hamburger-icon

Kliker.info

Mustafa ef. Cerić : Problemi Bosne i Hercegovine “uvezeni” s vana

Mustafa ef. Cerić : Problemi Bosne i Hercegovine “uvezeni” s vana

19 Jula
06:08 2009

Reis Islamske zajednice u BiH, Mustafa Cerić, nedavno je  dao interview direktoru Centralne informativne agencije Radija Slobodna Evropa, Jay Tolsonu koga je  je naprije zanimalo kako je moguće da su sve evropske države prihvatile komemorativno sjećanje na žrtve, osim Srbije i BiH? Što to govori o današnjoj Bosni?

Cerić: Želio bih ovom prilikom izraziti zahvalnost svim članicama Evropskog parlamenta koje suosjećaju s bolom i žrtvama genocida. Preživjeli su svjesni da se prošlost ne može promijeniti, ali cijene činjenicu da je 565 članova Evropskog parlamenta diglo svoju ruku izgovarajući time i svoje žaljenje zbog svega što se u Srebrenici desilo…  Za razliku od članova državnog Parlamenta koji se čak ni oglasili nisu. Oni koji su iz Federacije reći će da su za to krivi srpski članovi. Ali ja mislim da su svi odgovorni, jer je žalosno da su na dnevni red parlamenta ovu rapravu stavili dan uoči 11.jula…Ali to za mene nije veliko iznenadjenje. Posljednjih 14 godina ionako živimo u vremenu inaćenja ili negacije genocida. Nepriznavanje činjenice da se genocid desio najteža je faza u ukupnom procesu. A tome predhodi optuživanje žrtve da je ona odgovorna za zlo koje joj počinjeno.
BiH bilježi oporavak rijetko viđen u svijetu
RSE: Tenzije medju različitim religijskim grupama u BiH nisu se značajno smanjile. Vi ste član medjureligijskog vijeća koji uključuje i predstavnike katoličke i pravoslavne crkve. Možete li navesti neki primjer svog djelovanja kojim je postignuta neka veća harmonija i tolerancija medju većinskim konfesijama u BiH?
Cerić:  Cijenim vašu opservaciju koja je uglavnom tačna. Ali htio bih vas podsjetiti na teškoće koje mi imamo. Nemojte zaboraviti raspad bivše Jugoslavije koja je bila veoma bolna u Bosni. Ova je zemlja platila najveću cijenu tog raspada iako ga nije željela, iako nije prizivala rat. Dapče, htjela je ostati u sastavu Jugoslavije. Usprkos svemu tome ja vam tvrdim da poratna BiH bilježi oporavak kakav ćete, u sličnim uvjetima, rijetko vidjeti u svijetu. Problem BiH nije unutar njenog društva. Naši su problemi uvijek “uvezeni” s vana, gdje se jedna grupa ohrabruje da kren na neku drugu. BiH bi bila najsigurnija država svijeta kad bi se naši susjedi prestali miješati u naše unutarnje poslove, ukoliko bi nam dozvolili da sami riješimo naše susjedske odnose. Ali, kad Zagreb ili Beograd, ili neki drugi izvor moći, preko jedne grupe pokušava ostvariti svoje sopstvene interese, onda je BiH u problemima. Mislim da smo kroz Medjureligijsko vijeće postigli mnogo. Zajedno smo napisali Zakon o pomirenju medju religijama, te svake godine objavljujemo izvještaj o stanju ljudskih prava s posebnim osvrtom na kršenje vjerskih prava.

Svakodnevno svjedočimo islamofobiji
RSE:  Neki, uključujući i muslimane u Bosni, znaju reći da su se unutarnje tenzije pojačale, medju ostalim i zbog vašeg i djelovanja vašeg ureda. Na primjer uvodjenjem vjeronauke u vrtiće. Kad n taj način ohrabrujete prakticiranje religije (u ovom slučaju islama) u javnim ustanovama, da li time rušite temelje sekularnog (svjetovnog) procesa obrazovanja koji je osnov religijske tolerancije?

Cerić:  Vi govorite o ovom problemu iz samo jednog ugla. Ta perspektiva nije korektna jer nije zasnovana na činjenicama i nije ispravno sagledana. Kao prvo, postoji dogovor izmedju džav BiH i Vatikana u kojem eksplicitno stoji pravo na vjersko obrazovanje u vrtćima. To je ozakonjeno. To stoji u dogovoru. Trebali biste otići do bh. vlasti ili u Vatikan i njih pitati zašto su to potpisali? U Zakonu kojeg je usvojio Parlament ove države takodje stoji da djeca imaju pravo na vjeronauku od vrtića do kraja školovanja. Zakon su usvojili članovi Parlamenta, a jedini koji su protiv toga su bivši komunisti koji ne mogu tolerirati vjersku toleranciju. Oni su još uvijek nostalgičnim vremenima, kada je religija bila, kako to oni zovu, dio privatne sfere svakog čovjeka. A ako je nešto u ovom svijetu javno, onda je to religija. Ja to zovem islamofobijom jer je sve skoncentrirano na Sarajevo. Niko ne pita što se radi u Mostaru ili Banjaluci. Svi govore samo o Sarajevu jer se tu izučava islam. A oni se islama boje. I to je ta islamofobija kojoj svakodnevno svjedočimo. Ko će dakle učiti našu djecu religijskom, hoćemo li ih mi učiti islamu i bosanskoj tradiciji? Mi ćemo podučavati našu djecu od vrtića, do kraja školovanja u skladu sa zakonima ove države. Zajedno s Islamskom zajednicom. Tako će naš djeca znati ko su i gdje rastu. Neće morati slušati druge koji dolaze ovdje da ih uvjeravaju kako nisu u pravu. Imaće argumente za odbarnu svoje tradicije – islamske tradicije bazirane na specifičnom bosanskom iskustvu.

RSE: Dobro je kad se djeca obrazuju vjerski izvan javnih škola, ili u posebnim, vjerskim ustanovama. Ali kad vjeronauk uvedete u javne škole, vi u stvari uvodite vjeru koju podržava država. A to je suprotno američkom shvatanju sekularizma.
Ja mislim da bi trebali učiti vjernike da budu toleranti prema ateistima, ali i ateiste da toleriraju vjernike…
Cerić: Ovo je tema o kojoj bi trebalo održti javnu rapravu. Moramo pri tome biti vrlo precizni što želimo postići. Ja sam gradjanin ove države. Svi su roditelji takodje državljani BiH. Oni plaćaju poreze i ako oni kažu:” Ja želim da se moje dijete obrazuje, od vrtića do fakulteta, na način na koji ja to hoću. A to podrazumijeva i vjeronauk.”, onda se to mora poštovati. Nije riječ o nečemu nametnutom, nego o slobodnom izboru. Dakle, ukoliko ne želite pohadjati tu nastavu, ne morate.

Nema prisile u vjeri  
RSE:  Muslimanski intelektualci širom svijeta uključeni su u vrlo važnu raspravu oko značenja Šarije. Koncipirano je  mnogo šire od samog izvornog  značenja te riječi, koja se koristi kao inačica šerijatskog zakona, koju je raširilo uglavnom saudijsko tumačenje islama. Globalni svijet u ovom momentu se trudi funkcionirati na osnovama univerzalnih ljudskih prava. Da li vi osobno islamske principe, posebno one koji se temelje na tumačenjima šerijatskog prava, smatrate kompatibilnim univerzalnom konceptu ljudskih prava? Ili, ako hoćete slobodom vjeroispovijesti? Jesu li muslimani slobodni da napuste svoju vjeru i izaberu drugu?

Cerić: Neke su radikalne reforme u vjeroučenju došle upravo s islamom. Jedna od njih je sloboda vjeroispovijesti. Islam može biti problem za muslimane koji to ne znaju – nema prisile u vjeri. Ova se misao pripisuje poslaniku Muhamedu oko kojeg su se, kad je stigao u Medinu, okupili brojni uglednici. Jedan od njih sobom je poveo i sina koji je ispovijedao kršćanstvo na sirijski način. Otac je tada rekao Muhamedu da je cijelu proteklu noć tukao sina da bi primio islam. A Muhamed mu je naravno odgovorio da se to ne smije raditi, jer “nema prisile u vjeri”. Znate, islamska je civilizacija prevelika da bi bila uplašena zbog pojedinaca koji napuštaju taj kamp. Tako da ja mislim da to i nije neka posebna tema. Ali vi sa Zapada morate nešto znati da bi razumjeli reakcije muslimaskog svijeta….mada mislim da ovdje ne pričamo o religiji, nego o politici, o odnosu Zapada i islamskog svijeta. Muslimani žive u strahu od kolonizacije jakog i razvijenog Zapada. Izvori energije su medjutim u rukama vladara islamskih zemalja.

RSE:  Kako ste primili govor američkog predsjednika Baracka Obame u Kairu?
Jedna od najvažnijih stvari koje muslimani nisu čuli u posljednja dva stoljeća jesu Obamine riječi da su američke vrijednosti jednake islamskim…
Cerić: Mislim da je to bio jedan od najvažnijih govora u ukupnim muslimasko-američkim odnosima. U Ankari je, tokom posjete Turskoj, Obama testirao kako daleko može ići. U Kairu je otvorio svoju dušu i srce. Zato sam sretan što sam doživio momenat u kojem je jedan američki predsjednik odžao takav govor. I što vrijeme bude više prolazilo taj će govor biti kamen temeljac XXI stoljeća. Biće citiran, proučavan, analiziran. Jedna od najvažnijih stvari koje muslimani nisu čuli u posljednja dva stoljeća jesu Obamine riječi da su američke vrijednosti jednake islamskim – poštivanje ljudskih prava i ljudskog dostojanstva. To je posebno važno zato što je predhodnik Baracka Obame islamski svijet nazvao “osovinom zla”. Ne sve njih, ali…znate već…Jezik kojim je govorio Bush i jezik kojim govori Obama razlikuju se kao nebo i zemlja. Upravo zato sam u pismu Baracku Obami, na njegovu opasku da jedan govor ne može izbrisati godine nepoverenja medju nama, odgovorio biblijskom rečenicom: “Na početku bješe riječ…”. Riječima se uvijek započinje.     Priredila Sabina Čabaravdić (Radio Slobodna Evropa
)

Podijeli

Komentari

Još nema komentara

Komentariši

Napiši komentar

Vaša e-mail adresa neće biti objavljena.
Obavezna polja su označena *

Idi na alatnu traku