hamburger-icon

Kliker.info

Muhamed Filipović : Zatišje pred buru

Muhamed Filipović : Zatišje pred buru

02 Augusta
06:20 2009

Piše : Muhamed Filipović (Nezavisne novine)

Bosanska javnost je zadnjih mjeseci bila zauzeta svim mogućim problemima, osim onog najvažnijeg, a to je pitanje kako ćemo se suočiti i nositi sa sve prisutnijom dubokom ekonomskom krizom u svijetu koja ima veoma snažne reflekse i u našoj zemlji.Ako je neko mislio da će nas kriza zaobići ili da će biti manjeg intenziteta i bez nekih težih posljedica, jer je i naša ekonomija neznatna, onda je time pokazao jedino svoju nekompetenciju u pitanjima ekonomije i politike. Kriza je svjetska i još se ne samo ne vide stvarni znaci njenog popuštanja, nego se vidi da se ona još razvija, a kod nas je ona multiplicirana, ne samo zbog njene dubine, nego i zbog očite nesposobnosti našeg sistema da se suočava s bilo kakvim težim situacijama i da rješava i mnogo manje probleme od navedene krize.

U svojoj knjizi "Kraj epohe liberalizma", koja je iz štampe izašla krajem prošle godine, ja sam tu krizu predvidio i ukazao na nju kao na simptom jedne mnogo obuhvatnije i dublje krize u koju svijet tek ulazi, krize koja će biti fatalna za cijeli neoliberalni kapitalistički sistem koji je proizvela kumulacija negativnih efekata stoljetne vladavine liberalizma u svijetu. Naime, liberalizam je privatni interes i volju i pravo da se taj interes osigura stavio u centar ne samo ekonomske akcije, nego i ukupnog mišljenja i djelovanja svih kapitalističkih zemalja, a tim putem je to postao model općeg mišljenja i djelovanja u svijetu. To je značenje pojma epohe liberalizma. Ta vladavina je imala svoje izraze u bezobzirnom kolonijalizmu, brojnim osvajačkim i kolonijalnim ratovima, kao i ratovima među kapitalističkim državama, koji su u određenom momentu prerasli u svjetske ratove, da bi na kraju završila u stanju stalnog relativno ograničenog, ali utoliko više iscrpljujućeg permanentnog lokalnog rata koji se vodi danas na globalnoj osnovi i u raznim zemljama i regijama svijeta i u kojem se ništa nije promijenilo.

Drugi bitni aspekt produkcije jedne definitivne duboke krize sastoji se u činjenici da je tehnološki razvoj u svijetu bio veoma snažan zadnja dva vijeka, ali usmjeren ka vojnim i ratnim ciljevima i da je to proizvelo jednu užasno agresivnu tehnologiju i svijest o moći tehnologije koja je postala sila nad silama i model općeg mišljenja u formi pragmatizma, koja se na kraju izrazila u nastanku neravnoteže u prirodnim silama koje definiraju klimu i sve druge aspekte biološke produkcije u svijetu kao produkcije od koje u finalu ovisi čovječanstvo. Dakle, ne samo da je najveći dio produkcije usmjeren ka vojnoj i neproizvodnoj i za najveći broj ljudi nekonzumabilnoj proizvodnji, nego je, sa druge strane, u odnosu na sve veće potrebe za biološkom produkcijom došlo do ogromnog suženja baze te produkcije i da se i biljni i životinjski svijet nalaze ugroženi zbog istog tog faktora, a to je agresivna tehnologija i interes kao njen motor.

Treći moment, koji je duboki generator krize, je da je sav napredak u tehnologiji i proizvodnji dekompenziran time što on nije uspio da poboljša standard stanovništva u cjelini, zapravo on je bio ciljano usmjeren ka višim društvenim klasama i određenim regijama razvijenih zemalja. A siromašno stanovništvo Zemlje na to odgovara jedinim načinom svoje borbe, a to je da se sve više množi. Takav razvoj je doveo do enormnog povećanja gladi, bolesti i neimaštine svih vrsta u svijetu, tako da danas u svijetu gladuje u bukvalnom smislu jedna, a u stanju potencijalne gladi se nalaze dvije druge milijarde stanovnika Zemlje, dok se količina obradivog zemljišta konstantno i rapidno smanjuje i time povećava debilans produkcije bitnih materija i bilans potreba koje ne mogu biti zadovoljene.

Uza sve to, u svijetu imamo i stalni proces diferencije na siromašne i bogate i taj proces podjele se ubrzava, a provalija je sve dublja, ali i prijeti da preraste ne u socijalni sukob, nego u svjetsku konflagraciju nekontroliranih razmjera i način ispoljavanja koju niko više neće moći obuzdavati. Stalno narastanje terorizma svih vrsta u svijetu i u svim zemljama jedan je od simptoma te pojave koja nam nadolazi iz budućnosti koja se rađa iz činjenice da jedna jedina razmažena žena može da potroši godišnje budžet jedne nerazvijene siromašne zemlje u kojoj masa djece umire od gladi i bolesti i da onda dođe i "samaritanski" usvoji jedno dijete i tako ga spasi od smrti. Sve se to događa u svijetu koji je jedan i definitivno nedjeljiv i u kojem neće uopće i to veoma brzo biti moguće praviti granice i šengene, kako bi se zaostalim divljacima spriječilo da slobodno putuju i kreću se svojom zemljom, odnosno svojim globusom. Nigdje pojam globalizma ne pada i ne pokazuje se kao ideologizam toliko jasno kao u tom aspektu. Za nas je globus jedan, a oni se zatvaraju u svoje izolirane dijelove. Ali to nikome neće pomoći, jer ni klimatske promjene ne znaju za šengen, ni virusi, ali bogme ni ljudi, pa se odista za globus više ne može reći da se nešto događa negdje tamo daleko, nego bukvalno u našem dvorištu.

U našoj zemlji, dakle, mi se zavlačimo i natežemo banalnim pitanjima koja su proizvod strane vladavine i nesposobnosti naših političara da riješe jednostavna pitanja, ali i nezainteresiranosti naše jevnosti, koja jednostavno zamjenjuje ta pseudopolitička pitanja za stvarna socijalnopolitička pitanja, a to je da je svakim danom sve manje radnih mjesta koja jedino donose rješenja problema, da su zarade sve manje u svakom pogledu i da se ukupna moć kupaca smanjuje tako da ne može uopće više da bude faktor povećanja produkcije i time i ekonomskog razvoja na temelju ekonomskih zakona, pa se cijela stvar vraća na modele socijalnih država, samo sada na najnižem mogućem stupnju. Mi ulazimo u fazu ekonomske stagnacije koja prijeti da postane stalno stanje polaganog i konstantnog umiranja naše ekonomije i nas kao populacije, do dekompozicije cijelog društva.

Ono što je u svemu ovome žalosno jeste činjenica da naša javnost i politika nije uopće svjesna svega toga i da se ona još bavi pitanjima koja su njen sopstveni proizvod, a ne pitanjima koja je proizvela sadašnja kriza. Naime, nastojanje da se zadobije povjerenje birača dovelo je do enormnog porasta svih vrsta socijalnih davanja i neproduktivnog zapošljavanja, a da o školovanju kao supstituciji za zapošljavanje i ne govorimo. Vlade u našim entitetima se bore sa zahtjevima enormnog broja bivših ratnika invalida, žrtava rata, porodica ratnika i sličnih komitenata državnih usluga kojima je sve obećano kada su trebali da podrže određene političke stranke, ali kojima sada treba oduzimati olako davana prava, što ne može proći bez ozbiljnih socijalnih gibanja, nemira i perturbacija na političkoj sceni, a sve to onemogućava nalaženje pravih rješenja za nastalu situaciju.

I inače, kad se radi o ideološkim i demagoškim strankama i režimima onda su obećanja njihov glavni politički kapital. Ali sada, kada od toga svega nema više ništa i kada se moramo suočiti s realnošću našeg stanja, tada dolazi do krize, ali do druge jedne vrste krize. To je opća kriza povjerenja u politiku. Takva politika u koju se s pravom sumnja ne može funkcionirati i izvoditi zemlju iz kriznog stanja. Vještina trošenja je glavna vještina demagoga. Uostalom, ne troše svoje nego tuđe, pa se na njih može primijeniti ona izreka "da je najlakše tuđim parama dobrotvor biti". Tako je ova zemlja bez plana, perspektive, mogućnosti da nađe izlaz, jer je sama sebe opteretila enormnim davanjima socijalnog tipa, a na to je prisiljena jer je bez stvarnih rješenja i jer je demagoška u biti. Oni dijele prava kao da smo Kuvajt, a ne siromašna, opljačkana i uništena Bosna i Hercegovina, u kojoj su, osim toga, sve vještine osim vještine i volje da se radi, napredovale, a pogotovo vještina praznog govora i obećanja koja nikada neće biti izvršena. Stoga rješavanje krize kod nas treba, ili bolje reći mora započeti mijenjanjem cijelog našeg političkog ustrojstva i ansambla političara i to u cjelini.

Podijeli

Komentari

Još nema komentara

Komentariši

Napiši komentar

Vaša e-mail adresa neće biti objavljena.
Obavezna polja su označena *

Idi na alatnu traku