7 Dejtnoskog sporazuma o povratku raseljenih i izbjeglih lica nije sproveden, premda je to bila obaveza međunarodne zajednice i državnih organa. Vladajuće parlamentarne stranke su poništile član 48 Zakona o popisu stanovništva koji je predviđao da će prilikom formiranja vlasti i dalje važiti etnička struktura prema popisu iz 1991. godine i to sve do potpunog provođenja Aneksa 7 Dejtonskog sporazuma. Ovim popisom se može definitivno staviti tačka na etničko čišćenje. Aneks 7 nikada neće biti sproveden dok god se državi Bosni i Hercegovini ne vrati njen neotuđivi suverenitet koga su današnji politički akteri prenijeli na nivo entiteta. Izražavamo žaljenje i nezadovoljstvo što su bošnjački poslanici u Parlmenaternoj skupštini Bosne i Hercegovine glasali za zakon koji negira osnovna prava i slobode Bošnjaka.  Američki i kanadski Bošnjaci smatraju da je usvojeni zakon o popisu, genocidni zakon po mjeri velikosrba i velikohrvata, po mjeri neprijatelja Bošnjaka i Bosne i Hercegovine. Zakon o popisu može biti pravna legalizacija rezultata agresije na Republiku Bosnu i Hercegovinu i genocida nad njenim građanima.

2. Zato američki i kanadski Bošnjaci pozivaju sve bošnjačke narodne, političke institucije, intelektualce, kulturne i javne radnike, organizacije i zajednice u i van Bosne i Hercegovine na narodnu moblizaciju u cilu adekvtanog odgovora na veliki historijski izazov – popis stanovništva koji će se raditi po pravnoj regulativi koja je diskriminirajuća za Bošnjake, u uslovima jakog djelovanja „popisnih misionara“.  Bošnjaci moraju biti u potpunosti jedinstveni i bez popustljivosti prema bilo kome i jedinstveno, kolektivno  odgovoriti na proklamovan cilj „popisnih misionara“ –  smanjenje broja Bošnjaka u Bosni i Hercegovini po svaku cijenu. 

3. Pravilno, vjerodostojno, narodno izjašnjavanje u popisu stanovništva treba da bude slobodno, što znači da Bošnjaci mogu biti samo Bošnjaci. Takvim izjašnjavanjem oni održavaju svoj historijski, kulturni, tradicijski, politički kontinuitet, uvažavaju vlastitu povijest ostvarenu pod tim imenom, ispoljavaju odgovornost prema Bošnjacima i drugim narodima i nacijama, izražavaju samopoštovanje i samosvijest. Pod povijesnim imenom Bošnjaci, oni su kreirali svoje nacionalne, narodne,političke, društvene, ekonomske, naučne, kulturne, sportske i druge  rezultate, kreirali su svoju bogatu povijest.

4. Ističući legitimno pravo da svoj jezik nazivaju njegovim historijskim i u narodu ukorijenjenim imenom, na ovim popisu, na pitanje o maternjem jeziku treba jasno reći bosanski jezik kao bošnjačko utočište i veza sa Bosnom i Hercegovinom i drugim nacijama, narodima i državama.

5. Bošnjak treba i može biti svako ko osjeća starosjedilačku vezanost za zemlju, teritoriju, državnu i društvenu bosanskohercegovačku zajednicu. Nema straha da bi oni koji nisu u islamu mogli etničko bošnjaštvo odvojiti od islamske kulturološke osnovice. Samo je bošnjaštvo sposobno da zaštiti i bosanstvo i muslimanstvo, jer ni jednog ni drugog nema bez kritične mase Bošnjaka.
Povlaćenje znaka jednakosti između narodnog i vjerskog je kontraproduktivno. Treba uvažavati činjenicu da ima Bošnjaka koji uopće nisu vjernici. Uostalom, tokom proteklih nepunih dvadesetak godina razvijana je upravo ta tendencija poistovjećivanja narodnog i vjerskog, što ide u prilog brojnim faktorima, posebno  onim agresijskim i genocidnim, da se Bošnjaci svedu u okvire vjerske zajednice.
Stoga je važno isticati osnovne faktore političkog subjektiviteta – narodnu pripadnost (Bošnjak), nacionalnu pripadnost državi Bosni i Hercegovini i jezik (bosanski), a vjeroispovijest, ostaje stvar najvišeg izraza važne ali individualne posebnosti.

6.  Budući da je historija nasilja nad bošnjačkim narodom trajala gotovo cijelih stotinu godina i da su svježe traume u odnosu na to pitanje i nedavne historije, te pogotovo u uvjetima nedovoljne informiranosti građana o toku narodnog opredjeljivanja Bošnjaka i teškim borbama koje su morali voditi da dobiju svoje temljeno pravo da se nazivaju svojim imenom, budući da ove dileme mogu realno dovesti u zabludu i navesti na pogrešnu identifikaciju veliki broj ljudi, američki i kanadski  Bošnjaci pozivaju sve bošnjačke političke stranke i njihove lidere, sve bošnjačke organizacije i zajednice, intelektualce, kulturne i javne radnike da odmah dogovore i objave proglas o svestranačkom, svebošnjačkom  narodnom konsenzusu kojim će dati podršku realizaciji ustavnog načela da je narod koji se, tuđom voljom  pisao kao Muslimani, danas, svojom voljom, piše kao Bošnjaci. 

Bošnjaci su kroz historiju, na prethodnih 12 popisa, imali nametnuto ime.  Tako su neki postali Muslimani u etničkom smislu, što nikada i nigdje u svijetu nije zabilježeno, jer je to svuda oznaka za vjersku pripadnost, neki se izjašnjavaju kao Srbi ili Hrvati, ili kao neopredijeljeni.  Biti neopredijeljen u narodnom smislu je individualno i kolektivno poniženje. Bošnjaci su 1993. godine u ratnom Sarajevu na Bošnjačkom saboru jasno odlučili da im niko više neće nametati imena i vratili staro narodno ime Bošnjak.

Bježanjem od povijesnog narodnog imena Bošnjak, mnogi pokušavaju na potpuno pogrešan način  "izraziti" svoj navodni internacionalizam, kosmopolitizam, navodnu svijest o nadnacionalnom, tačnije o anacionalnom kao vrlini.  Američki i kanadski Bošnjaci smatraju da treba najprije jasno izraziti svoju, autentičnu, narodnu opredijeljenost i osviještenost da bi čovjek mogao postati internacionalist. Oni Bošnjaci koji su smeteni u tom pogledu forsiraju svoj navodni internacionalizam kao anacionalnost na lokalnoj razini, izjašnjavanjem kao Bosanac i sl., ne znajući da je to oznaka pripadnosti državi, a da ta država, nažalost funkcionira upravo po ključu etničkoga.

Američki i kanadski Bošnjaci istiću da se u vezi s narodnim izjašnjavanjem ne smije vršiti prisila. Međutim čin slobodne volje se ograničava potrebama društva i zajednice u kojoj ostvarujemo svoja individualna i kolektivna prava. Svojim izjašnjavanjem o narodnoj pripadnosti kao zbir slobodnih individua utječemo na ostvarivanje individualnih i kolektivnih prava drugih, dakle i na prava svoje djece, roditelja, svih svojih sunarodnika. Skup individua čini društvo, i stoga je pogrešno misliti kako se lično izjašnjavanje tiče samo individue, ono se tiče i individue, ali i cijele zajednice. Dakle, narodno izjašnjavanje u popisu stanovništva nije proizvoljan, neobavezujući individualni čin, već je to čin krajnje odgovornosti prema društvu i državi.

7. Američki i kanadski Bošnjaci predlažu da se svestranački, svebošnjački, narodni proglas i konsenzus obajavi 28. septembra ove godine kada se navršava 20 godina od Bošnjačkog sabora, kada je Bošnjacima vraćeno njihovo narodno ime.

8. Svebošnjački, narodni proglas i konsenzus na taj datum bio bi najbolji  izraz bošnjačkog  jedinstva i najbolja poruka svim Bošnjacima u svijetu za popis stanovništva, najbolji odgovor neprijateljima Bošnjaka i Bosne i Hercegovine, te najbolji odgovor na slučajno ili namjerno planirane zablude i orkestrirana alternativna rješenja i imenovanja narodnog identiteta koja su izvedena iz nasilne historije narodne identifikacije Bošnjaka tokom cijelog XX stoljeća sa ciljem da slika o broju Bošnjaka i o njima kao narodu, a time i o stanju njihovih prava bude ponovno falsificirana.

Nema nijednog razumskog razloga da Bošnjaci budu bilo šta osim ono što jesu – Bošnjaci. Narod, koji je sam odabrao svoje ime, koji ima svoju kulturu, svoj jezik, običaje, mitove i ne razlikuje se od ostalih evropskih naroda zaslužuje konsenzus svojih političkih, akademiskih, javno kulturnih predstavnika u predvečerje najvažnije aktivnosti poslije odbrane u  agresiji i genocidu.

9. Dvadeset godina poslije historijskog vraćanja narodnog imena Bošnjaka, Bošnjaci na popisu stanovništva potvrđuju i zauvijek pečate suverenitet nad svojom zemljom, teritorijom, državom i društvom u Bosni i Hercegovini i svojim narodnim imenom. U želji da žive u miru platili su cijenu genocida širom Bosne i Hercegovine. Sada imaju situaciju gdje im se pravnom silom pokušavaju nametnuti standardi koji nigdje u svijetu ne bi bili prihvaceni. Bošnjački odgovor na to treba da bude svebošnjački, svestranački, narodni proglas, kao izraz bošnjačkog  jedinstva.

10. Bošnjačka dijaspora koja je kao rezultat agresije na Republiku Bosnu i Hercegovinu i genocida nad njenim građanima bila primorana pronaći dom daleko od svoje domovine, obnovila je svoje prijeratne domove i tako učestvovala u svim vitalnim projektima zajednice u prijeratnom prebivalištu. Zakon o popisu odobrava da se osobe koje na ovaj način gledaju na odnos života u dijaspori i domovini dođu u Bosnu i Hercegovinu i popišu kao dio stalnog stanovništva domovine. Građani koji u vrijeme popisa ne mogu doći u domovinu, mogu se popisati putem web-obrasca, ali to je klasični popis dijaspore i te popisnice će biti bitno kraće i neće sadržavati značajan broj važnih pitanja. Ogromna je razlika između popisivanja putem interneta i popisivanja u domovini. Osoba koje se popišu u Bosni i Hercegovini bit će dio stalnog stanovništva, determinirat će unutrašnje odnose, te biti dio svih socio-ekonomskih i demografskih analiza.

 Ljudi koji se popišu putem web-obrasca su jednostavna evidencija i ni na koji način ne mogu utjecati na odnose u Bosni I Hercegovini, od socio-ekonomskih i demografskih do etničkih itd. Važno je znati da jedini podatak koji građani, pored imena i prezimena trebaju znati, jeste jedinstveni matični brojevi članova porodica. Također, ne treba zaboraviti da nosilac domaćinstva (roditelji, amidža, brat/sestra, itd.) može popisati cjelokupno domaćinstvo ukoliko su ostali članovi domaćinstva na radu u inozemstvu.
Pozivamo sve bošnjački organizacije u dijaspora koje su svjesne značaja popisa da u skladu sa svojim mogućnostima organizuju prevoz zainteresovanih Bošnjaka u Bosnu i Hercegovinu u cilju obavljanja popisa.