Kliker.info

SAD i militarističke sile Europe, Britanija i Francuska, i ovako imaju velikih problema oko potpore javnosti za intervenciju u Siriji, zadnje što im sada treba je slanje ratnih zrakoplova čija se mogućnost obaranja znatno podiže nakon što S-300 sustavi postanu operativni. Nemojmo zaboraviti zašto su ove sile bile tako spremne udariti zračnim snagama na Libiju – znali su kako Zelena vojska ne posjeduje adekvatnu protuzračnu obranu koja bi ugrozila njihove zračne snage.Rusija je  nakon mnogo izjava "između redaka", bila i više nego jasna – zamjenik ministra vanjskih poslova, Sergej Ryabkov, rekao je kako su S-300 sustavi "stabilizirajući faktor" koji će odvratiti "pojedine usijane glave" da se upuste u vojni konflikt u Siriji.Jasno je kako je Rusija ovu epizodu odigrala maksimalno oprezno, čekajući na adekvatnu priliku kojom bi mogli opravdati slanje S-300 sustava u Siriju. Naravno, s pravne strane tu nema nikakvih prepreka jer ruska vlada u ovom, kao i u svakom drugom slučaju, surađuje s legitimnom međunarodno priznatom zemljom i njihovim vlastima. Zapad može govoriti i pisati što god želi, no neosporiva činjenica jest da je predsjednik Sirije još uvijek Bashar al-Assad i sva sirijska ministarstva i dalje su aktivna, kao i ministarstvo obrane.

Jedino kršenje međunarodnih zakona u slučaju sirijskog sukoba je dostavljanje oružja, pa i "ne-smrtonosne pomoći", pobunjenicima, kao i njihovo priznavanje od strane pojedinih zemalja za "jedine legitimne predstavnike sirijskog naroda". Da li te zemlje, među kojima se nalazi i Hrvatska, imaju i svojevrsni "Plan B" u slučaju da ovaj sukob završi pobjedom sirijske vojske, nije poznato – veće sile ga zasigurno imaju, dok bi manje u takvom scenariju ispale najveći gubitnici.Rusko slanje oružja Siriji je legitimno, no, u isto vrijeme i delikatno. Razumljivo je da bi se slanje S-300 sustava moglo protumačiti kao potencijalno potkopavanje mirovnog rješenja na temelju diplomacije. No, nakon nepotrebnog i zaista anti-diplomatskog poteza EU (vidi: London i Pariz dobili što su htjeli – ukinut EU embargo na dostavu oružja sirijskim pobunjenicima), Rusija je bila prisiljena odgovoriti i javna informacija o dostavi S-300 sustava bio je najbolji mogući odgovor.

Opasnost od strane invazije nikada nije nestala, čak i ako se zadnjihsedmica  ne govori toliko o tome kao za vrijeme najopasnijih trenutaka, a to su bili: optužbe za masakr u Houli, granatiranje turskog pograničnog grada, rušenje turskog vojnog zrakoplova, razne optužbe za uporabu kemijskog oružja i napad u turskom gradu Reyhanli. Sve ovo su bili trenuci kada je malo tko sa sigurnošću mogao tvrditi da se idućeg jutra Sirija neće pretvoriti u međunarodni sukob. Prijetnje invazijom sada jesu donekle manje, no, kako je to dobro rekao vođa Hezbollaha za vrijeme svog zadnjeg govora: "Ako neprijatelj drži oči zatvorene, to ne znači da spava".Opasnost od invazije biti će najveća u trenutku ako i kada padne grad Qusayr te ako vojska krenu u daljnju ofenzivu protiv preostalih pobunjeničkih uporišta. Teško je zamisliti da bi anti-sirijske sile, na čelu sa SAD-om, pustile da im propadne cijeli projekt nakon toliko truda i zalaganja. Nema iluzije da bi S-300 spasio Siriju ukoliko bi SAD nasrnuo svom snagom na Siriju, no pitanje je hoće li se usuditi. SAD već dugi niz godina vodi samo one ratove u kojima može vojno izaći kao apsolutni pobjednik. Zašto? Radi straha? Ne radi se ovdje o nikakvom strahu ili nedostatku hrabrosti (ili ludila), već primarno o tome da bi – uza sve propagandne medije koji su danas u rukama svega nekoliko američkih korporacija – američka javnost mogla poprilično agresivno reagirati na vijesti o tome da njihovi piloti ili vojnici ginu u novom ratu dok se zemlja bori s ekonomskom krizom te se uvode brutalne mjere štednje (tzv. sequester).

Iz vojne perspektive stvari su poprilično jasne – i bez S-300 sustava, prema pojedinim procjenama, sirijska protuzračna obrana je 4 puta jača od one libijske 2011., no prisutnost S-300 sustava moglo bi znatno promijeniti pravila igre. Neki američki vojni stručnjaci tvrde kako S-300 i nije toliko "mitološki" učinkovit koliko se priča, no pitanje je – da li američki lovci žele biti ti koji će to provjeriti? Ta činjenica mogla bi zakočiti planove Obamine administracije o intervenciji u Siriji koji su, prema riječima samog predsjednika Baracka, "uvijek na stolu".S-300 sustav nije adekvatan samo protiv vojnih zrakoplova već i protiv balističkih raketa. "Smatramo kako će ovi sustavi biti stabilizirajući faktor te vjerujemo kako će ovi koraci odvratiti pojedine usijane glave od razmišljanja o scenariju koji bi aktualni konflikt pretvorio u međunarodni konflikt u koji bi se uključile i strane snage", poručio je zamjenik ruskog ministra vanjskih poslova Ryabkov novinarima u Moskvi. Također je naglasio, o čemu se spekuliralo i ranije, da je ugovor o dostavi S-300 sustava Siriji potpisan još prije nekoliko godina.

Ruski veleposlanik pri NATO savezu, Aleksandar Gruško, istaknuo je kako Moskva djeluje "u potpunosti prema okvirima međunarodnog zakona" kada je riječ o ovoj dostavi. "Ne radimo ništa što bi moglo dovesti do promjene situacije u Siriji. Oružje koje dostavljamo je obrambeno.", rekao je.Rusija je i ranije spominjala dostavljanje "protuzračne obrane" Siriji, u nekoliko navrata, no još nikada sustav S-300 nije javno nazvan imenom, sve do danas. Postoje informacije kako je Moskva bila odlučila pričekati s isporukom sustava u zamjenu za izraelsko obećanje da neće vršiti nove napada na teritorij Sirije.Zanimljiva će biti sada reakcija Izraela, zapravo prve reakcije već stižu i poprilično su prijeteće. Izraelski ministar obrane, Moshe Yaalon, rekao je kako ruski S-300 sustavi još nisu napustili Rusiju i krenuli prema Siriji. "Nadam se da niti neće, a ako, ne daj Bože, zaista stignu do Sirije, znati ćemo što nam je činiti", rekao je izraelski ministar obrane Yaalon.

Sve ove vijesti dolaze u vrijeme pred održavanje mirovne konferencije u Ženevi. No, imajući u vidu koliko je situacija oko Sirije nestabilna, može li se u ovom trenutku uopće tvrditi da će do spomenute konferencije i doći? I Washington i Moskva reći će za javnost kako je to jedino rješenje, no obje sile imaju poprilično različite ideje kada je riječ o kontekstu same konferencije i ishodima koji bi s iste trebali proizaći. Rusija inzistira na nastavku agende s prethodnog sastanka u Ženevi 2012. – tada je dogovoreno da je rješenje za Siriju formiranje tranzicijske vlade i prestanak sukoba, no nigdje se ne spominje odlazak Assada s funkcije predsjednika.Izgleda kako SAD sada, baš kao i 2012., ponovno okreće cijelu situaciju u smjeru da će inzistirati na odlasku Assada s vlasti. Ukoliko to bude tako, konferencija se neće ni održati, Rusija će biti prva koja će proglasiti kako je takav scenarij neizvediv. Štoviše, Ryabkov je upravo o toj temi danas također dao komentar: "I dalje postoji raskorak između stajališta Rusije i SAD-a po pitanju pojedinih pitanja o ovoj velikoj međunarodnoj krizi. S naše strane, ne možemo prihvatiti održavanje takve konferencije u situaciji kada naši partneri i potencijalni sudionici nastoje izvana nametnuti svoja rješenja sirijskom narodu i unaprijed predodrediti put tranzicijskog procesa. Parametri se tek trebaju odrediti". (Kliker.info-Advance)